Svjetska banka je ocijenila da bi pandemija mogla povećati stopu siromaštva u Crnoj Gori za 1,5 do tri odsto, u zavisnosti od trajanja krize, s tim da većina novih siromašnih može ostati nezaštićena. Iz SB procjenjuju da bi na Zapadnom Balkanu bez mjera vlada kriza otjerala 400 hiljada ljudi u siromaštvo, a ako potraje duže 950 hiljada.

U dopuni nedavno objavljenog redovnog izvještaja za Zapadni Balkan se navodi da će u Crnoj Gori krajnji rezultat biti preokret trenda smanjenja siromaštva i njegovo vraćanje na nivo iz 2015. ili 2013.

Šok

Devet do 20 hiljada građana bi moglo upasti u siromaštvo zbog ekonomskog šoka.

Među radnicima u Crnoj Gori u najviše pogođenim sektorima, samo šest odsto je bilo siromašno prije pandemije, a procjenjuje se povećanje te stope na devet odsto u prvom scenariju, (ako pandemija traje do kraja juna) ili 13 odsto (do avgusta)- smatraju u SB, gdje očekujun prosječan pad prihoda domaćinstva na pet do deset odsto.

Zabrinjavajuće je što 80 odsto Crnogoraca, koji bi zbog Covid-19 mogli postati siromašni, trenutno nema nikakvu podršku socijalne zaštite- kazali su iz SB i ocjenjuju da kratkoročni odgovor politike bi trebalo da bude ciljan, uz razmatranje olakšanja negativnih uticaja na siromašne i ugrožene radnike i njihove porodice.

Zapadni Balkan

Procjenjuje se da bi na Zapadnom Balkanu bez mjera vladinog odgovora, kriza otjerala 400 hiljada ljudi u siromaštvo, a ako potraje duže 950 hiljada.

Radnici u ugostiteljstvu, zabavi, transportu, maloprodaji neprehrambenih proizvoda i dijelu proizvodnje su bili odmah pogođeni. Samozaposleni, neformalni radnici i oni s povremenim poslovima ili ugovorima na određeno u naročitoj su opasnosti. Veoma su ugroženi i honorarci i oni koji ne mogu raditi od kuće. Mnogi od njih, pošto često rade neformalno, nemaju socijalno osiguranje i ne mogu ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene – dodaje se u bilješkama SB, uz upozorenje da mjere vlada ne dopiru direktno do neformalnih radnika.

U sektorima naročito pogođenim Cktizom 14 do 33 odsto radnika su samozaposleni, pa stoga posebno ugroženi. Taj je udio naročito velik u Albaniji i na Kosovu – navodi se u dopunama i ptreporučuje vladama da osiguraju osnovne usluge, dovoljno hrane, smještaj i osnovne socijalne usluge za najugroženije, te da zaštite radnike u neformalnom i u formalnom sektoru.