Rektor Moskovske duhovne akademije i vikar (zamjenik) Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, episkop zvenigorodski Pitirim Tvorogov (53), koji je obolio od korone – obratio se sinoć javnosti potresnim svjedočenjem. Članak objavljen na njegovome blogu napisao je iz bolničke sobe za intezivnu njegu, dok oko sebe posmatra agonije umiurćih i teško oboljelih od korone…

Kako smo ranije pisali, preosvešteni Pitirim jedan je od svijetlih primjera dogmatski i eklisiološki obrazovanih, mudrih i odgovornih arhijereja Istočno-pravoslavne crkve koji nijesu pričali anticrkvene, sulude, opake i možda kriminalne gluposti i vjernike navodili na iskušenje smrti pozivima da dolaze na bogosluženja.

Prije nego će oboljeti, Preosvećeni je objavio kategorički apel vjernicima da ne odlaze u hramove, nazivajući svakoga ko pokuša suprotno – „zločincem“! A mora se uzeti u obzir da Preosvećeni bira riječi, jer je bogoslovski specijalista za omilitiku – hrišćansku propovijed.

Pitirim je prvi pravoslavni arhijerej koji je saopštio: „Zarazio sam se u hramu na bogosluženju!“

Sinoćnji članak preosvećenoga Episkopa Zvenigorodskoga i Glavnoga vikara Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, objavljujemo u cjelini…

***

Piše: Pitirim Tvorogov, episkop

Bio sam veoma kritikovan jer sam javno pozivao da se hramovi ne obilaze tokom epidemije. Zahtijevali su čak i „čelični dokaz“ da sam zaražen upravo u hramu, a ne na nekome drugome mjestu.

Sada je anamneza moje bolesti tačno utvrđena, pokušajmo da joj pratimo porijeklo.

Tokom posljednjega (vaskršnjega) posta, kao i obično, služio sam sve liturgije. Sasluživaali su mi jerođakon Inokentij i novopostriženi monah Mihej – veoma revnosni.

Prvi se u Moskovskoj duhovnoj akademiji od korone razbolio jedan student, pojac u horu hrama. Najviše studenata zaraženi su upravo u horovima; tu su idealni uslovi za širenje infekcije.

Sveštenici su veoma rizikovali i rizikuju, obavljajući svetu tajnu ispovijedi vjernika. Inficiraju se i u najvećoj su opasnosti oni svštenici koji ne bježe od ljudi, koji se ponizno žrtvuju u slabašnoj nadi da će bolesni vjernici ostati kod kuće u samoizolaciji. Ali nade se nijesu ostvarile.

Bio je Veliki poneđeljak. Jutro. Kapije Sveto-Trojicke Sergijeve lavre blizu Moskve zatvorene su. Pred njima je uzavrela gomila koja zahtijeva otvaranje Lavre. Demonstranti se ponašaju vrlo agresivno, psuju!

Vladika Paramon (Golubka, episkop sergijevsko-posadski, star 43 godina) otvara Lavru za vjernike tokom cijele Strasne neđelje i Vaskrsa.

Agonija je počela na Veliki petak.

Najbolji od sveštenomonahâ Lavre razboljeli su se, neki u ozbiljnoj formi. Vladika Paramon razbolio se, ja sam se razbolio; stariji sveštenomonasi Lavre takođe, kao i jedan naš akademac.

I eto, baš na Veliki petak, kako se i očekivalo, svi smo bili prikovani za Krst!

A dolje ispod, kao što bi trebalo biti, gomila zahtijeva čudo!

Nije se dogodilo čudo…

Nama prigovaraju zbog napuštanja ljudi. To nije tačno. Mogli smo da odgovorimo samo na jedan način – da se razbolimo; ali ljudi, viđevši našu muku, sažaljevaju one episkope, sveštenike i pojce koji su još zdravi!

Budući da se nalazim na intenzivnoj njezi, vidio sam i danas na reanimaciji umiruće od korone – i teško bolesne pacijente u agoniji bolova i gušenja. I tiho pitamo naše vjernike: sažalite li se i na nas, barem onako kako se sažaljevate na one koji su još živi, još zdravi.

A na ljekare? Neki od njih umirući pružaju njegu bolnima, ne štedeći sebe. I njih sažalite!

Ko će vas duhovno voditi, ko će vas pričešćivati, ko će vas liječiti, ko će vas oduševiti divnim crkvenim pojanjem, ako neki od nas umru, a neki postanu invalidi sa oštećenim plućima?

Imao sam blagu formu korone, ali danas je CT (najsavremeniji pregled grudnoga koša) pokazao djelimičnu plućnu fibrozu (fibrosis).

A što će se dogoditi s teškim slučajevima?

Mi, klirici i crkvenoslužitelji Rusije u ovoj epidemiji najčešće se razbolijevamo – imajte milosrđa za nas!

Na kraju, Gospod se takođe obraća svima: „Želim milosrđe, a ne žrtvu!“ (Matej, 9, 12).