I Velika subota, koju je prema vjerovanju Isus Hristos proveo u Hadu, podzemlju, provodi se u molitvi i tišini.

U pitanju je drugi dan hrišćanske žalosti, nakon Velikog petka kada je Hrist razapet na Golgoti, zbog čega se i Velika subota, koju je prema vjerovanju Isus Hristos proveo u Hadu, podzemlju, i provodi se u molitvi i tišini.

Jutrenje Velike subote u novije vrijeme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred Hristovim grobom, uz kađenje i držanje sveća, vrši se slika Hristovog pogreba.

Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća, pripravlja odjeća, boje jaja, po pravilu izjutra obavezno prije izlaska sunca. 

Najrašireniji naziv za današnji praznik je Velika subota, ali se u nekim krajevima ovaj dan zove i Strašna subota, Zavalita subota, Crvena subota i Dugačka subota. Svi ovi nazivi podsećaju na duge Hristove muka na raspeću.

Stari vjeruju da se zbog toga na današnji dan obavezno treba učiniti neko dobro djelo ili udijeliti milostinja siromašnima, vjeruje se da će se to višestruko vratiti dobročinitelju.

Na Veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove. U kućama koje su imale smrtni slučaj, jaja se farbaju u tamno crveno, crno ili „maste“ u čađi. Jaja, shodno narodnom vjerovanju, valja da boje isključivo žene.