Doista insan nije na gubitku kad osiromaši, već kad izgubi istinsku drugaricu, a na horizontu ne vidi drugu/oga ko bi zamijenio njeno mjesto i popunio prazninu zbog odlaska voljene osobe.
Otišla je, duboko sam uvjeren, na bolji svijet moja drugarica Jelisava Kalezić, iako rođena Beograđanka Bjelopoljka i Sandžaklijka dušom i srcem, građanka, antifašista i borac za socijalnu pravdu potlačenih. Napustila nas je istinska moralna horizontala građanske opcije, besklasnog društva i jednakosti.
Zbogom drugarice moja, istinski prijatelju, dušo Sandžaka i Crne Gore. Dok su šutjeli oni koji su me i po vjerskim i civilizacijskim kanonima morali braniti, ti nisi. Hrabro si ustala u moju odbranu pisanom riječju i to su, uz tekstove pokojnog Milike Pavlovića, meni jedni od najdražih koje bih volio da mi pročitaju prilikom mog posljednjeg ispraćaja sa ovog svijeta.
Drugarice moja, obavijesti hrabre antifašiste, narodne heroje da su uzalud položili svoje živote i da njihove svijetle tradicije, nažalost, nismo uspjeli odbraniti. Pobijedio nas nacionalizam i vjerski fanatizam. Reci im da je ogromna većina njihovih saboraca u međuvremenu zvijezdu zamijenila mržnjom i mrakom. Kaži im da više nema radničke klase i srednjeg staleža, državnog dobra, parkova, rijeka, jezera i morske obale.
Zbogom drugarice moja, nadam se skorom susretu sa tobom u boljem okruženju i pravednom ustrojstvu, gdje ćemo svi dobiti onako kako smo djelali. Počivaj u miru i neka ti je lahka crna zemlja. Tvoja porodica, drugovi i drugarice se imaju čime ponositi! Hvala ti!
Piše: Ibrahim ČIKIĆ
Pročitajte još