Dvadeset dana se borio sa koronavirusom. Pobjedio je. Sa suzama u očima i drhtavim glasom je jasno kazao koliko je srećan što je živ. Ljudima poručuje da ostanu kući, budu disciplinovani, da im ne trebaju respiratori, infuzije, kiseonik, terapije, bolnica.

Mihailo Vukić (46) iz Bara prvi je izliječeni od koronavirusa u Crnoj Gori. Nije bilo lako. Strah, noćna mora, nepoznato. Borba za život i jedan crtež njegovih sinova Petra i Luke koji sve vrijeme daje snagu da se bori i bude jači od korone.

Svoju životnu borbu Vukić je ispričao za portal CdM.

Mihailo se vratio sa poslovnog puta iz Londona 7. marta. Tri dana kasnije je dobio visoku temperaturu. Nije kašljao, niti je imao drugih simptoma. Odlučuje da se izoluje, nema kontakt sa porodicom, bilo kim.

Poziva broj telefona koji je našao, kaže da ima visoku tenperaturu.

“Kažem im da sam se vratio iz Londona, da imam visoku temperaturu, ali da nemam te simptome koji se pominju kao simptomi koronavirusa, kao što su kašalj i otežano disanje, pa su mi rekli da ostanem kod kuće, da je to vjerovatno grip”, priča Vukić.

Sedam dana ne pada temperatura. Odlučuje da ode sam u bolnicu i zatraži testiranje.

18.marta mu je potvrđeno da je pozitivan na koronavirus. Biva smješten u barsku Bolnicu.

Subota, 21. mart,  skener pluća kaže da je situacija loša, stanje se pogoršalo i biva prebačen u Podgoricu na Infektivnu kliniku.

“Počinje noćna mora. Uslovi su Klinici su loši. Žao mi je ljekare, sestre i tehničare koji rade u takvim uslovima. Ja tu doživljavam šok. Vidiš osoblje u skafanderima, sa vizirima… Moram reći da zdravstveni radnici sjajno rade svoj posao, posvećeni su.  Ipak, sve je šok. Čujete da je neko u susjednoj sobi preminuo. No, trudim se da budem pozitivan. Nisam paničio. Svima sam govorio da ide na bolje iako sada znam da to nije bilo tako. Nakon tri dana bivam prebačen na Intenzivnu njegu. Sad, kada se sve završilo,  shvatam šta se dogodilo. Ja sam bio toliko loše da su me prebacili na Intenzivnu njegu”, emotivno Vukić priča .

Biva prebačen na Intenzivnu njegu i tada je među četiri pacijenta oboljela od koronavirusa sa najgorim stanjem. Nije imao kiseonika. Desno plućno krilo loše, jetra, visok pritisak… Klinička slika je, kaže, bila mnogo gora od onoga kako se osjećao.

“Dobijao sam četiri antibiotika u Kiničkom centru. Morao sam da potpišem da ću da primim lijek Aluvija koji se koristi protiv malarije, to sam pročitao na internetu. Prihvatam sve. Sve bih prihvatio u tom trenutku. Jer, razboliš se, boriš se sa nečim o čemu si čitao, a ti sada imaš to. Teško mi pada vijest da je prvi pacijent umro od korone. Shvatam da nema pravila. Bolest je nepoznanica.  Simptomi su različiti. Deset dana na Intenzivnoj. Tamo su uslovi bili sjajni. Zahvalan sam do kraja života što su me tamo smjestili. Brinuli su o meni 24 sata svi. Medicinsko osoblje radi sjajan posao, sjajan. Bore se, posvećeni su. Tamo sam psihički bio bolje iako sam prebačen zbog veoma lošeg stanja.  Nakon infuzija, kiseonika, terapija, stanja da budem na respiratoru, situacija se popravlja. Dva puta sam bio negativan na koronu i izlazim”, priča on.

Dakle, nakon što je bio na aparatima, primao infuzije, terapije, dobro je. Poručuje svima da budu odgovorni, disciplinovani. Da ne bude stigme prema onima koji imaju koronavirus, jer niko ne želi da se razboli.

U samoizolaciji će biti još 14 dana. Nakon 14 dana će se testirati ponovo. Do tada je odlučio da se ne vidi ni sa  sa svojom porodicom kako bi bio siguran da je izliječen i da ne može nikoga zaraziti.

Jer, kako kaže, korona je velika nepoznanica svima, od ljudi do medija i zdravstvenih radnika. Ni danas ljudi ne znaju kako organizam reaguje.

“Niko ne može da kaže da li ja mogu ponovo da se zarazim. Zato svima poručujem – bolnica nije ni za koga. Biće šetnje i druženja, a sada ostanite kući”, poručuje Vukić.