Mislim da nisam imao više od desetak godina kada su miševi udarili na SFRJ. Prvo su napali vojvođanska žitna polja, a onda krenuli redom. Šaputalo se da su invaziju miševa sa fantastičnom moći razmnožavanja ubacili državni neprijatelji. Udruženim snagama četnici i ustaše iz emigracije.
Na sreću radničke klase, to su bila još srećna vremena kada je država i te kako funkcionisala. U odbranu društvenog i državnog dobra prvo su ustali radnici i seljaci, a kada je vrag odnio šalu, uključila se i JNA sa svim raspoloživim kapacitetima u ljudstvu i tehnici. Odlučujuća bitka sa državnim neprijateljem, koliko me sjećanje služi, odograla se u Priboju na Limu. Suviše sam mali bio da bih znao na koji način i kako, ali svi građani Jugoslavije su znali da je neprijatelj poražen.
Vjerovatno da za ovaj događaj ne bih nikada saznao da moj rahmetli otac Avdo nije tada radio u Konfekciji Jedinstvo, a ona se nalazila u krugu fabrike Vunarskog kombinata. Vunarski je tada bio gigant sa nekolike hiljade radnika i ogromnim zalihama vune. Eh, dok se u Priboju vodila odlučujuća bitka protiv neprijatelja radnici Vunarskog kombinata su dežurali i u glas pjevali:
Čuvaj mi se mala moja,
stigli miši do Priboja.
Grizu žito, grizu vreće,
čuvaj mala i tebe će.
***
U međuvremenu, sve je napredovalo. Za razliku od onog vakta i zemana, danas imamo agresivnog i nevidljivog neprijatelja čovječanstva virus COVID – 19.
Jedino ovaj virus je „Stelt“ bombarder današnjice i jedino oružje protiv ovako opasnog neprijatelja jeste naše strpljenje, solidarnost i poslušnost autoritetima iz zdravstva. Siguran sam da poslije ove pošasti više ništa neće biti isto.
OSTANI DOMA !
Pročitajte još