U potpunosti uvažavajući situaciju nastalu usled pandemije sa jedne strane i analizirajući usvojene socio-ekonomske mjere Vlade Crne Gore sa druge, mora se konstatovati da je predloženi paket mjera nedovoljan, nepotpun i slabašan.

Kada govorimo o jednokratnoj pomoći penzionerima od 50 eura, ova pomoć se odnosi na penzionere koji primaju minimalnu penziju od 128 eura, a takvih je oko 11500. Dakle, od ukupno oko 130000 penzionera, pomoć od 50 eura primiće njih manje od 10%. Takođe, jednokratna pomoć je opredijeljena i za korisnike materijalnog obezbijeđenja. A da li je 50 eura dovoljno u ovom momentu? To možemo lako utvrditi ako znamo da je potrošačka korpa za jedan mjesec oko 650 eura. Dolazimo do zaključka da je pomoć Vlade Crne Gore najugroženijim 13 puta manja od prosječne potrošačke korpe.

Penzionerima koji primaju, primjera radi, 135 ili 160 ili 190 eura, pomoć je izostala, a najmanje 70 000 penzionera u Crnoj Gori se nalazi u zoni siromaštva. Takođe, pomoć je zaobišla i penzionere koji plaćaju zakup stana i nemaju svoj krov nad glavom.

Mjere Vlade Crne Gore nijesu imale efekta ni prema građanima koji su izgubili posao i ostali bez primanja. Mjere nemaju efekta ni prema 60000 građana koji su podstanari, a koji su ostali bez ikakve pomoći države. Bez podrške države ostalo je 20% nezaposlenih, zatim radnici koji su prestali sa obavljanjem poslova taksisti, zanatlije, ugostitelji, konobari, kuvari, trgovci, građevinski radnici i mnogi drugi.

Kreditna linija IRF-a po modelu grejs perioda od dvije godine sa kamatnom stopom od 1,5% neće značiti ništa ukolkiko IRF ne pojednostavi proceduru dobijanja sredstava i ukoliko bude vršio selekciju privrednih subjekata po partijskoj liniji kao i do sada.

Vlada Crne Gore, nažalost, nije uvažila mjeru hitnog odobravanja kreditnih sredstava sa kamatom od 0% u iznosu od 1000 eura, koji bi poslužili svim zaposlenim koji su ostali privremeno bez posla i onima koji su radili na dnevnicu da prežive naredna tri mjeseca.

Vlada Crne Gore nije donijela ni stimulativne mjere prema zdravstvenim radnicima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane, a očekivano je bilo da se njihove zarade podignu 30% za najmanje naredna tri mjeseca.

Takođe, Vlada nije prihvatila odlaganje plaćanja računa za struju i komunalija. To je bila realna mjera koja će svoju ispravnost pokazati i u praksi, jer ogromna većina građana će svoje skromne budžete usmjeriti na nabavku hrane i lijekova, pa će što je i potpuno razumljivo zapostavljati plaćanje računa. Država i lokalne samouprava za to moraju imati razumijevanja i odustati od mehanizama za prinudnim naplatama ili blokiranjem računa građana.

Mjerama Vlade nijesu obuhvaćeni oni subjekti kojima su zbog novonastale situacije, ograničena ustavna prava na slobodu preduzetništva i druga ekonomska prava i slobode, kao što su zanatlije, frizeri, taksisti i drugi, a koji ni u redovnim okolnostima nijesu bili korisnici državne finansijske pomoći, a danas su oni i njihove porodice na ivici ekonomskog sunovrata.

Vlada nije definisala nijednu mjeru za redukciju fiksnih troškova onim preduzetnicima kojima je drastično ograničeno ostvarivanje slobode preduzetništva i druga ustavna ekonomska prava, kao što su npr troškovi zakupa prostora za frizeraje, šnajderske radnje itd.

Puko odlaganje plaćanja obaveza nije suštinsko rješenje, izostao je paket fiskalnih olakšica za one preduzetnike kojima su sad ograničena ustavna ekonomska prava. Bez toga nema očuvanja radnih mjesta.

Još jednom se pokazalo da je politika oslanjanja na inostranu, a ne na domaću štednju, i oslanjanja na priliv stranog špekulativnog kapitala, razorila proizvodne kapacitete ekonomije i devastirala njenu adaptivnu sposobnost i sposobnost da se suočava sa neizvjesnostima i rizicima.

Demokrate su još 17. marta predložile paket socio-ekonomskih mjera. Pozivamo još jednom Vladu Crne Gore da donese konkretne socio ekonomske mjere čije će efekte osjetiti svi građani kojima je potrebna pomoć. Predlažemo da država odmah odutane od pomoći Montenegroairlinesu od 155 miliona eura, i taj paket usmjeri na predložene socio-ekonomske mjere. Privreda i opstanak građana imaju prioritet u odnosu na opstanak jede avio kompanije, kojoj treba da pomažu oni koji su je opljačkali i to iz svojih džepova, a ne na teret svih građana i države.