Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) trenutno testira pet ljekova za bolest koju izaziva koronavirus, COVID-19, navodi portarol SZO Tarik Jašarević u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

“Još u februaru smo mi okupili više od 400 vodećih svjetskih naučnika na polju istraživanja kako bi se utvrdilo ne samo ono što se ne zna oko virusa i kako se to može naučiti već da se radi u isto vrijeme na donošenju nekih rješenja poput vakcina i ljekova”, kaže Jašarević.

“Počelo se”, dodaje, “raditi na vakcinama i to će zahtijevati određeno vrijeme”.

“Ono što smo mi juče (18. mart) najavili jeste početak testiranja pet ljekova da bi se vidjelo da li je jedan od njih efikasan i koliko je bilo koji od njih efikasan. Radi se o lijekovima koji već postoje, sada se samo gleda da li bi oni bili efikasni za ovaj virus”, objašnjava Jašarević.

“Ta klinička testiranja će biti urađena u više zemalja i mi ćemo pokušati da ih ubrzamo što je više moguće kako bi došli do nekih rezultata i napredaka na ovom polju”, zaključuje Jašarević.

Od pojave koronavirusa krajem decembra 2019. u kineskom gradu Vuhanu, 159 zemalja i teritorija širom svijeta prijavile su slučajeve oboljelih od COVID-19, bolesti koju ovaj virus izaziva. Širom svijeta ima više od 222.000 oboljelih. Sve zemlje Zapadnog Balkana takođe su zabilježile prve slučajeve, a vlade donijele odluke o mjerama u nastojanju da se zaustavi širenje zaraze korona virusa.

Globalna javnost iščekuje pronalazak lijeka za ovu bolest, a paralelno se pojavljuju i spekulacije o efikasnosti postojećih medikamenata.

RSE: Pojavljuju se različite informacije o tome koliko su ljekovi koji već postoje efikasni ili štetni u borbi protiv zaraze koronavirusa. Ibuprofen je jedan od njih.

Jašarević: Pojavio se jedan nesporazum u medijima. Naša pozicija je jasna: mi trenutno nemamo nikakvih naučnih dokaza, nije bilo kakvih istraživanja koja bi uputila na to da bilo koji od protiv upalnih ljekova nosi neke štetne posljedice.

Mi ponavljamo da trenutno ne postoji nijedan efikasan lijek protiv COVID-19, radi se na tome. Ali naravno, ljudi će pokušati da spuste temperaturu, da im jednostavno simptomi budu što blaži. Mi trenutno ne preporučujemo neuzimanje bilo kojeg lijeka a tako i ibuprofena. Mi se nadamo da će biti više istraživanja koja će nam dati više informacija.

Važno je da zemlje znaju svoje bolničke kapacitete

RSE: Da li je u ovoj fazi moguće suzbijanje širenja virusa? Ili se samo radi o usporavanju procesa?

Jašarević: Mi smo uporno ponavljali ovih zadnjih sedmica da sve zemlje na svijetu bi trebale da koriste oba pristupa. Sa jedne strane da pokušaju da suzbiju širenje virusa na način da će identifikovati, testirati i izolovati i pružiti neophodnu medicinsku njegu onima koji su oboljeli. Pokušati da nađu osobe koje su bile u bliskom kontaktu sa njima kako bi i oni bili posmatrani a u isto vrijeme da pokušaju da se uspori širenje kroz mjere fizičkog distanciranja ljudi, ili izbjegavanja društvenih događaja gdje bi se skupio veći broj ljudi.

RSE: Većina zemalja Zapadnog Balkana su uvele vanredno stanje. Nakon prvih desetak slučajeva, stigle su i odluke o obaveznoj samoizolaciji i zatvaranju objekata, kao i druge mjere u cilju prevencije. Da li su ovo blagovremene rekacije?

Jašarević: Puno je efikasnije ukoliko mogu pronaći virus, osobe koje nose virus i njih izolovati, znati tačno gdje se virus nalazi i pokušati na taj način odvojiti ljude koji su oboljeli od ostatka stanovništva.

Ove druge mjere koje smo spominjali o usporavanju virusa, to je moguće kada mi više ne znamo gdje se virus nalazi i onda pokušavamo jednostavno da odvojimo sve ljude jedne od drugih kako bi se usporilo to širenje. Nažalost, mnoge zemlje su sada u situaciji da imaju hiljade ljudi koji su oboljeli, nalaze se na bolničkom liječenju gdje je jednostavno ovaj drugi pristup neophodan.

Mi se nadamo da zemlje koje još uvijek još uvijek imaju manji broj slučajeva mogu da pokušaju da suzbiju dalja širenja.

RSE: Svjetska zdravstvena organizacija je u kontaktu sa zemljama članicama. U ovoj situaciji zemlje se suočavaju sa brojnim izazovima u nastojanju liječenja oboljelih. Koji su to izazovi sa kojima se zemlje Zapadnog Balkana suočavaju?

Jašarević: Pa od početka epidemije COVID-19 mi smo naglašavali da sve zemlje moraju podići nivo pripravnosti svojih zdravstvenih sistema.

Važno je da svaka zemlja zna koliko ima bolničkih kapaciteta, gdje bi mogla smjestiti oboljele, kako bi mogla pratiti, ono što mi zovemo kontakte oboljelih. Dalje, da li su zdravstveni radnici obučeni, da li imaju dovoljno opreme, da li postoji laboratorijski kapacitet za testiranje.

Nažalost, mnoge zemlje nemaju sve to nabrojano i mi smo u zadnjih nekoliko sedmica pokušavali da pomognemo tim zemljama, da utvrdimo tačno gdje su ti nedostaci i kako mi možemo da im pomognemo.

Mi smo, recimo, poslali laboratorijski materijal u više od 120 zemalja na svijetu kako bi sve zemlje bile u stanju izvršiti laboratorijske nalaze. Mi smo isto tako poslali zaštitnu opremu za zdravstvene radnike. Nekih 80 hiljada zdravstvenih radnika je obučeno u afričkoj regiji kako bi mogli prepoznati virus i kako bi znali šta treba da se radi.

Kao što znate, ne postoji trenutno ni jedan lijek specifičan za COVID-19 međutim ljudi koji su oboljeli moraju piti ljekove za njihove simptomatične situacije, tako da smo poslali određeni broj lijekova zemljama koje to nisu imale.

RSE: Koje lekcije možemo naučiti iz Kine, a koje iz Italije?

Jašarević: Svaki kontakt je različit, svaka zemlja se suočava sa ovim virusom u jednoj specifičnoj situaciji, u zavisnosti od svojih kapaciteta, u zavisnosti koliki je broj oboljelih i od svojih društvenih prilika.

Ono što je Kina uspjela uraditi jeste da mobiliše cjelokupno društvo da sredstva stavi na raspolaganje zdravstvenom sistemu, da je cijela mašinerija države stala u potporu zdravstvenom sistemu i da je jednostavno ta neka brza i snažna akcija dala rezultate.

Ono što mi pokušavamo da kažemo jeste da sve zemlje moraju da imaju takav pristup gdje će se čitav državni aparat uključiti, da se ne može ostaviti samo zdravstvenim radnicima i da stanovništvo igra veoma važnu ulogu, stanovništvo mora da prati savjete i upute i naloge nadležnih organa. Pored toga, naravno što mi preporučujemo svim pojedincima da vrše neke osnovne radnje higijene ruku.