Crna Gora nema veliku trgovinu sa SAD, ali ima značajnu sa EU, kao i sa susjedima, koji su, opet, orijentisani prema EU.

Svaki rast carina, posljedično, vodi do rasta cijena i poskupljuje uvoz u sve zemlje, pa i u Crnu Goru, kaže prof. dr Gordana Đurović, objašnjavajući za „Dan“ kako će odluke predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa o carinama uticati na crnogorsku ekonomiju.

– Ovaj efekat više pogađa zemlje poput Crne Gore, pošto smo mi neto uvoznica, sa ogromnim trgovinskim robnim deficitom koji doseže polovinu BDP-a, uz to smo malo, nedovoljno konkurentno i veoma otvoreno tržište, sa skromnim kapacitetima sopstvene proizvodnje i visokom uvoznom zavisnošću. Da zaključimo: sve što pogađa EU i region, kad su uvoz i rast cijena kroz rast carina u pitanju, posebno pogađa Crnu Goru, kao izuzetno servisno orijentisanu ekonomiju.

Kako Crna Gora, po Vama, treba da se postavi u „ratu carina“ koji Tramp nameće?

– U aktuelnom „ratu carinama“, Crna Gora nema aktivnu ulogu i ne može uticati na proces, već na nju samo mogu djelovati efekti tog rata – kroz povećanje cijena uvoznih proizvoda po osnovu rasta carinskih stopa prema našim ključnim trgovinskim partnerima, koji više trguju sa SAD. Kada njima raste cijena uvozne robe, bilo sirovina ili polufabrikata, i njihovi izvozni prozvodi poskupljuju prema trećim zemljama, i taj se efekat „rata carinama“ između globalnih igrača preliva i na male zemlje, neto uvoznice svega i svačega. Jedini mehanizam zaštite je podsticanje domaće ponude, odnosno ponude domaće robe na sopstvenom tržištu, rast konkurentnosti našeg skromnog izvoza, kreiranje novih i inovativnih podsektora prerađivačke industrije, rast proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije, kao i rast konkurentosti i izvoz usluga, gdje uključujemo i nevidljivi izvoz kroz turizam.

U kratkom roku, kroz mjere ekonomske i socijalne politike, država može djelovati samo prema marginalnim grupama ili prema MMSP sektoru, u slučaju većih negativnih promjena po pitanju faktora uvozne inflacije uzrokovanih promjenama na globalnom tržištu.

Već prvih dana po povratku u Bjelu kuću predsjednik SAD pokazao je da misli ozbiljno što se tiče carina.

Prvih dana svog drugog mandata, predsednik SAD Donald Tramp je donio nekoliko odluka o povećanju carina na uvoz robe u Sjedinjene Američke Države. Prvog dana februara potpisao je izvršne naredbe o uvođenju carine od 25 odsto na sav uvoz iz Kanade i Meksika, osim na energetski uvoz iz Kanade, za koje sada važe carine od 10 odsto. Ove tarife su trebale da stupe na snagu 4. februara 2025. Međutim, nakon pregovora, dogovoreno je jednomjesečno odlaganje, tokom kojeg se Meksiko obavezao da će rasporediti dodatne trupe na svoju granicu sa SAD za kontrolu ilegalnih migracija, a Kanada se obavezala da će ojačati kontrolu granice kako sintetički opijat fentanil, koji se proizvodi u Kini i Meksiku, ne bi lako ulazio u SAD, gdje se povezuje sa rekordnim brojem smrtnih slučajeva. Ovo vrijeme koristi se za dodatne pregovore, pa su se obje susjedne zemlje obavezale na dodatna ulaganja u kontrolu granice, kao odgovor na Trampovu strategiju borbe protiv ilegalnih migracija i trgovine drogom, kroz odluke o rastu carina. Istoga dana, Tramp je uveo i carine od 10 odsto na sav uvoz iz Kine, na što je Peking odgovorio kontracarinama. Svega par dana kasnije, Tramp je potpisao odluku kojom se uvode globalne carine od 25 odsto na sav uvoz čelika i aluminijuma, bez izuzetka.

• Koje će industrije biti prve na udaru?

Njemačka automobilska industrija osjetiće dodatne carinske namete na Meksiko, jer „Folksvagen“, „Audi“ i BMW imaju fabrike u Meksiku, a „Mercedes-Benz“ tamo ima zajedničku proizvodnju sa „Nisanom“, pri čemu je čitava ta proizvodnja usmjerena uglavnom prema tržištu SAD. Pogođeni će najvjerovatnije biti i automobilski pogoni „Folksvagena“, BMW-a i „Mercedesa“ u samim Sjedinjenim Američkim Državama, jer većina djelova potiče iz meksičke proizvodnje.

Glavno je pitanje pod čijom su kontrolom rude kojima će Ukrajina trgovati

• Šta znači ideja da Ukrajina polovinu novca od prodaje svojih sirovina prepušta SAD, na šta je ukrajinsko rukovodstvo pristalo?

Prethodno pitanje je gdje su geografski locirana nalazišta tih rijetkih metala, odnosno strateških sirovina. Po mnogim izvorima, preko 70 odsto nalazišta nalazi se na istoku zemlje, koju kontroliše Rusija, u Donjecku i Lugansku. Tako da, kako su sada snage raspoređene, Zelenski time želi potvrditi da potpisuje međunarodne ugovore u ime cjelovite teritorije Ukrajine, za njih garantuje, dok Tramp, ekonomski orijentisan, potcjenjuje ili previđa stvarnu situaciju na terenu i činjenicu da tu ima još uključenih aktera, koji se možda ne slažu sa ponuđenim predlogom. Zasad precizne informacije nisu dostupne, pa će nam sljedeće nedjelje pokazati koliko će Ukrajina zaista moći da trguje svojim strateškim sirovinama i šta će SAD zaista dobiti takvim jednim ugovorom, te kako će Rusija na to reagovati.

• Američki predsjednik ne štedi nikog, nekoliko puta je izjavio da je EU nastala da našteti Americi?

Nakon ovih prvih carinskih odluka predsjednika SAD, čini se da je sljedeća na redu Evropska unija. Najavio je uvođenje carina na robu koja se uvozi iz EU, navodeći da će se to desiti prilično brzo zbog ogromnog trgovinskog deficita, posebno u trgovini automobilima, ali i nekim prehrambenim proizvodima. Najavljuje se rast carina i za 20 odsto. Ove najava prate i brojni kompromisni predlozi EU, tako da ćemo konačni efekat tih pregovora tek vidjeti. EU je sklonija pregovorima i rastu određenih kategorija uvoza iz SAD, prije nego ratu carinama. Cilj je od pozicije gubitnika pregovorima doći do pozicije pobjednik–pobjednik.

• Šta se može očekivati od mira između Rusije i Ukrajine kada je ekonomija u pitanju, s obzirom da su cijene mnogih proizvoda i sirovina porasle kada je taj sukob počeo?

Ušlo se u četvrtu godinu agresije Rusije na Ukrajinu i porasla su očekivanja o ozbiljnim pregovorima za prekid sukoba. Iako suštinski, formalni pregovori nisu počeli, predsjednik SAD ih je, na sebi svojstven način, preko noći uveo, pokušavajući da, na MAGA principu, ostvari unaprijed dobre ekonomske efekte za SAD, zanemarujući interese svojih strateških i prirodnih partnera. Sve to uzburkalo je političku mapu Evrope i ona je primorana da brzo reaguje. Politički rasplet i mučan put do mira, kroz pregovore za zelenim stolom, tek predstoje, tako da brzih efekata na smanjenje cijena energenata ne može biti. Potrebno je vrijeme da se izuzetno pogoršani odnosi robne razmjene EU i Rusije obnove, na obostrano prihvatljiv način, i postepeno približe nivou iz februara 2022. godine.

• Kakav stav Crna Gora treba da zauzme na pragu, očigledno, novog doba u ekonomskim međunarodnim odnosima?

– Crna Gora je definisala svoje strateške spoljnopolitičke prioritete, iz kojih proizilaze i preovlađujući ekonomski interesi. Naša kuća je Evropa i naš cilj je jedinstveno tržište EU, punopravno članstvo u EU i koheziona politika EU koja značajno pomaže manje razvijene zemlje, nove članice Unije, da ekonomski konvergiraju, da se bolje infrastrukturno razviju, ojačaju svoje institucije i ublaže deficit trgovinskog bilansa.

Kraj liberalizma, početak protekcionizma

• Čini se da su SAD, a Tramp je simbol takvog preokreta, upravo prešle iz tabora liberalizma u protekcionizam?

– U cijelom poslijeratnom periodu, SAD su, zajedno sa EU, bile predvodnica ekonomskog liberalizma i postepenog smanjivanja carinskih stopa kroz čuvene pregovaračke runde, koje su se od 1995. godine nastavile kroz osnivanje i rad Svjetske trgovinske organizacije (STO). Do kraja XX stoljeća nije bilo većih promjena na vrhu ljestvice najkonkurentnijih zemalja svijeta i svjetskih trgovaca. Kina, od 2001. godine, kada je postala članica Svjetske trgovinske organizacije, rapidno popravlja svoju ekonomsku poziciju i dolazi do eksplozije njenog izvoza. Vješto koristeći prostor neuređenosti politika između nadležnosti MMF-a i STO, centralistički vođenom politikom deviznog kursa i depresijacijom valute, uz jeftinu radnu snagu i preuzimanje proizvodnje mnogih strateških sirovina, Kina čini svoj izvoz izuzetno konkurentnim i osvaja globalno tržište. Svjetski BDP ostvaruje se 65 odsto kroz međunarodnu trgovinu i stepen ekonomske otvorenosti doseže maksimum u postpandemijskom oporavku.

Poslednjih godina trendovi se mijenjaju u korist protekcionizma. Uslovi međunarodne trgovine značajno se mijenjaju neočekivanom serijom „carinskih ratova“ u prvom Trampovom mandatu („Amerika na prvom mjestu“) i sada se nastavljaju u njegovom drugom mandaru („Napravimo Ameriku opet velikom“). Zbog višegodišnjih optužbi za prikrivenu državnu pomoć automobilskoj industriji, EU i Kanada uvode 2024. godine Kini dodatne carine na automobile, čiji uvoz prijeti da značajno ugrozi plasman evropskih automobila na sopstveno tržište. Druge zemljeodgovaraju kontramjerama, i zlatno doba liberalnog kapitalizma prestaje.