Višesatno čekanje u Institutu za onkologiju, koje naročito teško pada pacijentima koji prethodno putuju do Podgorice na terapiju, problem je koji opterećuje noseću ustanovu u borbi protiv kancera. 

Direktorka Instituta za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) dr Sanja Lekić objašnjava da je ta institucija za sada jedino mjesto gdje pacijenti mogu primiti odgovarajuću terapiju.

Ona je za Pobjedu kazala da dnevne gužve i opterećenje brojem pacijenta koji primaju terapiju preko Dnevne bolnice Klinike za medikalnu onkologiju, prevazilaze njihove prostorne i kadrovske potencijale.

Lekić navodi da uprkos tome uspijevaju da funkcionišu zahvaljujući dobroj volji, entuzijazmu i dopunskom radu kako bi svaki pacijent bio zbrinut. Ističe da medicinsko osoblje i u ovim okolnostima uspijeva da početak i nastavak liječenja obezbijedi bez kašnjenja.

Rješenje decentralizacija 

– Kao jedno od rješenja vidimo u decentralizaciji onkološke službe, što predstavlja složen proces koji se mora sistematično planirati. Već sada postoje indicije da bi jedan onkološki dispanzer mogao do kraja godine da bude otvoren u Opštoj bolnici Bijelo Polje gdje bi pacijenti koji gravitiraju ovoj bolnici mogli primati manje komplikovane protokole bliže mjestu stanovanja – navodi dr Lekić.

Ona ukazuje da svi onkološki pacijenti započinju liječenje u optimalnom roku, bez lista čekanja za sve procedure koje Institut za onkologiju pruža prema spisku svojih usluga.

Lekić pojašnjava da su duža dnevna čekanja u svakoj hemioterapijskoj ambulanti, a dnevno ih je od tri do četiri, posljedica činjenice da se pregleda bar 50 odsto više pacijenta nego je moguće zakazati prema terminima.

Paralelno se pregledaju i pacijenti zakazani preko interventne ambulante i oni koji nemaju adekvatan termin po uputu, ali im je toga dana, prema režimu protokola, dan za aplikaciju terapije.

– To je razlog višesatnog čekanja na završetak pregleda i terapiju. Na ovaj način smo i svjesno i dobrovoljno opteretili naše ljekare i medicinske tehničare, jer smatramo da je bolje redovno primati terapiju i započeti je u adekvatnom roku nego imati liste čekanja gdje bi pacijenti značajno duže čekali na početak liječenja, a to ne bi bilo dobro za liječenje i kontrolu njihove bolesti – rekla je dr Lekić.

Pojasnila je da su, svjesni posljedica tih opterećenja, i za zaposlene, ali i za pacijente, pokrenuli niz aktivnosti kojima nastoje da umanje gužve.

Ističe da je prije nekoliko godina izmještena kontrola za popodnevni rad, kao i za kraće i jednostavnije terapije, kako bi u jutarnjem terminu prednost dali protokolima liječenja koji traju i po više sati.

– Takođe, kontrole pacijenata sa sjevera Crne Gore izmjestili smo na konzilijum u Opštu bolnicu Bijelo Polje koji se održava dva puta mjesečno, a sa juga na konzilijum u Dom zdravlja Herceg Novi, koji se održava jednom mjesečno. Pacijente iz Podgorice i okoline smo u većini slučajeva rasporedili za termine nakon 12 sati da bismo dali prednost pacijentima koji dolaze iz daljih gradova – kaže sagovornica.

Naglašava da uprkos tome, zbog porasta broja pacijenta – što na račun novih, što onih koji se sada duže liječe zahvaljujući boljim terapijskim protokolima unazad nekoliko godina – i dalje je izraženo opterećenje brojem terapija preko Dnevne bolnice, kao i brojem ambulantnih pacijenta i pacijenta koji prolaze kroz različite multidisciplinarne konzilijume – kaže naša sagovornica.

Konzilijumi, terapije…

Prema riječima dr Lekić, sedmično se u Kliničkom centru održava 17 konzilijuma za različite grupe malignih bolesti; tokom dana se preko Dnevne bolnice aplikuje preko 100, nekada i do 130 terapija i ozrači se više od 80 pacijenata. Da bi proširili kapacitete, ušli su u proceduru proširenja Dnevne bolnice i dobili donaciju za sedam hemioterapijskih stolica uz očekivanje donacije za još dvije.

Lekić navodi da uspijevaju da funkcionišu zahvaljujući dobroj volji, entuzijazmu i dopunskom radu kako bi svaki pacijent bio zbrinut. Ističe da medicinsko osoblje i u ovim okolnostima uspijeva da početak i nastavak liječenja obezbijedi bez kašnjenja

– Svaki pacijent ima jasno definisan protokol i frekvencu ponavljanja terapije. Zbog svega toga, trudimo se da od početka ambulantnog rada od osam ujutro prednost damo pacijentima čiji protokoli traju po nekoliko sati i višednevni su u odnosu na one koji imaju kraće, jednodnevne protokole. To često nije moguće ispoštovati iz tehničkih razloga, jer pacijenti iz daljih opština, poput Pljevalja, putuju grupno pa dođu u isto vrijeme bez obzira što nekima od njih terapija kraće traje i mogu se javiti i nakon 11 sati ili čak i popodne. Naravno, prednost u našoj dnevnoj organizaciji rada imaju nepokretni pacijenti ili oni sa lošijim opštim stanjem – pojasnila je dr Lekić.

Za vrijeme čekanja apliciranja terapije onkološkim pacijentima je omogućen pristup biblioteci iz koje mogu koristiti knjige i pozajmiti ih do narednog dolaska.

– Ako su zainteresovani da nastave čitanje, adaptacijom čekaonice potrudili smo se da stvorimo prijatniji ambijent, a takođe smo u više navrata sproveli ankete o zadovoljstvu usluga i u kreiranju ambijenta se rukovodili primjedbama ili željama pacijenata – kazala je dr Sanja Lekić.

Psihološko savjetovanje na Institutu za onkologiju

Dr Sanja Lekić kaže da je psihološko savjetovanje na Institutu za onkologiju dostupno svim pacijentima. Za ambulantne seanse se po sopstvenoj želji i potrebi ili po prijedlogu ljekara mogu prijaviti svi koji prolaze proceduru.

– Više puta smo u popodnevnim satima u našoj sali za sastanke organizovali i grupne radionice sa obavještenjima o tretmanima održavanja da bi se zainteresovani pacijenti mogli prijaviti. Takođe, psihološka podrška je dostupna i za porodice pacijenata – kazala je dr Lekić.