Foto: Pixabay-

U prošloj godini zabilježen je blagi porast vršnjačkog nasilja u odnosu na prethodne, ali zabrinjava što je mnogo neprijavljenih slučajeva i što roditelji i djeca ne vjeruju da nadležni mogu da riješe taj problem, zbog čega je neophodan multidisciplinaran pristup i efikasnija saradnja škola i institucija.

To su ocijenili predstavnici pravosudnih i drugih institucija na tribini „Vršnjačko nasilje: prevencija, vođenje postupka i kaznena politika“ na Pravnom fakultetu. Tribinu je organizovao Studentski parlament Univerziteta Crne Gore (SPUCG) u saradnji sa Studentskim radiom „Krš“ i Studentskim vijećem Pravnog fakulteta.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva Duško Milanović istakao je da je vršnjačko nasilje ranije uglavnom bilo fizičko, a sada imamo verbalno i sajber-nasilje.

– Moramo adekvatno da odgovorimo i naša je obaveza da hitno postupamo u tim predmetima. Moramo da znamo da maloljetnici do 14 godina ne podliježu bilo kakvoj krivičnoj odgovornosti, da su mlađi maloljetnici od 14 do 16 godina, a od 16 do 18 godina su stariji maloljetnici i prema njima se eventualno može izreći kazna maloljetničkog zatvora, kazao je Milanović.

Prema njegovim riječima, problem u praksi je što nedostaje jedinstvena baza podataka sa policijom i Centrom za socijalni rad. Milanović je istakao da treba ohrabriti roditelje, djecu i građane da prijavljuju ovakva krivična djela.

– Statistički imamo blagi porast vršnjačkog nasilja u 2024, u odnosu na 2022. i 2023. godinu, ali imamo mnogo više ovih djela nego što ih je prijavljeno. Neke od slučajeva smo pokrenuli po službenoj dužnosti, kada smo o nasilju saznali iz medija, istakao je Milanović. On je ocijenio da saradnja između škola i institucija nije dovoljno dobra.

Kako je naveo Milanović, djela vršnjačkog nasilja su povezana i sa drugim krivičnim djelima, posebno sa nasiljem u porodici i porodičnoj zajednici, koje poprima dramatične razmjere.

Načelnica Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu Dijana Popović Gavranović poručila je da „šta god da dijete uradi o tome treba govoriti stručno i etično“.

– Nažalost, nerijetko se dešava da stručnost, profesionalnost i etičnost pokriju problematični lični i društveni stavovi, pa se čuju neprimjereni termini, neprimjeren govor o djeci, kriminalizacija, obilježavanje djece, istakla je Popović Gavranović.

Božović: Norma ne može sve riješiti

Ministar pravde Bojan Božović istakao je da je problem vršnjačkog nasilja višeresorski i duboko ukorijenjen u svaku srž države i potrebno je da mu svi zajedno jednako pristupe.

– Posljednjim izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, poseban akcenat je stavljen na jačanje procesnih garancija za djecu koja su osumnjičena, ili optužena u krivičnom postupku. Ne samo da radimo na izmjenama ovoga, već radimo i na izmjenama postojećeg teksta Zakonika o krivičnom postupku. Kreirali smo radnu grupu za pisanje novog ZKP-a, a intenzivno radimo na odredbama, koje se odnose na Krivični zakonik, dakle materijalno-pravni aspekt, naveo je Božović.

On je poručio da će izmjenama biti ustanovljen viši stepen zaštite i efikasnija mogućnost pristupa socijalnim službama, informacijama, razgovorima sa maloljetnim licima i bržem i efikasnijem postupku.

– Ali norma ne može sve riješiti. Nerijetko je problem u implementaciji, blagoj kaznenoj politici, u tradiciji, svijesti, ocijenio Božović.

Ona je upozorila „da se u javnom govoru pozivalo na kriminalizaciju vršnjačkog nasilja, bez uvida da se ne može kriminalizirati svako ljudsko, pa ni dječje ponašanje, niti je to potrebno“.

– Javno su izrečeni stavovi o potrebi snižavanja granice krivične odgovornosti na 12 godina što nema utemeljenje ni u nauci, ni u stručnim i međunarodnim standardima, poručila je Popović Gavranović.

Popović Gavranović: Ne može tužilac biti odgovaran za vaspitanje djece

Dijana Popović Gavranović kazala je da je sigurna da svi slučajevi vršnjačkog nasilja treba da se riješe u školi, primjenom metode restitucije.

– Ne može tužilac biti odgovoran za vaspitanje i obrazovanje djece. To je krajnje, kada se desi krivično djelo, mi onda postupamo. A kada restitucija koja se doljedno primjenjuje ne daje rezultat onda idu vaspitne mjere na nivou škole, rekala je Popović Gavranović.

Objasnila je da je vršnjačko nasilje „kada jedno dijete trpi dugotrajne neprijatne, negativne postupke drugog djeteta, ili grupe djece“.

– To se najčešće odnosi na fizičko, psihičko nasilje i na izolaciju. To su djeca koja se poznaju i najčešće se to dešava u školi, u blizini škole, na sportskim terenima, u klubovima za djecu – kazala je Popović Gavranović.