Nacrt Zakona o oružju i municiji koji je predložen od strane MUP-a Crne Gore, trenutno je na Javnoj raspravi, a jedan od okruglih stolova na ovu temu održan je u Budvi, dok slijedi održavanje u Podgorici u petak 14.02.2025. i u Beranama 21.02.2025. godine, pojasnio je advokat Marko Ivanović.

Kako je pojasnio,on je advokat ovlašćen od strane oko 1.000,00 lovaca iz cijele Crne Gore, uključujući i Lovačku organizaciju „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića, koja broji oko 600 članova, da zastupa ove organizacije u Javnoj raspravi koja se organizuje povodom Nacrta novog Zakona o oružju i municiji, koji je predložio MUP.

“Javna rasprava je počela 24.01., rok za dostavu pisanih primjedbi je mjesec dana i još uvijek nije istekao”, podsjetio je.

Ivanović kaže da se na osnovu novinskih članaka može zaključiti da je su na održanom Okruglom stolu na ovu temu u Budvi, istom prisustvovali samo predstavnici MUP-a, a ne brojni predstavnici Lovačkog saveza Crne Gore, Saveza praktičnog streljaštva, lovačkih organizacija.

“Svi smo iznijeli sijaset više nego argumentovanih primjedbi na ovaj izuzetno loš, odnosno katastrofalan Nacrt zakona”, pojasnio je on iznijevši najvažnije primjedbe, koje po njegovim riječima ukazuju na flagrantno kršenje Ustava i brojnih zakona.

Njegovo reagovanje prenosimo integralno: 

Tako je članom 17 st. 2 i st.3 nacrta zakona propisano, u bitnom, da u slučaju sumnje policijski službenik će provjeriti postojanje uslova iz čl. 14 stav 1 tačka 7 ovog zakona ( postojanje uslova za bezbjedan smještaj i čuvanje oružja) neposrednim opažanjem u stambenom prostoru po mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva ili drugom prostoru gdje se oružje drži, a podnosilac zahtjeva je dužan da mu omogući ulazak u prostor u kojem se oružje drži,o čemu policijski službenik sačinjava zapisnik koji dostavlja Ministarstvu. Učestalost kontrola iz stava 2 ovog člana zavisi od broja I kategorije oružja koje vlasnik oružja ima registrovano na svoje ime. Ovakvom odredbom se direktno krši jedno od osnovnih ljudskih prava propisanih čl. 41 Ustava Crne Gore :

“ “Stan je nepovrediv”. Niko ne može bez odluke suda ući u stan ili druge prostorije protiv volje njegovog držaoca i u njima vršiti pretres.Pretres se vrši u prisustvu dva svjedoka. Službeno lice može ući u tuđi stan ili druge prostorije i bez odluke suda i vršiti pretres bez prisustva svjedoka ako je to neophodno radi sprječavanja vršenja krivičnog djela, neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine.”

Sem toga, ovo je direktno kršenje i odredaba Zakonika o krivičnom postupku, kojima je detaljno propisan postupak ulaska u tuđe prostorije i pretresanja, a na ovaj način se na mala vrata pokušava uvesti neustavan I nezakonit presedan da policijski službenik ili neko iz MUP-a, može bez naredbe o pretresanju sudije za istragu, da upada u tuđe stanove i kuće, a da je vlasnik dužan to da mu omogući.

Sem navedenog, stav 3 je dodatno sporan i neodređen,neprecizan – da učestalost kontrola zavisi od broja i kategorije oružja koje vlasnik oružja ima registrovano na svoje ime, te činjenica da nije jasno na koji način i u kom obimu to utiče,ko bi o tome odlučivao, ukazuje na mogućnosti velikih zloupotreba od strane policijskih službenika.  protivustavna i diskriminatorska u odnosu na nečije obrazovanje, a ne veže se za posjedovanje konkretnog znanja za proizvodnju oružja i municije, nego generalno za visoku stručnu spremu.

Time se ograničava preduzetnčki duh, odnosno sloboda preduzetništva koja je zagarantovana članom 59 Ustava Crne Gore.  Takođe, neustavna je i diskriminatorska i odredba čl. 76 stav 1 kojom je propisano da će se privrednom društvu,odnosno preduzetniku, izdati odobrenje za proizvodnju oružja i municije ako ima VII 1 nivo kvalifikacije obrazovanja…

Sporan je član 14 stav 1 tač. 2 : „Opšti uslovi za izdavanje odobrenja za nabavku oružja iz čl. 13 st. 1 ovog zakona ( B kategorije)fizičkom licu su da :

– je navršilo 25 godina života, osim policijskih službenika, profesionalnih vojnih lica, zaštitara i drugih lica koja su prema posebnim propisima ovlašćena za držanje i nošenje oružja i koja moraju imati navršenih 18 godina života, te članova sportskih streljačkih organizacija koji se aktivno takmiče u streljaštvu i lica koja imaju položen lovački ispit,lovnu dozvolu i lovnu kartu i koja moraju imati navršenih 21 godinu života“ .

Sve starosne granice treba spustiti na 18 godina. 

Lovci i lica koja se bave sportskim streljaštvom su diskriminisani ovom odredbom, te smatramo da je u pogledu navršenih godina kada se lice može baviti ovim aktivnostima neophodno spustiti granicu sa 21 na 18 godina života. Takođe, opšta starosna granica je previsoko postavljena na nerazumnih i ničim opravdanih 25 godina, te istu treba spustiti takođe na 18 godina života. Svako drugo postupanje je neustavno i suprotno Evropskoj Konvenciji o ljudskim pravima i slobodama, s obzirom da je ovaj uslov vezan za sticanje građanskih prava i izvršenje građanskih dužnosti- punoljetsvo, koje u Crnoj Gori, kao i svim zemljama Evrope, nastupa sa 18 godina. Uskraćivanje građanskih prava suprotno je Ustavu i Konvenciji o ljudskim pravima i slobodama ( a suprotno je i zakonodavstvu u regionu i EU, kao i čitavom razvijenom svijetu, kojem Crna Gora teži).

Donje starosne granice za posjedovanje oružja i bavljenje lovom variraju u zavisnosti od zemlje i vrste oružja, ali nigdje u regionu,niti u zemljama EU I šire nije ovako visoko postavljena donja starosna granica za držanje oružja,kao u Crnoj Gori – opšta na čak 25 godina , a za lovce 21 godinu, niti postoji bilo kakav opravdan i razuman razlog za tako nešto, posebno što se punoljetstvo u Crnoj Gori,po Ustavu i zakonu, stiče sa 18 godina života, a ne sa 25, ni sa 21. U regionu,kao i u Evropi, I opšta starosna granica je 18 godina, kao i starosna granica za bavljenje lovom ( u nekim zemljama ,pod određenim uslovima,i niža).

Pri tom, ova odredba je u suprotnosti sa čl. 62 važećeg Zakona o divljači i lovstvu, kojim je propisano da lovački i sokolarski ispit može polagati lice s navršenih 18 godina života. Posebno ukazujem da je ova odredba iz nacrta Zakona o oružju i municiji u suprotnosti sa Direktivom EU 2021/555 Evropskog parlamenta i vijeća od 24.03.2021. godine, o nadzoru nabave i posjedovanja oružja, na koju Direktivu se MUP poziva u obrazloženju nacrta zakona kao na osnov za donošenje ovog zakona ( s kojom Direktivom zakon mora biti usaglašen) , budući da se nigdje u ovoj Direktivi zemljama članicama EU ( i onima koje to pretenduju da postanu, kao što je Crna Gora) ne spominje kao zahtjev minimalna starosna granica za držanje oružja od 25 godina, odnosno za lovce od 21 godinu , naprotiv – članom 6 Direktive  je jasno propisano : “ Države članice dozvoljavaju nabavku i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama koje za to imaju dobar razlog i : a) koje imaju najmanje 18 godina, osim za nabavku,koja ne uključuje kupnju, I posjedovanje vatrenog oružja za lov i streljaštvo,pod uvjetom da u tom slučaju osobe koje su mlađe od 18 godina imaju saglasnost roditelja ili se nalaze pod roditeljskim nadzorom ili nadzorom odrassle osobe s valjanom dozvolom za nošenje vatrenog oružja ili dozvolom za lov, ili se nalaze unutra licenciranog ili na drugi način ovlašćenog centra za obuku…; b) za koje je mala vjerovatnoća da mogu biti opasne za sebe ili druge,javni red ili sigurnost; činjenica da su osuđeni za nasilno krivično djelo počinjeno s namjerom smatra se pokazateljem takve opasnosti.”  

Sporan je član 6 st. 1 i st. 2 u cjelosti, iz razloga što je nabavka,držanje i nošenje prigušivača i noćnih optičkih nišana zabranjeno u potpunosti, bez izuzetaka, suprotno zakonodavstvu zemalja EU, te suprotno Direktivi (EU) Evropskog parlamenta i vijeća 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja od 24.03.2021. godine.

Sporno je što je,suprotno uporednom zakonodavstvu u regionu i u zemljama EU, bez izuzetka zabranjeno stavljati u promet,nabavljati,držati i nositi prigušivač pucnja ( st. 1) , kao i teleskopski-noćni optički nišan sa svjetlosnim snopom ili sa uređajem za elektronsko pojačavanje svjetlosti,infracrvenim ili termovizijskim uređajem ( st. 2). Vezano za st. 1. i st.2., ukazujem da u zemljama regiona, kao ni EU, nigdje nije u potpunosti zabranjeno korišćenje prigušivača pucnja, niti noćnih optičkih nišana, već ih mogu koristiti lovci i strijelci,uz odgovarajuću dozvolu, dakle, takvi uređaji su dozvoljeni u lovu, ali korišćenje može biti regulisano i zavisiti od vrste divljači i određenih uslova.

Ne samo što su svugdje u razvijenom svijetu dozvoljeni, već su često i neophodni , a svakako višestruko korisni, i to prigušivači zbog zaštite ljudi i životinja od prekomjerne buke i zaštite životne sredine, tj prirodnog staništa divljih životinja,  tako noćni optički nišani omogućavaju preciznije i sigurnije gađanje u noćnim uslovima, što je posebno korisno za lovce koji ciljaju na divljač koja je aktivna noću (kao što su divlje svinje, vukovi, i druge vrste, te doprinosi većoj bezbjednosti na strelištu. Za sportske strijelce, korišćenje noćnih optičkih nišana može poboljšati sigurnost, jer mogu bolje vidjeti metu i jasno pratiti napredak strijeljanja, čak i u lošim svetlosnim uslovima ili noću. Korišćenje prigušivača i noćnih nišana smanjuje psihološki stres koji može nastati u intenzivnim lovnim ili takmičarskim situacijama.

Time se pomaže u održavanju boljih uslova za strelce i lovce. U nekim situacijama, kao što su lov na velike životinje, lov u lošim vremenskim uslovima, ili lov na specifične vrste divljači koje se brzo kreću, prigušivači i noćni nišani omogućavaju lovcima da budu efikasniji i precizniji, smanjujući mogućnost greške ili promašaja.

Sve navedene prednosti prigušivača I noćnih optičkih nišana veoma dobro poznaju u zemljama EU, u kojima su dozvoljeni za lovce I sporstiste-strijelce ,pod određenim uslovima, jedino Crna Gora, koja teži toj istoj EU, izmišlja toplu vodu I u potpunosti zabranjuje iste.

Izgleda da se neko previše nagledao američkih akcionih filmova, pa misli da prigušivače I noćne optičke nišane koriste plaćene ubice, pa pogrešno smatraju da će njihova potpuna zabrana, bez izuzetka, doprinijeti većoj bezbjednosti građana.

Posebno ukazujem da su ovi uređaji u slobodnoj prodaji već više od deceniju u Crnoj Gori, kao I u čitavom razvijenom svijetu, pa su se mogli legalno kupiti i onlajn, pa ih sigurno u ovom trenutku ima više hiljada komada, od kojih je svaki plaćen po više hiljada eura. Šta misli država da radi sa svom tom legalno nabavljenom opremom, zar zaista misle da bi neko dozvolio da ono što su ljudi legalno kupili I pozamašno platili, im neko tek tako oduzme, bez plaćanja adekvatne tržišne naknade, a radi se o milionima eura potencijalne štete po državu.

Sporan je čl. 16 st. 1 st,. 2, st. 3 u vezi sa čl. 14 stav 1 tačka 6 . Čl. 14 st. 1 tač. 6 glasi :  “ Opšti uslovi za izdavanje odobrenja za nabavku oružja iz čl. 13 stav 1 ovog zakona fizičkom licu su : 6 ) ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno, posebno na uživanje alkohola, droga ili drugih psihoaktivnih supstanci,poremećenih porodičnih odnosa,sukoba sa okolinom, agresivnog ponašanja, kao I drugih poremećaja u ponašanju;

Član 16 glasi : “ Radi utvrđivanja postojanja okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno u smislu člana 13 stav 1 tačka 6 ovog zakona, policijski službenik ovlašćen je da traži i prikupi podatke i obavještenja o podnosiocu zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavku oružja i da o prikupljenim podacima sačini službenu zabilješku koja se dostavlja Ministarstvu u roku ne dužem od 30 dana. Službena zabilješka mora da sadrži detaljne navode, potkrijepljene činjenicama koje nedvosmisleno potvrđuju sadržinu zabilješke, uz saglasnost o postojanju ili nepostojanju smetnji za posjedovanje oružja. Opravdanost razloga za nabavku oružja u smislu čl. 15 stava 1 ovog zakona, procjenjuje Policija o čemu daje svoje mišljenje koje je sastavni dio službene zabilješke iz stava 2 ovog člana.”

Naime, sporna je i dosadašnja primjena ove odredbe u praksi, a s obzirom na intenciju zakonodavca, jasno je da će u budučnosti policijski službenici da vrše još veće zloupotrebe prilikom njene primjene.

Posebno je sporan, neodređen i neprecizan termin okolnosti koje ukazuju na “uživanje alkohola”, odnosno česte konstatacije OPS ( u praksi) da je određeno lice “sklono češćem i prekomjernom konzumiranju alkohola”, iz razloga đto policajci nemaju stručna znanja i vještine za to ( jer nijesu spec.psiholozi niti psihijatri, niti su završili medicinu) olako u službenim zabilješkama davali kvalifikacije da je određeno lice “sklono prekomjernom konzumiranju alkohola” zato što je npr., jednom ili dva puta u životu, i to mnogo godina ranije, bio zaustavljen kako upravlja motornim vozilom sa neznatnom količinom alkohola u krvi od npr 0,5 ili 0,6 promila. Na takvim službenim zabilješkama se u praksi zasnivaju rješenja o odbijanju mnogih zahtjeva za izdavanje odobrenja za oružje, odnosno, oduzima se oružje koje je ranije izdato ( iako su npr. iste te okolnosti postojale I kad je izdata dozvola ).

Dakle, smatramo da provjera činjenica u ovom dijelu ne smije biti diskreciono pravo policijskih službenika , a da se odluka o zahtjevu podnosioca nikako ne smije zasnivati na mišljenju OPS o nečijim sklonostima, već je potrebno jasno propisati da, u slučaju potrebe procjene nečije sklonosti ka češćem i pretjeranom konzumiranju alkohola,  službena zabilješka mora posjedovati I konkretan nalaz i mišljenje ljekara određene specijalnosti , odnosno mišljenje ljekarske komisije, nakon pregleda podnosioca predloga, sa detaljnim obrazloženjem.

Takođe, poremećeni porodični odnosi, agresivno ponašanje niti sukobi sa okolinom, ukoliko nijesu potkrijepljeni pravosnažnim krivičnim presudama ili prekršajnim rješenjima,   ne mogu se tumačiti po osnovu prikupljenih operativnih podataka, jer to ostavlja veliki prostor za zloupotrebu od strane OPS. Smatramo da bi jedini validan dokaz za ovakve navode bila prikupljena Obavještenja – izjave lica o sukobu i poremećenim odnosima s određenim licem, koje obavještenje-izjava se mora priložiti uz službenu zabilješku OPS, kada se istom na osnovu operativnih podataka tvrdi da je određeno lice agresivnog ponašanja, ima sukobe sa okolinom ili u  porodici.

Ovakve odredbe a posebno praksa su u suprotnopsti sa Direktivom EU vezanom za kontrolu I nadzor nad oružjem.

I konačno, ako već policijski službenici uopšte treba da daju svoja “mišljenja” o tome kakav je neko kao ličnost i čemu je sklon, a na kakvim mišljenjima se često zansivaju odluke o neizdavanju odobrenja za nabavku oružja i odluke o oduzimanju oružja za koje je prethodno već izdato odobrenje, smatramo da bi se ,u najmanju ruku, moralo propisati da to može raditi samo posebna kategorija posebno obučenih policijskih službenika, zajedno sa komisijom ljekara ili vještaka određene struke – psihologom i neuropsihijatrom, kako bi takvo mišljenje bilo validno.

Sporne su i odredbe kojima se uvodi dvostruko duži rok MUP-u za odlučivanje po zahtjevima stranaka za odobrenje za nabavku oružja, na 60 dana sa roka propisanog Zakonom o upravnom postupku od 30 dana, a još više je sporno što se potpuno ukida dvostepenost u odlučivanju u upravnom postupku u ovoj oblasti, što znači da će o svemu odlučivati MUP, te stranke neće moći izjavljivati žalbe na njihova rješenja, već samo direktne tužbe Upravnom  sudu Crne Gore, a Upravni sud,kao što je opšte poznato, po 2-3 godine ne odlučuje o tužbama zbog prenatrpanosti predmetima.

To predlagač MUP zove centralizacijom, a ustvari se radi o ukidanju efikasne pravne zaštite strankama, koje su dužne čim im se donese rješenje o oduzimanju oružja da ga predaju MUP-u, a potom godinama da čekaju sudsku odluku tim povodom.

Takođe, sporna je i centralizacija ljekarskih komisija u samo jednu pri Ministarstvu zdravlja u Podgorici, te izuzimanje Domova zdravlja I drugih ljekarskih ustanova iz te procedure, kao I uzimanje posla I privatnim ustanovama.

Pri tom, sasvim sigurno je da Ministarstvo zdravlja nema te kapacitete da odlučuje o cijeloj Crnoj Gori, te da samo jedna grupica ljekara odlučuje o sposobnostima svih ljudi za držanje oružja, a da se stranke u tom smislu nemaju kome žaliti.

Po meni, tu bi se morala uvesti dvostepenost, pa da eventualno Komisija Min.zdravlja bude drugostepena. Veoma je sporno da se uopšte Zakonom o oružju uvodi nova ljekarska komisija u naš sistem, jer se takvim odredbama mogu baviti samo zakoni iz oblasti zdravstvene zaštite.

Takođe, sporno je što se kao jedina ovlašćena organizacija za ososobljavanje za rukovanje oružjem proglašava Policijska akademija u Danilovgradu, koja nema kapaciteta za taj posao na nivou cijele Crne Gore, niti ima dovoljno obučenih ljudi.

Naime, opšte je poznata činjenica da su se upravo brojni pripadnici Policijske akademije obučavali I obučavaju za pucanje upravo kod Lovačkih društava, Lovačkog saveza I Saveza praktičnog streljaštva, u čijim redovima ima mnogo više obučenih ljudi za taj posao nego u Policijskoj akademiji. Time se, bez opravdanog razloga, smanjuje budući nivo obučenosti ljudi za korišćenje oružja, a i otimaju prihodi brojnih organizacija koje se time uspješno bave.

Ovo su samo najbitnije primjedbe,ukratko obrazložene, a ima ih još dosta.

Sve u svemu, pojedine odredbe ovog Nacrta Zakona su suprotne ili Ustavu Crne Gore i ZKP-u, Zakonu o upravnom postupku, Zakonu o divljači i lovstvu,  a više njih je u direktnoj suprotnosti sa Direktivom (EU) Evropskog parlamenta i vijeća 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja od 24.03.2021. godine na koju se predlagač poziva kao na navodni osnov za donošenje zakona , kao i u suprotnosti sa zakonodavstvom zemalja EU ( kojoj EU Crna Gora navodno teži) i regiona.

Ukoliko takve odredbe zakona ostanu u konačnom tekstu zakona, bićemo prinuđeni da o tome obavijestimo ključne evropske partnere Crne Gore, s obzirom da Crna Gora uvodi određene norme koje ne postoje nigdje u EU, naprotiv – suprotne su Direktivi EU,zakonodavstvima članica EU ,praksi i zdravorazumskoj logici.

Nesposobnost države da zdravstveno, institucionalno i na bilo koji drugi način vodi računa i vrši nadzor nad ljudima sa određenim psihičkim smetnjama ili problemima, kao što je to bio slučaj sa tragedijom na Cetinju, nesposobnost države da ih prije svega zdravstveno zbrine, smjesti i zadrži u psihijatrijskim ustanovama ( u slučaju potrebe), te da ih na neki način prati i pruža im pomoć i podršku dok su van institucija, nesposobnost primjene izrečenih mjera nadzora, kao i nespsobnost države da se obračuna sa problemom velikog broja nelegalnih komada oružja, nesposobnost države da vrši nadzor i kontrolu nad počiniocima krivičnih djela i licima koja zaista pokazuju sklonost ka nasilju,agresiji i vršenju krivičnih djela, se pokušava navodno riješiti neustavnim i nezakonitim odredbama zakona koje ni na koji način ne mogu povećati bezbjednost države i CG građana, već se samo uvodi neustavan i nezakonit obračun sa vlasnicima legalnog oružja – lovcima, sportskim strijelcima i ostalima, a građani, koji u životu nijesu ni mrava zgazili, se praktično onemogućavaju da posjeduju oružje zbog lične bezbjednosti i zaštite svojih porodica.

Dakle, u pitanju je klasična zamjena teza, a očigledna intencija predlagača ovog zakona je da po svaku cijenu razoruža vlasnike legalnog oružja, prije svega lovce. U javnosti se stvara pogrešna percepcija o lovcima, kao nekim poremećenim osobama koje uživaju u ubijanju životinja. Međutim , gubi se iz vida da se lovstvo ne svodi na puko ubijanje divljih životinja iz zabave. U svakoj uređenoj državi, pa još uvijek i kod nas, lovstvo je uvijek bila zakonom propisana i uređena djelatnost od opšteg interesa.

Zakonom o divljači i lovstvu je propisano da gazdovanje sa divljači obuhvata uzgoj,zaštitu,lov i korišćenje divljači i njenih djelova, te da je lovstvo, kao djelatnost organizovanog gazdovanja sa divljači, u javnom interesu. Nadalje,propisano je da divljač u CG uživa posebnu zaštitu, te da Cg materijalno pomaže zaštitu i unapređivanje divljači i unapređivanje lovstva.

Organizovano gazdovanje sa divljači obuhvata i organizovanje lova i racionalnog korišćenja divljači i intervencije u populaciji divljači zbog privrednih, veterinarsko-sanitarnih, zdravstvenih i drugih opravdanih razloga. Shodno čl. 10 navedenog zakona, lovac je lice koje ima položeni lovački ispit, lovnu dozvolu i lovnu kartu i obavlja osnovne zadatke lova : uzgoj, zaštitu, lov i korišćenje divljači i njenih djelova uz poštovanje lovačkih običaja i etike.