POŽARI NA OTVORENOM

Požari na otvorenom prostoru se odnose na zahvatanje vatrom sitnog rastinja i makija i karakteristični su za srednju i južnu regiju naše zemlje koja pripada oblasti velike požarne opasnosti. S obzirom na to da se obično javljaju na nepristupačnim terenima usljed čega je otežano njihovo gašenje, postoji realna opasnost da prerastu u šumske požare i tako prouzrokuju velike štete.

ŠUMSKI POŽARI

Šumski požari mogu se definisati kao nekontrolisano, stihijsko kretanje vatre po šumskoj površini. Karakterišu ih veoma brzo širenje i nagle promjene pravca pod uticajem vremenskih prilika. Šume i šumsko zemljište u Crnoj Gori zauzimaju skoro 70% teritorije. U zavisnosti od količine i sastava gorivog materijala, vrste drveća, klime, zemljišta i položaja, šume u Crnoj Gori možemo podijeliti prema stepenu ugroženosti u četiri grupe:

I STEPEN

Područje vrlo velike ugroženosti: Bar, Budva, Ulcinj, Kotor, Herceg Novi, Cetinje i dio područja Nikšića, Danilovgrada i Podgorice.

II STEPEN

Područje velike ugroženosti: Pljevlja, Žabljak, Mojkovac, Andrijevica, Plužine, Rožaje, Bijelo Polje, Plav, Berane i Kolašin.

III STEPEN

Područje umjerene ugroženosti: brdsko – planinsko područje (šume hrasta, graba i drugih lišćara) i ravničarsko (meki lišćari) – planinsko područje opština: Šavnik, Bijelo Polje, Berane i Kolašin.

IV STEPEN

Područje male ugroženosti: sjeverni i sjeveroistočni dio brdsko-planinskog i planinskog područja (šume bukve).

KAKO NASTAJU ŠUMSKI POŽARI?

Statistika pokazuje da je 65% požara nastalo nepažnjom. Ljudi izazivaju požare namjerno ili iz nehata i neznanja. Pritom, 95% šumskih požara u Crnoj Gori u posljednje dvije decenije izazvao je ljudski faktor (čovjek), dok je samo manji broj ovih požara uzrokovan udarom groma.

Šumski požari mogu biti izazvani prirodnim pojavama, poput udara groma (iako je ovaj tip najrjeđi) i može ih izazvati čovjek:

• slučajno (kratak spoj, pregrijane mašine, varnice tokom radova i sl.);
• nenamjernim paljenjem (neodgovorno ponašanje na izletištima i bacanje zapaljivih materija);
• podmetanjem – kada čovjek namjerno izazove požar;
• loženjem vatre i ostavljanjem zapaljivih materija na mjestima na kojima postoji povećana opasnost od izbijanja požara (u parkovima, putnim pojasevima i na drugim mjestima na Kojima postoji trava, lišće i drugi lako zapaljivi materijali) što je izričito zabranjeno Zakonom o zaštiti i spašavanju.

Šumski požar javlja se u nekoliko oblika, i to:

• niski ili prizemni požar, koji zahvata gorivi materijal na tlu i nisko rastinje,
• visoki požar razvija se iz niskog požara jačeg intenziteta, a njime su najčešce ugrožene četinarske šume,
• požar pojedinačnih stabala nastaje udarom groma i
• podzemni požar, vrlo rijedak i širi se veoma sporo.

KADA SE NAJČEŠĆE DEŠAVAJU ŠUMSKI POŽARI

Statistika govori da su najkritičniji ljetnji mjeseci ( jul-septembar), a požari najčešći na otvorenom prostoru, stambenim i poslovnim objektima, saobraćajnim sredstvima, šumskim kompleksima, otpadima i deponijama. Požari uglavnom izbijaju danju, u vrijeme kada je čovjek najaktivniji, u periodu od 10 do 18 časova. Gašenje šumskih požara je aktivnost koja zahtijeva veliko angažovanje ljudi i sredstava. U prošlosti, protivpožarne službe sa slabim vodenim pumpama malog pritiska i protoka mogle su samo da nemoćno gledaju divljanje vatrenih stihija u nadi da se neće približiti nekom naseljenom mjestu. Danas su vatrogasne ekipe mnogo mobilnije i tehnički bolje opremljene, tako da mogu brzo dospjeti na mjesto gdje je požar počeo da se razbuktava. U tom smislu revolucionaran je doprinos napretka avijacije jer je gašenje šumskih požara iz vazduha specijalizovanim avionima i helikopterima znatno unaprijedilo efikasnost u borbi protiv širenja vatre u prirodi. Konktretno, veliku ulogu kod nas u gašenju šumskih požara imaju vatrogasci – spasioci kao i Avio-helikopterska jedinica Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Značajan doprinos gašenju ovih požara u našoj državi imaju i dobrovoljna vatrogasna društva.

POSLJEDICE ŠUMSKIH POŽARA

Posljedice na šumu koje prouzrokuju požari zavise od vrste požara, vrste šume, vremena nastanka i trajanja požara, veličine opožarene površine i na kraju od samog stanja šumskog ekosistema. Pored šteta izraženih u gubitku drvne mase, dolazi do oštećenja ili potpunog uništenja ekoloških, socijalnih i ekonomskih funkcija šuma. Ove štete su povezane i sa erozijom zemljišta čijim se spiranjem stvaraju pusti pejzaži na kojima se vegetacija ne može obnoviti. Takođe, poslije požara javljaju se i manje vrijedne vrste drveća. Požari prouzrokuju materijalne štete, što se itekako odražava na poslovanje privrede i uopšte na ekonomiju (umanjeni prihodi šumarstva, drvne industrije, poljoprivrede, turizma itd.). Međutim, požari prouzrokuju i indirektne štete, koje se ogledaju u degradaciji životne sredine, smanjenju otpornosti šuma njihovog biodiverziteta, uništavanju autenticnčog pejzaža, kao i strukture zemljišta. U slučaju očekivanih ekstremnijih suša, ugroženost od požara može da se poveća do nivoa koji će nanijeti ozbiljnu štetu stanovništvu i cjelokupnoj privredi.