Foto: Pixabay –

Društvena i politička dešavanja u posljednjih deset i više godina dovela su do toga da smo propustili mnoge važne korake u prevenciji vršnjačkog nasilja i da se toga jedino sjetimo kada se dogodi neki oblik vršnjačkog nasilja, a on je, nažalost, konstantno prisutan… Smatram da smo svi negdje zakazali – rekao je Pobjedi bivši načelnik za maloljetničku delinkvenciju u Podgorici Ekan Jasavić.

Prošle sedmice je zabilježen još jedan slučaj vršnjačkog nasilja, u blizini jedne podgoričke osnovne škole, a u kome je dječak povrijeđen i operisan. Statistika pokazuje da je prošle godine, do avgusta, zabilježeno 114 slučajeva vršnjačkog nasilja. Stručna javnost učestalo traži reakciju nadležnih i kritikuje njihovu neažurnost. Iz Vlade je saopšteno da će od 15. februara gradske škole imati zaštitare. Jasavić pozdravlja tu odluku da se u školu uvedu zaštitari, što je i ranije on zagovarao. Obrazložio je da škole kao obrazovno-vaspitne ustanove ne mogu imati više školskog policajca, već samo zaštitara i da taj vid obezbjeđenja treba uvesti u osnovnim i srednjim školama u svim gradovima Crne Gore.

Jasavić je stava da država, kada je riječ o pojavi vršnjačkog nasilja, nije institucionalno djelovala na pravi način – nije napravila sveobuhvatan plan i program rada državnih institucija u cilju preventivnog, proaktivnog i represivnog djelovanja kada je riječ o vršnjačkom nasilju, odnosno, nije donijela nacionalnu strategiju koja bi ova pitanja sveobuhvatno riješila. Podsjetio je da je ova pojava izuzetno opasna i zabrinjavajuća, kako na globalnom i regionalnom nivou, tako i u Crnoj Gori.

– Smatram da smo svi negdje zakazali kada je riječ o vršnjačkom nasilju, maloljetničkoj delinkvenciji i preventivnom djelovanju. Propustili smo priliku da pravovremeno preduzmemo mjere i izgradimo sistem koji bi efikasno spriječio i suzbio ovu vrstu nasilja i sveo ga na najmanju mjeru. Danas plaćamo cijenu svega toga – rekao je on.

Zabrinjavajući podaci

Upitan što smatra da je okidač zbog čega se bilježi sve više slučajeva vršnjačkog nasilja, odgovara da je kao bivši načelnik maloljetničke delinkvencije u Podgorici, u periodu od 2010. do 2012. godine, sa kolegama iz tog sektora radio na sveobuhvatnoj analizi operativno-terenskog stanja svih škola u Podgorici, kada su u pitanju asocijalna i antisocijalna ponašanja maloljetnika. Rezultati su, prema njegovim riječima, bili zabrinjavajući.

– Zabilježili smo veliki broj konzumenata opojnih droga, blizu cifre 180, koji se u tom vremenskom intervalu množio sa pet. Takođe, bio je prisutan veliki broj konzumenata alkohola, kao i nasilje i kocka.

Porast vršnjačkog nasilja može se povezati sa više faktora, uključujući promjene u društvenim vrijednostima, uticaj digitalnih medija, nedostatak adekvatnog vaspitnog pristupa u porodici i slabosti obrazovnog sistema. Djeca su danas izložena većem pritisku nego ranije – bilo da je riječ o pritisku vršnjaka, društvenim mrežama ili porodičnim problemima – istakao je on.

Dodaje da mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni zbog straha od posljedica, nepovjerenja u institucije ili zbog toga što žrtve i njihove porodice nijesu svjesne svojih prava i mogućnosti zaštite. Društvena klima u kojoj nasilje postaje normalizovano dodatno otežava rješavanje ovog problema, poručuje Jasavić.

– Iskustvo pokazuje da uzroci agresivnog ponašanja kod djece mogu biti različiti, ali su najčešće povezani sa faktorima iz porodice, društva i okruženja. Djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica, gdje su prisutni nasilje, zanemarivanje ili loša komunikacija, sklonija su agresiji. Takođe, ulica i vršnjačke grupe mogu imati veliki uticaj – ako dijete odrasta u okruženju u kojem je nasilje prihvaćeno kao način rješavanja sukoba, veća je vjerovatnoća da će i samo usvojiti takav obrazac ponašanja – kazao je on.

Prema njegovim riječima, društvene mreže i digitalni sadržaji, takođe, doprinose normalizaciji agresije, jer su djeca svakodnevno izložena scenama nasilja i vršnjačkog maltretiranja, često bez adekvatne reakcije odraslih. Školsko okruženje, navodi Jasavić, takođe, igra važnu ulogu – nedostatak jasnih pravila i autoriteta može doprinijeti širenju nasilja, alkohola, droga i kocke među vršnjacima.

Komentarišući jesu li bilježili primjere da su djeca iz vršnjačkog nasilja ulazila u ozbiljnu zonu maloljetničke delinkvencije, kaže da jesu i da je bilo slučajeva kada su nasilna djeca kasnije postala dio maloljetničke delinkvencije.

– Počinje sa manjim incidentima u školi, a ako nema adekvatne reakcije, nasilje eskalira – tuče, krađe, konzumacija i distribucija opojnih droga, kocka i konzumacija alkohola, što je dovelo do težih krivičnih djela, poput pokušaja ubistva, teških krađa, razbojništava, prevara, ucjena. Jedan od ključnih problema jeste što sistem često reaguje prekasno – umjesto da se sa djetetom radi od prvih znakova problema, reaguje se tek kada dođe do ozbiljnijih krivičnih djela – rekao je on.

Laka meta kriminalnih grupa

Stava je da djeca koja su sklona nasilju, konzumiranju i distribuciji opojnih droga i alkohola, kao i kocki, često postaju laka meta za kriminalne grupe, jer su već navikla na agresivno ponašanje i manje su sklona strahu od posljedica.

– Njihovi uzori postaju kriminalci, kriminalne bande i osobe sklone nasilju, naročito one koje su medijski eksponirane. Danas je to čest slučaj preko društvenih mreža, gdje se medijski eksponiraju pojedini kriminalci i kriminalne grupe i njihovi ,,uspjesi“. Kriminalne organizacije ih privlače lažnim osjećajem moći, novcem i zaštitom – priča Jasavić.

Navodi da iskustvo pokazuje da su posebno ugroženi maloljetnici iz disfunkcionalnih porodica, jer u kriminalnim grupama pronalaze ono što im nedostaje kod kuće – osjećaj pripadnosti i podrške.

– Jednom kada uđu u taj svijet, izlazak je izuzetno težak jer su često izloženi pritiscima i prijetnjama – rekao je on.

Jasavić je tvorac akcije ,,Mladost“, koja se i danas primjenjuje u Upravi policije kada je u pitanju alkohol, droga i kocka, te podsjeća da su uspjeli da utiču na izmjenu zakona o kocki, točenju alkohola maloljetnim licima, te preduzimali sveobuhvatne mjere kroz predavanja u školama na teritoriji Podgorice.

– Kada su u pitanju ove pojave – nasilje, alkohol, droga i kocka – roditeljima smo pokazivali kako da prepoznaju kada i kako njihova djeca konzumiraju opojne droge i kakve su posljedice nasilničkog ponašanja, alkohola i kocke. Taj vid podizanja svijesti bio je veoma dobro prihvaćen, a smatramo da edukacija djece, maloljetnika i roditelja može podići svijest o štetnosti ovih poroka – istakao je on.

Jasavić se prisjeća podataka da je problematično ponašanje bilo zabilježeno u školama širom Crne Gore, ali posebno u visokorangiranim na teritoriji Podgorice gdje je registrovano slučajeva teških oblika vršnjačkog nasilja, uključujući i fizičke napade, dok su u drugim dominirali oblici psihološkog i digitalnog nasilja.

– Roditelji često nijesu bili edukovani da prepoznaju rane znakove problema kod svoje djece. Mnogi su vjerovali da su to „obične dječje svađe“ ili su izbjegavali da se suoče sa realnošću. U nekim slučajevima, tek nakon naših edukativnih radionica, roditelji su postajali svjesni koliko je situacija ozbiljna i počinjali da aktivnije sarađuju sa školom i stručnjacima.

Kada svede računicu, analizirajući kakvo je danas stanje po pitanju vršnjačkog nasilja u odnosu na period kada je bio načelnik za maloljetničku delinkvenciju, Jasavić kaže da je situacija danas mnogo kompleksnija, prije svega, zbog razvoja tehnologije i društvenih mreža.

– Digitalno nasilje je postalo ozbiljan problem jer omogućava da nasilje traje 24 sata dnevno, čak i kada dijete nije fizički prisutno u školi. Ranije su fizički sukobi bili dominantni, dok danas imamo sofisticiranije oblike nasilja – vrijeđanje i zastrašivanje preko interneta, dijeljenje kompromitujućih sadržaja i organizovano isključivanje žrtve iz društvenih krugova – rekao je on.

Iako su institucije uvele određene mehanizme zaštite, čini se, prema njegovim riječima, da je problem i dalje prisutan i da zahtijeva mnogo sistematičniji i ozbiljniji pristup nego ranije. Mora se, ističe Jasavić, naglasiti značaj uključivanja više ministarstava: unutrašnjih poslova, rada i socijalnog staranja, zdravlja, prosvjete i sporta.

– Moramo raditi više na uključivanju djece i maloljetnika u sportske aktivnosti, omogućiti besplatno bavljenje sportom za potrebe djece i maloljetnika, formirati lige za djecu i maloljetnike u svim sportovima, sve to institucionalno pratiti i pomagati. Mora postojati strategija, plan i program kako bi se sve ovo realizovalo i kako bi bilo dugoročno i predviđeno nacionalnom strategijom – rekao je Jasavić.

Nema koordinacije 

Kada se sprovode procedure za suzbijanje pojave vršnjačkog nasilja, Jasavić smatra da se najveća greška pojavljuje u nedostatku koordinacije između institucija, odnosno da škole, centri za socijalni rad, policija i pravosuđe često ne djeluju sinhronizovano, što otežava pravovremeno reagovanje.

– Takođe, preventivne aktivnosti nijesu dovoljno razvijene i često se svode na sporadične edukacije, umjesto na kontinuirane programe koji bi dugoročno mijenjali svijest djece, roditelja i nastavnika. Neophodno je unaprijediti zakonski okvir i pojačati mehanizme zaštite žrtava, ali i raditi na ranoj identifikaciji problematičnog ponašanja kod djece. Važno je uključiti roditelje u preventivne aktivnosti, jer su oni prvi koji mogu primijetiti promjene u ponašanju svog djeteta i reagovati na vrijeme. Tu treba da se uključe i obrazovno-vaspitne ustanove – škole koje treba da daju veliki udio u prepoznavanju i preventivnom djelovanju, ne samo kada je u pitanju vršnjačko nasilje, već i alkohol, droga i kocka, koji, mogu dovesti do suicida kod pojedinih maloljetnika – rekao je on.

Trebalo bi da se otvore nove ustanove 

Jasavić kaže da, dok je bio načelnik za maloljetničku delinkvenciju u Podgorici, jedan od najvećih izazova bio je nedostatak adekvatnih institucija za rad sa maloljetnicima koji su skloni nasilnom ponašanju, alkoholu, kocki i konzumiranju opojnih droga.

– U mnogim slučajevima, kada bi dijete bilo identifikovano kao nasilnik, nije bilo dovoljno resursa da se sa njim radi na pravi način, niti ih dan-danas ima u Crnoj Gori. Postoji potreba za otvaranjem određenih institucija – adekvatnih medicinskih ustanova u kojima bi radili psiholozi sa djecom i maloljetnicima koji imaju ove poroke, nasilje, drogu, alkohol i kocku, kao i sa svim drugim devijantnim, asocijalnim i antisocijalnim ponašanjima – rekao je on.

Prisjeća se da su se, takođe, suočavali s nedostatkom saradnje roditelja – mnogi su negirali problem, izbjegavali odgovornost ili smatrali da njihovo dijete nije krivo.

– Bilo je slučajeva kada su roditelji otvoreno podržavali nasilno ponašanje svog djeteta, smatrajući da je to način da se „odbrani“ ili „izbori za svoje mjesto“ u društvu. Bilo je situacija kada su djeca na kraju priznala svojim roditeljima da su nasilna, da su ovisnici od opojnih droga, alkohola i kocke, i mi smo zajedno sa njima pomagali da to prevaziđemo kroz određene institucije, pretežno zdravstvene i socijalne, koliko je bilo moguće – rekao je Jasavić.