Uplate za učešće u igrama na sreću, bilo da se one organizuju na internetu ili u prostorima koji su za to predviđeni, trebalo bi da se omoguće isključivo putem platnih kartica, koje bi istovremeno koristile i za registraciju igrača.

To je jedan od predloga koji su tridesetak nevladinih organizacija i više pojedinaca, među kojima su i roditelji lica sa problemom te vrste zavisnosti, uputili Ministarstvu finansija na Nacrt zakona o igrama na sreću.

Osim što bi se na taj način, kako navode, u cjelosti suzbila mogućnost maloljetnih lica da budu učesnici u igrama na sreću, time bi se, dodaju, “prevenirala široko rasprostranjena praksa zelenašenja”.

Akcelerator društvenih promjena-Zid (ADP-Zid), kao nosilac inicijative, organizacija je koja se problemima koje prouzrokuje priređivanje igara na sreću bavi više od 15 godina. Osnivači su Savjetavališta “Entera”, u Podgorici, koje se bavi prevencijom i tretmanom osoba sa problemima koje prouzrokuje kockanje.

Među nevladinim organizacijama koje su podržale inicijativu su Udruženje “Roditelji”, Građanska alijansa, Crnogorski ženski lobi, Centar za građanske slobode, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, NVO “Prima”, “Prona”, Sos telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Nikšića i Podgorice, LGBT Forum Progres…

U komentarima koji su upućeni resoru finansija navode da je problem sa kockanjem, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-10, opisan u poglavlju “Poremećaj navika i kontrole impulsa” kao “patološko kockanje (F63.0)” i da predstavlja “poremećaj gdje se osoba ne može oduprijeti impulsima za kockanjem, što dovodi do ozbiljnih zdravstvenih, porodičnih, socijalnih i profesionalnih posljedica”.

“Iako se u analizi uticaja Zakona navodi da su prvi prioriteti novog Nacrta zakona društveno odgovorno-priređivanje i prevencija/zaštita igrača i maloljetnika, cijenimo da je u postojećem tekstu propuštena prilika da se suštinski djeluje u ova dva segmenta ili preuzmu pravne tekovine razvijenih zemalja kao polazni osnov i minimum za uređenje ove oblasti”, stoji u tekstu koji je upućen resoru Novice Vukovića.

Dodaju da tekst zakona jeste unaprijeđen, ali da se “ponovo forsiraju rješenja koja do sada nisu dala nikakve rezultate”:

“Poput udaljenosti mjesta za kockanje od škole, koja su sad, gle apsurda, smanjena sa 250 na 170 metara, ili ukidanje saglasnosti skupštine stanara za otvaranje kladionice, što je bilo predviđeno u prethodnom Nacrtu zakona”, stoji u tekstu.

Ispred tridesetak NVO i više pojedinaca, naveli su više predloga za izmjene zakona. Pored zahtjeva da se ukine bilo kakva mogućnost gotovinskih uplata, predlažu regulaciju te procedure putem registracionih kartica.

“Na način što bi pojedinačni nalozi bili povezani sa bankovnim nalozima i kreditnim karticama vlasnika kartice i naloga preko kojih se isključivo mogu dopunjavati kartice. Kartice bi istovremeno služile za registraciju prilikom ulaska u prostore predviđene za priređivanje igara na sreću i na veb sajtovima priređivača”, predlažu.

Oglašavanje

Iz ADP-Zid i drugih NVO smatraju da je neophodno zabraniti sve vidove spoljnog oglašavanja priređivača i njihovih proizvoda i usluga, uključujući i bilborde i bilo kakvo brendiranje automat klubova i lokala za priređivanje igara na sreću i klađenja.

“Uvesti zabrane oglašavanja i reklamiranja u medijima, zabraniti oglašavanje na elektronskim medijima uz uvođenje izuzetaka, čime bi se pospješila prevencija zavisnosti od kockanja kod djece i maloljetnika. Ovo se odnosi i na sve društvene medije i vlasnike profila, influenserske naloge i stranice”, stoji u inicijativi.

Uz predlog kako bi trebalo da glasi konkretan član zakona, navode i da se, izuzetno, reklamiranje i oglašavanje priređivača i priređivanja igara na sreću može dozvoliti “na televizijama i radio stanicama u vremenu od 22.00 do 6.00 sati, na zvaničnim internet adresama priređivača igara na sreću, internet stranicama sportskih klubova koja sponzoriše priređivač koji se oglašava, kao i sportskoj opremi seniorskih kategorija, te “u unutrašnjosti štampanih medija”.

U predlogu navode da oglašavanje igara na sreću “mora da sadrži upozorenje u istoj veličini fonta priređivača ili dužini reklamne poruke” da je licima koja nisu navršila 18 godina života zabranjeno učestvovanje u igrama na sreću i da igre na sreću mogu izazvati poremećaj patološkog kockanja sa trajnim posljedicama, na igrača i njegovu porodicu.

U obrazloženju predloga navode da tekst Nacrta u dijelu koji se odnosi na oglašavanje “ne pruža adekvatnu zaštitu djece i mladih”.

“Posebno imajući u vidu da je teško definisati koje su emisije za djecu i mlade, a da oglašavanje na internetu i bilbordima nije potpuno isključeno, te ostavlja prostor za kreativno tumačenje. Internet danas predstavlja najsnažnije mjesto promocije. Takođe, ostavlja se mogućnost oglašavanje loga i brenda koje usljed agresivnog oglašavanja u prethodnom periodu jasno indiciraju promociju kockanja… Nije se vodilo računa o reklamama na dresovima i sportskoj opremi maloljetnih lica i svim sportskim i drugim manifestacijama namijenjenim djeci i mladima do 18 godina”, navode i dodaju da je “na svima potrebno zabraniti reklamiranje i isticanje logoa organizatora igara na sreću”.

Predlog ADP-Zida i dijela NVO je da se kod reklamiranja preuzme postojeća praksu kod proizvoda koji izazivaju zavisnost.

“Predlažemo zabranu svih oblika oglašavanja sponzorstava i drugih oblika komunikacije sa sadržajem koji direktno ili indirektno promoviše kockanje, dok bi se u narednim stavovima ili članu jasno definisali izuzeci koji predstavljaju dozvoljeni kompromis sa medijima i klubovima koji prihoduju potrebna sredstva za rad”, stoji u komentarima.

Ograničiti broj dnevnih uplata, licencirane obuke za zaposlene

Predlog ADP-Zida i tridesetak NVO i pojedinaca koji su podržali inicijativu je i da se samouslužni terminali ne mogu postavljati van prostora namijenjenih za priređivanje igara na sreću.

Takođe, predlažu da se uvede obaveza kladionicama i automat klubovima da prate učestalosti kockanja i da ograniče broj uplata na dnevnom nivou.

Nacrt predviđa da lica koja su zaposlena kod priređivača, a imaju direktan kontakt sa igračima, prije početka obavljanja poslova moraju da budu osposobljena za preventivno djelovanje protiv bolesti zavisnosti prema igračima. Iz ADP-Zid i drugih NVO mišljenja su da je neophodno odgovornost priređivača u tom smislu preciznije regulisati “jasnim definisanjem obuke zaposlenih i načinom isključenja iz igara”.

Uz predlog kako bi konkretno trebalo da glasi član zakona u tom smislu, oni navode da je “praksa do sada pokazala da lica koja su zaposlena kod privređivača u većini slučajeva nisu lica koja su po svojoj profesiji osposobljena za preventivno djelovanje u oblasti prevencije zavisnosti”.

Uz obaveznu licenciranu obuku, dodaju, neophodno je definisati i kazne koje bi privređivač-poslodavac imao ukoliko do toga ne dođe.

“Jedino na ovaj način prostori u kojima se pružaju usluge igara na sreću imali bi adekvatan kadar za kontrolu primjene ovog Zakona”, smatraju.

Iz ADP-Zid i drugih organizacija koje su potpisale komentare, mišljenja su “da javna rasprava o Nacrtu zakona nije bila na očekivanom nivou”, te da je “izostao javni stav niza aktera u društvu”, među kojima navode medicinske ustanove, Univerzitet, vjerske zajednice, civilni sektor, medije…”

“Ovim inicijativom iskazujemo zabrinutost za budućnost djece i mladih, kao i za status svih građana i porodica koje se susreću sa ovim problemom. Tražimo da se uradi ozbiljna revizija zakona na način kako bi se na početku organizovanog djelovanja države u suzbijanju ovog problema preduprijedili dalja šteta i započeo proces zaštite građana od posljedica koje kocka ostavlja na pojedinca, njihove porodice i širu zajednicu”, stoji u inicijativi.

Uz obraćanje resoru finansija, krajem novembra slična inicijativa upućena je i Upravi policije i tadašnjem direktoru Zoranu Brđaninu. Uz molbu UP da podrži inicijativu, navode da zakon kojim se uređuju igre na sreću “direktno utiče na prevenciju kaznenih djela… zelenašenja, neosnovanog bogaćenja i pranja novca”:

“Predlog da se zabrani svaka mogućnost gotovinske uplate u kladionicama ili na kladionički račun ima direktan uticaj i prevenira uplate ‘zelenaša’ i ‘agenata’ u korist računa drugih lica i time otežava mogućnost pozajmice”.

Alkoholizam, depresija, nasilje…

U komentarima koji su Ministarstvu finansija upućeni na Nacrt zakona o igrama na sreću, pored ostalog, piše i da su “društvene i socijalne posljedice kockanja i bolesti razorne”. “Osobe koje kockaju na patološkom nivou zloupotrebljavaju alkohol, a blizu tri četvrtine zavisnika od kockanja imaju razvijenu sliku depresije. Komborbiditet zavisnosti od kockanja i antisocijalnog poremećaja ličnosti je često prisutan, a čak 60 do 90 odsto patoloških kockara ispunjava kriterijume za neki poremećaj ličnosti”, dodaje se u tekstu.

Iz civilnog sektora navode i da “patološki kockari imaju najveću stopu samoubistava u odnosu na sve ostale zavisnosti”, te i da se “nasilje u porodici povećava 10 puta kada je partner patološki kockar”.

“Istraživanjem 144 supružnika patoloških kockara pronađeno je da ih je 50 odsto fizički i verbalno zlostavljano, a 12 odsto je pokušalo samoubistvo. Istraživanja pokazuju da tinejdžeri čiji roditelji kockaju na patološkom nivou u riziku da se i kod njih razvije poremećaj”, stoji u komentarima na Nacrt zakona o igrama na sreću koji je u ime tridesetak NVO resoru finansija upućen iz ADP-Zid.

Kako navode, u Crnoj Gori “stanje je alarmantno”:

“S obzirom na to da smo jedna od rijetkih evropskih zemalja sa izuzetno liberalnim pristupom ovoj oblasti, što uz slabe administrativne kapacitete za kontrolu, dovodi do trenutne situacije koja se očitava u broju građana sa ozbiljnim simptomima koji ih svrstavaju u grupu poremećaja kontrole impulsa-patološkog kockanja”.