Kupovna moć građana Crne Gore na kraju 2024. godine dobila bi, većinski, ocjenu tri na skali od 1 do 5, pokazali su rezultati ankete sprovedene za potrebe podkasta “Građansko izvještavanje”.
41, 3 odsto ispitanika koji su učestvovali u anketi upravo je tom ocjenom ocijenilo svoju kupovnu moć. Njih 24,1 odsto dalo je ocjenu 2, ocjenu 5 dalo je 25 od 430 ispitanika, dok je ocjenom 1 svoju kupovnu moć ocijenilo 58 ispitanika.
46,3 odsto ispitanika kazalo je da svojim primanjima donekle mogu da podmire potrebe, dok je čak 37,6 odsto kazalo da jedva sastavlja kraj s krajem.
Kao najveći udar na lični i porodični budžet građani koji su popunjavali CdM-ovu anketu naveli su prehrambene proizvode, osnovne životne namirnice i sredstva za higijenu, a nerijetko i gorivo i stanarinu.
Pitali smo naše čitaoce i koje su kategorije stanovništva najviše pogođene rastom cijena, a većina njih – 56,6 odsto kazalo je da su svi jednako ugroženi. Drugu i treću poziciju sa približno istim brojem glasova drže penzioneri i lica u stanju socijalne potrebe – 19,1 odsto i 18,8 odsto. Kao razlog za ovakvo stanje većina građana je navela lošu fiskalnu i monetarnu politiku Vlade – čak 83,5 odsto ispitanika.
Kada je riječ o akcijama Vlade Crne Gore koje za cilj imaju ograničavanje cijena, većina građana ih je ocijenila ocjenom 1 – čak 83,5 odsto. Uprkos tome, njih 71,1 odsto smatra da Vlada treba da se bavi ograničavanjem cijena i da to jeste njihov posao. Ipak, samo 20,6 odsto anketiranih čitalaca smatra da su akcije ograničavanja cijena u partnerstvu sa trgovinskim lancima dobra praksa, dok 26,7 odsto smatra da nisu dobra praksa, a 39,7 odsto da su djelimično dobra praksa.
Ekonomske reforme koje su donijele povećanje zarada u Crnoj Gori uticao je i na rast cijena i nivo inflacije. To je prvi zakon ekonomije – što više novca u opticaju, to će veće biti cijene, pojašnjava ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
“Uprkos velikom rastu zarada i penzija, standard građana u prethodne dvije godine nije rastao upravo zbog rasta cijena. Taj rast cijena je anulirao povećanje primanja. Mi, zapravo, nismo kreirali nikakvu dodatnu ekonomsku vrijednost već smo samo administrativno povećavali zarade što je dovodilo do rasta troškova privrednika i samim tim do rasta cijena”, pojašnjava Mulešković.
Dodatni pritisak na tržište, kako pojašnjava, izvršio je dolazak oko 100 hiljada stranaca u Crnu Goru tokom prethodnih godina što je izazavalo rast cijena nekretnina, ali i rast cijena u trgovinama. Na inflaciju su, podsjeća, uticala i globalna kretanja, naročito rat u Ukrajini.
Mulešković dodaje da, kada je riječ o kupovnoj moći, ona nije rasla koliko se to očekivalo nakon reformi 2022. godine.
“Ako bismo pogledali zvanične podatke Eurostata, 2019. godine kupobna moć je bila na 50 odsto prosjeka Evropske unije, a zarade su bile manje nego danas. 2023. smo na 51 odsto prosjeka EU, što jasno govori da rast zarada nije promijenio ništa. Nije sve u zaradama. Moramo da vidimo koliko nam vrijedi ta zarada kada odemo u market, kada plaćamo račune i sve ono što moramo da podmirimo”, ističe Mulešković.
Muleškovič podsjeća i da je kumulativna inflacija u protekle dvije godine išla preko 30 odsto.
“Do 2022. kriva prosjeka inflacije u Crnoj Gori i kriva prosjeka inflacije u EU se prate. U martu 2022. kriva prosjeka inflacije u Crnoj Gori ide blago pravo naviše i odvaja se od krive prosjeka EU. Znači da se nešto u sistemu dogodilo što je izazvalo rast cijena. Ako se sjetimo da je tada došlo do rasta minimalne zarade i svih ostalih zarada kako bi se sve uskladilo, zaključujemo da je to dovelo do rasta cijena. Cijene u EU su rasle jer su oni imali problem sa električnom energijom. Možete li zamisliti šta bi se desilo da smo na sve imali i rast cijena struje? Često u posljednje vrijeme možemo čuti da imamo deflaciju tokom proteklih mjeseci. Mi deflaciju nijesmo imali od 2020. godine. Pad cijena se ne može gledati u odnosu na prethodni mjesec iste godine već u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Ako uporedimo cijene od ranije i sada, svi smo svjesni da sada možemo da kupimo manje nego što smo za isti novac mogli da kupimo ranije”, naglašava Mulešković.
Saglasan je sa ocjenom građana da su ekonomske politike koje su vođene u prethodnom periodu loše te da akcije ograničavanja marži nijesu bile najefikasnije.
“Ne možemo računati da ćemo problem inflacije riješiti kataloškim akcijama. Ne možete da se boriti protiv inflacije tako što ćete ograničiti marže na 50 ili 100 ili 500 proizvoda. Tržište će naći način da to nadoknadi na nekoj drugoj strani”, pojašnjava Mulešković i dodaje da su poskupljenjima najviše pogođene one kategorije koje nisu imale nikakav rast primanja – korisnici MOP-a, naknada sa ZZZCG, tjelesnog oštećenja, majke sa troje i više djece.
Najmlađi građani su, kako smatra, i dalje najugroženija kategorija stanovništva i upozorava da politike treba kreirati uzimajući u obzir i tu činjenicu.
Dodaje da je nedavna analiza Ekonomskog fakulteta pokazala da su marže u 2022. godini bile niže nego godinu i dvije ranije što, kako ističe, dokazuje da nisu trgovinski lanci dominantno krivi za rast cijena proizvoda.
“Često čujemo da su od rasta cijena najviše prihodovali privrednici. Jesu, ali je neko prihodovao više, a to je država. Ona je imala povećanje prihoda od rasta poreza, a to će biti tek osjetno od januara jer smo se mi dominantno opredijelili za model finansiranja javnih finansija iz indirektnih poreza. U projekciji prihoda za sljedeću godinu preko 50 odsto čine prihodi iz PDV-a. Mi ćemo od januara imati set mjera koji prati povećanje zarada što će da utiče na rast cijena. Jer, ponavljam, kada uvodite novu akcizu, kada povećavate bilo koji porez – dolazi do rasta cijena. Neće privrednik smanjiti cijenu pa onda na tu smanjenu cijenu platiti akcizu ili porez već će prije povećati cijenu proizvoda za iznos te akcize ili poreza”, jasan je Mulešković.
Smatra i da ulazak novih lanaca, poput Lidla, suprotno uvreženom mišljenju ne bi uticao na rast cijena.
“U Crnoj Gori ne posluju samo domaći već i strani trgovinski lanci i, uprkos tome, cijene ne padaju. Isto je i u regionu. Pogledajte Srbiju, koja takođe ima problem sa inflacijom. Lidl posluje na teritoriji Srbije. Da li su tamo cijene mnogo niiže? Nisu. Šta je jeftinije? Jeftiniji je proizvod koji proizvodi Lidl, njihova marka. Tu je ključ i rješenje. Kada imate svoj proizvod možete da utičete na tržište i smanjujete cijenu. Crna Gora treba da se okrene domaćoj proizvodnji i kroz subvencije proizvođačima učini crnogorske proizvode dostupnije kupcima”, ističe Mulešković.
Za očekivati je, kaže, da početkom 2025. godine dođe do novog rasta cijena jer su usvojene fiskalne mjere koje će do toga dovesti.
“Dominantno očekujem da rastu cijene usluga jer usluge uglavnom prate dohodak. Frizeri i kozmetičari će, na primjer, rezonovati na sljedeći način: ‘Ti si imao platu 450 eura, a moja usluga je tada koštala 15 eura. Sada ti imaš platu 600 eura i moja usluga će koštati 25 eura. To je normalna reakcija tržišta i to moramo očekivati. To je zakon ponude i tražnje – ako imamo više novca, usluga će biti skuplja. Znali smo da će se to desiti jer to pokazuju i ekonomska teorija i praksa – ako ne stvarate dodatnu vrijednost, a administrativno povećavate zarade – mora doći do rasta cijena”, zaključuje Mulešković.
Pročitajte još