Dr Ranko Rajović, regionalni osnivač Mense i autor NTC programa, jednom prilikom je govorio o postavljanju granica djetetu i o načinu na koji on vaspitava svoju djecu.

Rajović, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka, govorio je o važnosti postavljanja granica djeci, prenosi Zadovoljna.rs.

Kako on vaspitava svoju djecu, pričao je prije par godina u emisiji RTS Ordinacija.

– Moj sin Danilo je za 5. rođendan dobio neku video-igricu i pošto ja nisam baš za to, pitao sam rođaku koja je to kupila – zašto?

Ona mi kaže: Pa Ranko nemoj da si primitivan, svi to imaju, kako će da se igra s drugom djecom, ako ne zna ništa o tome? Pa vi vidite gdje je tu logika, kad on tu igricu igra sam.“

Doktor kaže da je odlučio da sinu dozvoli da igra pola sata dnevno, ali je to ubrzo počelo da izmiče kontroli.

– Pokušao sam da mu objasnim da neće imati dobru akomodaciju oka, da će imati problem s pažnjom kad krene u školu, neće moći da čita duže od 15 minuta i da se to zove disleksija, on me je pustio da završim i pitao: ‘Je l mogu sad da igram?’. Ja vidim da ne vrijedi.

Dobro, kažem, pošto si me prevario par puta, sad ću da ti uzmem ovo dok se ne dogovorimo. ‘Tata, vrati, dogovorićemo se.’ Pitam ga ja onda:

‘U redu, hoćeš da igraš ovo jednom ili dva puta nedjeljno?’

‘A ne, ja hoću svaki dan.’

‘Jednom ili dva puta nedjeljno? Ako se ne dogovorimo uzeću ti. Imaš 10 sekundi. 10, 9, 8…’

‘Dva puta.’

Onda smo dogovorili, po istom principu, da to bude pola sata, ponedjeljak i četvrtak. Potpisali smo ugovor, koji sam fotografisao.

– Već sjutra je on prevario. Uzeo sam mu telefon, plakao je raznim vrstama plača. Sljedeći put kad je prevario, plakao je sat vremena. Treći put nije ni plakao. Shvatio je da postoji granica i da kad je pređe nema nazad. To je mudrost roditeljstva, postavljanje granica. Roditelji moraju da se edukuju, da čitaju, da vide šta je novo da bi naučili da se na pravi način postave – tvrdi doktor Rajović.

Nije problem da dijete gleda pola sata u ekran pa da poslije toga ode pola sata ili sat napolje da se istrči to nekako nadoknadi. Problem je ako nema kretanja, već se sve svodi na gledanje u ekran, glavna je poruka koju doktor želi da pošalje roditeljima.

Na pitanje kada je u redu dati djetetu uređaj, doktor Rajović kaže da on prije škole nikako ne bi davao djeci telefone u ruke, iako zna da je nemoguće.

– Dijete ima dosadu kao faktor razvoja. Kad mu je dosadno ono mora da misli, da smišlja, da koristi igračke za zabavu. Kad mu uključite crtani, ono ne mora ništa da radi, riješen je problem dosade. Djetetu se to dopadne, hoće da sve probleme rješava tako, odmah i sad. Kao što crtani rješava problem dosade odmah i sad – navodi Rajović.

Govoreći dalje o važnosti pokreta kod djece on dodaje da su najvažniji predmeti do 12. godine fizičko, muzičko i likovno.

Glavna aktivnost je kretanje, a mozak se razvija u pokretu, zato je posao djeteta da se kreće. Ako dijete ne može da se kreće u nazad, ono sjutra neće razumjeti matematiku u minusu. Djeca treba da budu od jutra do mraka u pokretu. To im omogućava razvoj. Park, igrališta. Što im više otežamo pokrete, ono se bolje razvija. Šetnja po ivičnjaku, pentranje, to je ono što im treba.

– Ja sam svjestan da ne može baš svaki dan u školi fizičko, ali postoje načini da deci obezbijedimo kvalitetan razvoj i na redovnoj nastavi. Na primjer, neki učitelji s kojima ja radim, uzeli su lastiš, povezali klupe njime, tamo gdje djeca prolaze i okačili zvončiće. Onda, kad dijete ide na tablu, prolazi tuda, preskačući prepreke, i u rikverc ide nazad. Cilj je da zvonce ne zazvoni. Tako se može nadoknaditi taj nedostatak kretanja – naveo je ovaj stručnjak.

„Uroš Petrović je na jednoj radionici osmislio zagonetku: U kakvoj su vezi albastros i broj 40? Niko ne zna, ali kreće pogađanje:

Raspon krila, ima 40 dm? – Odlično zapažanje, ali nije, nego 35.

Toliko godina živi? – Aha, dobro razmišljaš, on živi na moru, zdravo se hrani i dugo živi. Čak 80 godina.

Toliko dana leži na jajima? – Super ideja, a zato što je velika ptica, dugo leži, i to 60 dana. Kokoška je manja, ona leži 21 dan, a albatros 60.

Tako se uči. Svaki put kad daju odgovor ja ih ohrabrim time da dobro razmišljaju, ali onda kad shvate da odgovor nije tačan osjete ono uzbuđenje kao kad otvarate poklon a ne znate šta je unutra, pa jedva čekate da otkrijete. Tako dobijene informacije djeca pamte, tako se uči. Ne daje mu se informacija na tacni kao u školi. Važan je put do znanja.

,,Kad sam ih poslije pitao koliki je raspon krila, koliko leži albatros na jajima, svi su u glas odgovarali. Inače, albatros može da leti 40 kilometara na čas.“

– Sve što dijete kaže, svaki odgovor koji da, treba da se ohrabri. Kada pogrešno odgovori, ne morate ni da kažete da je to netačno, dovoljno je da prevrnete očima, da se dijete obeshrabri. Dijete treba učiti da misli – tvrdi doktor Rajović.

– Roditelji kad imaju malu djecu kupe one zaštite za utičnice. Čemu ste vi naučili dijete? Pa otići će kod babe i dede, kod tetke, tamo neće biti zaštita. Dijete treba učiti odmah uzročno-posljedičnoj vezi. Ako krene da gura prste, bolje je da ga odmah pecnete po prstićima, da shvati da ako bude dirao utičnicu, da će to biti neprijatno – savjetuje ovaj stručnjak za dječji razvoj.

Govoreći o tome za koja zanimanja spremamo djecu danas, doktor Rajović podsjeća na to da, od 10 zanimanja koja su danas najtraženija, devet ih nije postojalo prije 10 godina. To znači da mi danas djecu pripremamo za zanimanja koja još ne postoje!

„Šta vam to govori? Pa da naš prvi cilj treba da bude da djecu naučimo da misle.“