Scott Perry je Autralijanac koji je iz svoje domovine odsutan već deceniju i po jer ga je posao konsultanta odveo na razne strane svijeta… Mnogo vidio, mnogo proputovao i dalje putuje ali već 7 godina se skrasio, i za mjesto prebivališta izabrao Crnu Goru. Za odluku su bili presudni vanredna priroda, gostoprimni ljudi, mogućnost organizovanja života kakav želi i uz to, da radi ono što voli – turistička promocija prirodnih ljepota. Interesuje ga lokalna istorija i kultura, pa ih proučava, ali i sakuplja stare spise, karte, knjige… Prešao je oko 90% puteva u Crnoj Gori, popeo se na većinu glavnih planinskih vrhova, zna da uživa u ljepoti ove zemlje, odlično je poznaje i zato zna da je promoviše. Ima svoje seosko imanje, uzgaja organsku hranu i čak je zasadio i svoj vinograd…

C.M. Kada ste i odakle prvi put došli u Crnu Goru?

– Odlično pitanje! Ja sam iz Australije, ali živim i radim izvan Australije više od 15 godina, u više zemalja na četiri kontinenta. U početku sam radio na velikim, dugoročnim projektima (1-2 godine), tako da je mjesto življenja bilo uslovljeno ugovorom. Kako sam ostvarivao kraće ugovore u različitim zemljama (uglavnom u Evropi, Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku) bilo je teško imati zemlju prebivalište. I tako, moj poslovni partner i ja odlučili smo da prijavimo svoj biznis bliže mjestu gdje radimo i odaberemo trajno prebivalište. Uvrstili smo u uži izbor pet zemalja iz centralne Evrope, a Crna Gora je dospjela na vrh.

Odmah su nas privukle ljepota pejzaža i nevjerovatno gostoprimstvo mještana. Tako smo i odlučili da osnujemo eco-tour kompaniju da bismo skriveni dragulj podijelili sa ostatkom svijeta

C.M. Šta Vas je zadržalo ovdje? Koliko Australijanaca ima u Crnoj Gori?

– U početku nismo uspijevali da provodimo puno vremena u zemlji, jer smo bili veoma zauzeti globalnim konsultantskim poslom (specijalizovali smo se za unapređenje poslovanja). Na kraju prve godine, oboje smo imali malo slobodnog vremena, pa smo se vratili u Crnu Goru i krenuli da istražujemo svoj novi dom. Odmah su nas privukle ljepota pejzaža i nevjerovatno gostoprimstvo mještana. Tako smo i odlučili da osnujemo eco-tour kompaniju da bismo skriveni dragulj podijelili sa ostatkom svijeta. Nakon nekoliko godina borbe, biznis (Montenegro Eco Adventures) je sada samoodrživ i omogućava nam da trošimo više vremena na druge strasti poput Zero Vaste Montenegro – NVO koja podržava održive prakse i Znuggle. me, društveno preduzeće koje nastoji pružiti prijeko potreban posao ženama na sjeveru Crne Gore. Koliko ja znam, ovdje žive samo četiri registrovana Australijanca, ali kako je stil života sličan očekujemo da će ih biti više.

C.M. Koliko dugo ste u Crnoj Gori? Čime se sve bavite?

– Ovdje živim već sedam godina, mada još uvijek putujem zbog konsultantskog posla, pokušavamo da se povučemo i više fokusiramo na razvoj lokalnih poslova. To uključuje putovanje na četiri strane zemlje u potrazi za posebnim  mjestima, uključivanje u lokalne inicijative i prisustvovanje manifestacijama vezanim za turizam.

C.M. Kako ste Vi upoznavali i kako upoznajete našu zemlju? Koliko mislite da je poznajete?- Hahaha… još jedno dobro pitanje! Mislim da sam vjerovatno prešao oko 90% puteva u Crnoj Gori. Popeli smo se na većinu glavnih vrhova i planinarili širom zemlje. Nevjerovatna je količina istorije, raznolikosti prirodnog okruženja i kulturne dubine zemlje. Uspio sam da sakupim ogromnu biblioteku starih knjiga, karata i naučnih članaka koji pomažu sklapanju priče o lokalnoj istoriji. Iako smo intenzivno istraživali i putovali, ipak otkrivamo nove stvari svaki put kada se damo u avanturu!

C.M. Kako ste se navikavali na naš mentalitet i da li ste stekli neke nove navike ovdje?
– Razvili smo ljubav prema ribljoj čorbi, rakiji i vrancu, ako to mislite. Imamo mali vinograd i dobijamo puno savjeta od naših komšija šta treba i šta ne treba da radimo. Nevjerovatno je da su se ove informacije prenosile generacijama i dalje se oslanjaju na vid ili miris a ne na tehnička mjerenja. I dalje smo iznenađeni nekim lokalnim praznovjerjima! Zaljubio sam se i u staru Zastavu i imam restauriranu Fiću koja je savršena za male seoske puteve oko jezera.C.M. Šta Vam nedostaje kod nas a imali ste kod kuće?
– Odakle početi? Vegemite (australijski namaz) je zasigurno jedan, kao i bijele pješčane plaže sa talasima dobrim za surfing! Ali to je mala cijena koju treba platiti za šansu da živimo na ovako lijepom mjestu. 

C.M. Da li je crnogorski narod pristupačan i ljubazan u odnosu na strance?
– Smatram da su Crnogorci zaista ljubazni i gostoprimni. Sigurno postoji sumnjičavost prema strancima kada odete dalje u udaljenije krajeve, ali će uvijek pružiti ruku prijateljstva i divni su domaćini.

C.M. Na šta nikako nijeste mogli da se naviknete i nikad se nećete navići?
– Neke od tehnika slobodnog stila vožnje! Takođe, birokratija. Ali na kraju dana, i to je ono što čini ovo mjesto posebnim, niko nigdje ne žuri.

C.M. Kako opisujete najkraće Crnu Goru ljudima koji je ne poznaju?
– Ovdje možete pronaći djelić svake evropske zemlje.

C.M. Kako izgleda jedan Vaš „običan dan“ ovdje?
– Za mene ne postoje dva ista dana! Uvijek postoji novi izazov, prilika ili problem za rješavanje.

C.M. Kako provodite slobodno vrijeme?
– Imam imanje u malom selu, udaljenom 30 minuta od Podgorice. Kada nemamo obaveza, odlazimo tamo da radimo na imanju i upijamo ljepotu prirodnog krajolika. Strastveni smo poklonici metoda organskog uzgoja i želimo da konačno postanu samoodrživi. Pomaže i to što je prijem telefonu prilično ograničen!C.M. Koje pohvale ste slušali o Crnoj Gori od Vaših poznanika iz inostranstva, a na šta su se najčešće žalili?
– Oduševljava nas crnogorska strast, gostoprimstvo i otvorenost ljudi. S druge, loše, strane, gosti su razočarani količinom smeća koje se odbacuje u rijeke i pored puta. Mislim da se stvari počinju poboljšavati, ali ima još jako puno toga da se uradi. 

 C.M. Šta Vas je do sad ipak najviše fasciniralo što ste vidjeli i doživjeli kod nas?
– To je sposobnost mještana da žive od zemlje. Većina ljudi (čak i u Podgorici) ima porodično poljoprivredno gazdinstvo na kojem mogu uzgajati proizvode, brati domaće voće i bobice i praviti svoje vino i rakiju.

C.M. Jeste li gurman, šta Vi posebno volite od naše hrane?
– Obožavamo dugo kuvana jela od mesa, Njeguški pršut i uvijek uzimamo burek za ručak kada smo u žurbi!

C.M. Imate li neke omiljene restorane u Crnoj Gori i gdje su i koji su to i šta volite sa njihovih menija?
– Naš dugogodišnji favorit je Lanterna. Pica je odlična, kao i salate, uz točeno pivo! Takođe, nešto što treba probati je i novi indijski restoran (Masala Art).

C.M. Ako bi otišli iz Crne Gore šta bi vam nedostajalo?
– Crna Gora mi nedostaje svaki put kad smo udaljeni, ma koliko to bilo i nadam se (uz podršku lokalne zajednice) da ovdje možemo ostati zauvijek.