Piše: Ana Nives Radović 

Sve više se govori o digitalnoj imovini, finansijskoj tehnologiji i decentralizovanim finansijama; plaćanja se sve češće obavljaju putem mobilnih aplikacija, a alternative tradicionalnim bankarskim uslugama postaju sve popularnije. Odjednom vidite ispred sebe na kasi osobu koja za plaćanje koristi telefon dok u sebi ponavljate cifre PIN koda jer su vam rekli da ih ne zapisujete…

Sve izgleda kao neki ubrzani film u kojem finansije odjednom mijenjaju oblik. Ipak, to se dešavalo hiljadama godina unazad. Pojam imovine i razmjene stari su gotovo koliko i civilizacija, a digitalna plaćanja danas nijesu ništa drugo nego nastavak jedne transformacije koja je počela prije mnogo vjekova – i koja će trajati onoliko koliko čovječanstvo bude postojalo.

Upravo zbog toga nema boljeg načina pripreme za izazove i prilike koje dolaze od razumijevanja prošlosti i prihvatanja budućnosti novca u svijetu koji se neprekidno mijenja. Novac je prošao je kroz duboku transformaciju od najranijih oblika kao fizičkih dobara do današnjih digitalnih oblika i plaćanja pomoću aplikacija, a sa svakom promjenom u načinu na koji je novac predstavljen, vještine potrebne za njegovo upravljanje su se takođe razvijale, zbog čega su finansijska pismenost, sposobnost razumijevanja i efikasnog upravljanja resursima postale ključne za snalaženje u složenostima digitalne ekonomije.

Sistem trampe

Sistem trampe bio je jedan od najranijih oblika trgovine, nastao u davnim primitivnim društvima gdje su se roba i usluge direktno razmjenjivali. Na primer, onaj ko se bavio uzgojem žita zamijenio bi određenu količinu za svježe ulovljenu ribu. Već ovaj primjer dovoljan je da bi se razumjelo zašto je ovakav način „obračunavanja“ vrijednosti, iako je funkcionisao u malim, lokalizovanim ekonomijama, ubrzo postao neefikasan kako su društva rasla i postajala složenija.

Glavni problem bila je „dvostruka koincidencija želja“ – vjerovatnoća da obje strane u isto vrijeme žele ono što druga poseduje, a što vrlo često nije bilo izvodljivo. Pored toga, sistem trampe je otežavao čuvanje vrijednosti za buduću upotrebu ili štednju za veće „transakcije“.

Robni novac

Ograničenja trampe dovela su do upotrebe robnog novca, gdje su predmeti sa inherentnom vrijednošću korišćeni kao valuta. Vrsta robe koja se za ovo koristila razlikovala se među kulturama. Na primjer, drevni Mesopotamci koristili su ječam, dok su drugi narodi trgovali stokom, solju ili čajem.

Prednost robnog novca bila je njegova univerzalna prihvaćenost unutar zajednice i sposobnost da zadrži vrijednost tokom vremena. Međutim, trgovina je postajala komplikovanija onda kada neka roba ne bi bila ne samo prenosiva ili jednostavna za čuvanje, kada su u pitanju veće transakcije, već ni lako djeljiva, kada bi bilo potrebni manji iznosi.

Pojava metalnog novca

Rješenje većine problema robnog novca pojavilo se nakon nastanka metalnih kovanica. Metali poput zlata, srebra i bakra bili su vrijedni, izdržljivi i lako djeljivi, što ih je činilo idealnim za upotrebu u ulozi valute. Prve standardizovane kovanice kovali su u Lidiji oko 600. godine prije nove ere, što je postavilo temelje za efikasniji i organizovaniji monetarni sistem. Ove kovanice, često obilježavane slikom vladara, imale su vrijednost jer su bile podržane autoritetom države i inherentnom vrijednošću metala.

Vremenom, kovanice su postale standardno sredstvo razmjene u mnogim drevnim civilizacijama, uključujući Persiju, Grčku i Rim, jer su omogućile funkcionisanje složenije ekonomije tako što su olakšale trgovinu, oporezivanje i akumulaciju bogatstva. Osim toga, kovanice su pojednostavile međunarodnu trgovinu, jer su bile lakše za transport na dugim udaljenostima u poređenju sa glomaznom robom, zbog čega je uvođenje kovanica bilo jedna od najvećih prekretnica u finansijskoj istoriji i vrijeme od kojeg novac posmatramo u obliku u kojem ga koristimo i danas.

Uvođenje papirnog novca

Od trenutka kada su društva postala velika i trgovački putevi prošireni preko kontinenata, nošenje vreća teških kovanica postalo je nepraktično za trgovce, što je dovelo do uvođenja papirnog novca, koji je prvi put razvijen u Kini u VII vijeku. Papirni novac pružio je rješenje problema težine i skladištenja koji su bili uočljivi kod kovanica, što nije samo pojednostavilo trgovinu, već i omogućilo vlastima veću fleksibilnost u kontroli novčane mase.

Papirni novac je u početku bio podržan rezervama dragocjenih metala ili robe, pa je ovaj sistem, poznat kao zlatni ili srebrni standard, garantovao ljudima da se njihov papirni novac može zamijeniti za određenu količinu dragocjenog metala, dajući mu opipljivu vrijednost. Kako se papirni novac širio prema zapadu, došlo je do velikih promjena u trgovini u Evropi, posebno nakon uspostavljanja banaka i izdavanja mjenica.

Pojava banaka i posrednika

Razvoj banaka dodatno je transformisao finansijski pejzaž. Banke su u početku bile čuvari fizičkih dobara, poput zlata i srebra, ali su ubrzo postale finansijski posrednici, izdajući mjenice u zamjenu za depozite. Mjenice su bile zapravo dugovne obaveze koje su se mogle razmjenjivati kao valuta, što je omogućavalo bankama da stvaraju novac na osnovu novog koncepta – povjerenja.

Posebnu prekretnicu donijelo je osnivanje centralnih banaka, kao što je Banka Engleske 1694. godine, jer je uvođenje takve institucije u sistem imalo ključnu ulogu u evoluciji modernog novca. Centralne banke su stekle kontrolu nad izdavanjem valute, regulisanjem bankarskog sektora i upravljanjem kamatnim stopama, a djelovale su kao subjekti koji su bili u stanju da pozajme novac čak i tokom finansijskih kriza, stabilizujući ekonomije i osiguravajući kredibilitet papirnog novca.

Fiat valuta

Naredna prekretnica u istoriji novca bio je prelazak na fiat valutu. Za razliku od robnog novca, fiat valuta nema suštinsku vrijednost i nije podržana fizičkom robom poput zlata ili srebra. Umjesto toga, njena vrijednost proizlazila je iz povjerenja, između ostalog i onog koje se odnosilo na to koliko ljudi vjeruju vlastima koje izdaju ovakav novac. Ova promjena je omogućila vladama da izdaju valutu na osnovu ekonomskih potreba, a ne ograničenih resursa, dajući im veću kontrolu nad ekonomijom.

Ipak, zlatnom standardu došao je kraj kada je američki predsjednik Ričard Nikson 1971. godine učinio da SAD napuste Breton Vuods sistem, koji je povezao američki dolar sa zlatom. Ova promjena otvorila je novu eru slobodno plivajućih fiat valuta, gdje se devizni kursevi određuju ponudom i tražnjom na globalnom tržištu.

Kreditne i debitne kartice

Kako se razvijalo moderno bankarstvo tako je rasla i potreba za praktičnijim i sigurnijim metodama plaćanja, pa je posebnu inovaciju u ličnim finansijama označilo uvođenje kreditnih kartica pedesetih godina prošlog vijeka, a kasnije i debitnih kartica. Kreditne kartice omogućile su pojedincima da pozajme novac do određenog limita i vraćaju ga naknadno, dok su debitne kartice pružile direktan pristup sredstvima na bankovnom računu.

Ove kartice su smanjile potrebu za nošenjem gotovine, omogućile brze transakcije i pružile zaštitu od prevara, čineći ih sigurnijim od gotovine. Pored toga, uvođenje programa nagrađivanja, povraćaja novca i milja za česte letove dodatno je podstaklo upotrebu platnih kartica, još dublje ih ugrađujući u svakodnevni finansijski život.

Onlajn bankarstvo i digitalna plaćanja

Devedesete godine donijele su u svijetu pojavu onlajn bankarstva, koje je omogućilo korisnicima da obavljaju osnovne bankarske funkcije – kao što su prenos novca, plaćanje računa i provjeravanje stanja na računu – bez potrebe za odlaskom u filijalu banke. Onlajn bankarstvo je otvorilo put elektronskim sistemima plaćanja, koji su omogućili pojedincima da šalju i primaju uplate digitalno.

Servisi kao što je PayPal, koji je pokrenut 1998. godine, bili su među prvima koji su ponudili sigurna, brza i praktična digitalna plaćanja, u potpunosti transformišući način obavljanja trgovine otvarajući prostor za e-commerce mogućnosti i pripremajući teren za bezgotovinsku ekonomiju. Danas digitalni novčanici, uključujući Apple Pay, Google Pay i Samsung Pay, omogućavaju korisnicima da kupuju i šalju novac koristeći samo svoje pametne uređaje.

Uspon mobilnih plaćanja

Kako su digitalne transakcije postajale sve popularnije, pojavila se ideja o bezgotovinskom društvu. Mnoge zemlje se ubrzano kreću ka bezgotovinskom društvu uvodeći povoljnosti za elektronska plaćanja i donoseći regulativu koja ograničava upotrebu keša, pa je u takvim sistemima fizički novac gotovo zastarjelo sredstvo plaćanja, budući da se sve transakcije obavljaju elektronski. Ova promjena stvara i velike posljedice za finansijske institucije i potrošače, jer povećava potrebu za sigurnim, pristupačnim i efikasnim digitalnim sistemima plaćanja.

Uporedo sa ovim trendom, mobilna plaćanja postaju sve popularnija. Brojne platforme za plaćanja postale su ključni dio finansijskih ekosistema, posebno među mlađim generacijama. Aplikacije za mobilno bankarstvo omogućavaju korisnicima da plaćaju robu, prenose sredstva i upravljaju investicijama uz pomoć nekoliko komandi na ekranu telefona, ubrzavajući prelazak ka digitalnim finansijama.

Bitcoin – prva kriptovaluta

U januaru 2009, nakon što je dva mjeseca ranije objavljen Bijeli papir – dokument sa opisom inovativnog projekta, osoba, a još vjerovatnije grupa kompjuterskih stručnjaka, pod pseudonimom Satoshi Nakamoto lansirala je prvu i tih godina jedinu kriptovalutu na svijetu – Bitcoin. Bitcoin je u potpunosti označio revolucionaran pogled na finansije, posebno naglašen vremenom nastanka, nakon izbijanja Globalne ekonomske krize.

Bitcoin funkcioniše na decentralizovanoj, peer-to-peer mreži, eliminišući potrebu za posrednikom ili autoritetom koji upravlja valutom, jer se koristi distribuisanom knjigom koja bilježi transakcije preko mreže računara, čineći je sigurnom, transparentnom i nepromjenljivom. Blockchain tehnologija ima širu primjenu u odnosu na to da je samo platforma za protok kriptovaluta, jer njena decentralizovana priroda omogućava transakcije tokom kojih korisnici ne moraju da se oslanjaju na posrednike. Ovakva promjena u finansijskim sistemima otvorila je mogućnost za razvoj decentralizovanih finansija (DeFi) – inovativnog načina upravljanja finansijskim procesima.

Pametni ugovori i kriptoekonomija

Nakon nastanka Bitcoina, razvijene su hiljade alternativnih kriptovaluta, poznatih kao „altkoini“. Ether, jedan od najpoznatijih altkoina na Ethereum mreži, uveo je koncept samoizvršivih pametnih ugovora, čiji su uslovi direktno ugrađeni u kod. Ova inovacija proširila je potencijalne upotrebe blockchain tehnologije daleko izvan jednostavnih transakcija, čineći mogućim decentralizovane aplikacije (dApps) i decentralizovane finansije (DeFi).

Šira kriptoekonomija sada uključuje ne samo digitalne valute već i nezamjenljive tokene (NFT-ove), tokenizaciju imovine, decentralizovane berze (DEX) i druge digitalne forme, što zahtijeva duboko razumijevanje kako ovi sistemi funkcionišu. Kriptovalute nude i mogućnosti i rizike, jer su često veoma volatilne i podložne regulatornoj nesigurnosti. Pored kriptovaluta posljednjih godina pojavio se veliki broj oblika digitalne imovine koji su predstavljeni kao digitalni novac, ali čija osnovna funkcija je bila da budu dio mreže prevara.

Digitalne valute centralnih banaka (CBDC)

Kao odgovor na uspon decentralizovanih kriptovaluta, vlade širom svijeta počele su da istražuju i kreiraju digitalne valute centralnih banaka (CBDC). To su digitalne verzije fiat valuta, podržane od strane centralnih banaka, koje kombinuju prednosti digitalnih valuta sa stabilnošću i regulacijom tradicionalnog novca koji izdaju vlade. CBDC bi mogli da preoblikuju globalne finansijske sisteme, nudeći prednosti poput bržih transakcija, smanjenih troškova i veće finansijske inkluzije.

Uvođenjem CBDC-a smanjuju se troškovi transakcija, ubrzavaju plaćanja i jača otpornost na finansijske prevare, dok se istovremeno omogućava veća transparentnost i lakša primjena monetarne politike. Takođe, CBDC mogu da unaprijede finansijsku inkluziju omogućavajući pristup bankarskim uslugama ljudima u udaljenim i slabije razvijenim područjima, istovremeno smanjujući zavisnost od gotovine i privatnih digitalnih valuta.

Finansijska pismenost u doba digitalnog novca

Kako se novac razvijao od fizičkih kovanica do digitalnih sredstava, važnost finansijske pismenosti je rasla, a ona danas ne obuhvata samo tradicionalne vještine kao što su budžetiranje i štednja, već i složenosti modernih finansijskih sistema, uključujući onlajn bezbjednost, prepoznavanje prevara i sigurno digitalno bankarstvo.

Tradicionalna finansijska pismenost fokusira se na osnovne pojmove poput kamatnih stopa, složenog rasta i upravljanja rizicima – vještine koje su i dalje relevantne, ali sada moraju biti dopunjene razumijevanjem digitalnih finansija. Potrošači moraju znati kako da koriste platforme za onlajn bankarstvo, digitalne novčanike i sisteme mobilnih plaćanja, kao i kako da sigurno upravljaju svojim digitalnim identitetom, a kako digitalne finansije postaju sve više integrisane u svakodnevni život, potrebno je i razumjeti poređenje digitalnih finansijskih proizvoda, kao što su platforme za peer-to-peer pozajmljivanje i robo-savjetnici.

Odavde počinjemo…

Serijal „Od kovanica do kodova“ osmišljen je sa ciljem da, bez obzira na predznanje čitalaca ili nivo poznavanja tradicionalnih finansijskih pojmova, omogući precizno upoznavanje sa finansijskim proizvodima i finansijskom tehnologijom prije svega u cilju sprečavanja manipulacija i prevara, kao i podizanja svijesti o potrebi sagledavanja šire slike koncepta novca da bi se razumjeli pojmovi vezani za digitalnu imovinu.

Kroz više tematskih cjelina biće obuhvaćeno 100 edukativnih članaka, počevši od tradicionalnih bankarskih pojmova do sofisticiranih tehnologija koje transformišu industriju plaćanja, a biće objavljivani svakog utorka i četvrtka.