Potjera za Balijagićem: Česte dojave ometaju istragu

    3 sedmice pre 1092 pregleda Izvor: rtcg.me

Osumnjičeni za dva ubistva u Sokolcu kod Bijelog Polja, Alija Balijagić od 25. oktobra izmiče pravdi, uprkos velikim naporima policije i vojske da ga nađu. Svakodnevno policiju zove i veliki broj građana koji javljaju da su vidjeli bjegunca, ali svaka prijava do sada se pokazala kao lažna.

Ozbiljno ometanje istrage

Policijski ekspert, predsjednik Internacionalne policijske organizacije Crne Gore Ivan Pekić istakao je da mediji konstantno objavljuju informacije o mogućem kretanju osumnjičenog, te da to može ozbiljno ometati istragu i rad policije.

„Takvi izvještaji često ne dolaze iz zvaničnih izvora, pa su i sami po sebi nepouzdani, ali mogu omogućiti bjeguncu Aliji Balijagiću da prati aktivnosti i namjere policije. Na taj način, ovaj bjegunac stiče uvid u to gdje ga traže i može se prilagoditi kako bi izbjegao hapšenje“, ocijenio je Pekić.

Advokat Veselin Radulović ipak akcenat stavlja na saopštenja policije i ocjenjuje da ne bi trebalo da objavljuju koje radnje i na kojim lokacijama preduzimaju u potrazi za bjeguncem.

„Na taj način potraga se sigurno ometa. Sa druge strane, informacije koje mediji objavljuju nekada mogu biti od interesa za zaštitu bezbjednosti građana koji bi mogli biti ugroženi od strane naoružanog bjegunca“, kaže Radulović.

Pekić napominje da policijske potrage, naročito kada su u pitanju osumnjičeni za ozbiljna krivična djela poput teških ubistva, često zahtjevaju element iznenađenja i diskreciju.

„Medijsko izvještavanje koje otkriva detalje o lokacijama gdje policija vrši pretrage ili gdje je osumnjičeni navodno viđen može dati prednost bjeguncu u ovom slučaju Balijagiću, posebno zbog njegovog poznavanja terena, koji je vrlo nepristupačan i surov. U nekim zemljama policija koristi strategije i izričito apeluje na medije da ne otkrivaju detalje, koji bi mogli ometati istragu, posebno kada su u pitanju opasni bjegunci poput Balijagića, što policija kod nas ne radi često“, istakao je Pekić.

Policija, pojašnjava on, može koristiti nekoliko pristupa, kako bi smanjila ometanje istrage od strane medija.

„Može realizovati proaktivnu komunikaciju s medijima, uz to da policija može održavati redovne konferencije za novinare, gde bi pažljivo filtrirali informacije koje djele. Na taj način, mediji dobijaju potrebne informacije, ali bez detalja koji bi mogli ugroziti potragu. Jasnim i tačnim informacijama, policija može preduhitriti medijske spekulacije. Policija mora apelovati za odgovorno izvještavanje i zatražiti od medija da se suzdrže od objavljivanja neslužbenih i nepotvrđenih informacija, koje se tiču istrage. Uz objašnjenje kako takvo izvještavanje može ugroziti rad na terenu, mediji će češće razmisliti prije nego što objave informacije koje mogu poslužiti bjeguncima“, istakao je Pekić.

Treba napomenuti i taktiku “medijske tišine” u kritičnim trenucima.

„U slučajevima gdje je element iznenađenja presudan, Uprava policije Crne Gore može apelovati na medije da privremeno ne izvještavaju o potrazi dok se ne završe ključne operacije. Ovo je taktika, koja se već koristi u nekim ozbiljnim istragama i operacijama u svijetu. Usmjeravanje fokusa medija je jako važno jer, policija može dati okvirne informacije koje usmjeravaju pažnju javnosti na bezbjednosne aspekte, poput upozorenja građanima Bijelog Polja i okoline da budu na oprezu, bez otkrivanja tačnih lokacija. Na primjer, umjesto objave specifičnih mjesta, može se apelovati na građane u određenom regionu da prijave sumnjive aktivnosti, što pomaže i bez narušavanja tajnosti“, pojašnjava Pekić.

Veoma je, kaže on, važna obuka i saradnja s novinarima, kroz organizovanje raznih edukacija i radionica za novinare na temu bezbjednosti i odgovornog izvještavanja, kroz unaprjeđenje razumjevanja medija o tome kako se njihove informacije koriste.

Na taj način, ističe, mediji postaju svjesniji rizika i suptilnih načina na koje mogu nenamjerno ugroziti istrage.

Kritike na postupanje menadžmenta MUP-a i policije

Radulović je, komentarišući to što mediji svakodnevno izvještavaju o kretanju policije, kazao da za to odgovornost nosi Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije, odnosno njihovi čelni ljudi.

„Nažalost, postupanje menadžmenta MUP-a i policije u ovom, ali i u nekim ranijim slučajevima, krajnje je neprofesionalno i neprimjereno. Stiče se utisak da se i ova tragedija pokušava koristiti za neukusne političke promocije, pa se čini da je od potrage za bjeguncem i utvrđivanja odgovornosti za propuste važnije bilo da se prikaže kako je ministar došao na lice mjesta iako njemu tamo nije mjesto jer on svakako nije ni sposoban da se priključi potrazi, ali svojim prisustvom potragu može ometati jer policija treba da brine i o njegovoj bezbjednosti“, istakao je Radulović.

Kaže da je nivo neodgovornosti, nestručnosti, a veoma često i „neukusa i nevaspitanja kod najodgovornijih osoba nepodnošljiv“.

Advokat Aleksandar Kovačević ističe da cijela država mora biti u funkciji bezbjednosti građana kako od terorističkih napada, elementarnih nepogoda, klasičnog kriminala, bezbjednosti u saobraćaju i na radu što u našem društvu očigledno nije slučaj i zato se dešava ono što je zadesilo stanovnike Sokolca.

„Vrlo je vjerovatno da je počinilac imao i pomagače i da se ovdje ne radi o slučajnim ubistvima poremećenog učinioca nego o dobro isplaniranom terorističkom aktu sa ciljem da se destabilizuje država i unese strah i panika u narod i nepoverenje u organe bezbjednosti“, ocijenjuje on.

Kovačević ističe da bezbjednost društva zavisi od nekoliko međusobno veoma različitih multidisciplinarnih cjelina, te da mora da postoji suptilna koordinacija vojske, policije i upravnih organa čija djelatnost mora biti čvrsto uređena pravnim propisima.

Balijagić se predstavio kao lovac koji traga za izgubljenim psom, a u selu Sokolac, gostio se kod mještana koji su nakon nekoliko dana postali sumnjičavi i prijavili ga policiji.

Madžgalji, brat i sestra, nijesu dočekali intervenciju policije i hapšenje osuđivanog prestupnika.