Potraga za Alijom Balijagićem, koji je u petak u Sokocu kod Bijelog Polja ubio Milanku i Jovana Madžgalja, ovih dana zaokuplja pažnju crnogorske, ali i regionalne javnosti.

Nije ovo prva takva potraga za ubicom u Crnoj Gori, ali kada su u pitanju one najdugotrajnije u bivšoj državi – pamtimo ih iz bliskog okruženja. Preciznije, jedna je tekla nedaleko od naše granice, a druga je završena u Crnoj Gori.

U bivšoj Jugoslaviji naročito je dugotrajna bila potraga za Šemsom Šijakom iz Goražda, koji se krio čak tri godine i četiri mjeseca, i to u području oko pomenutog grada.

On je 1975. godine ubio dvije osobe, navodno iz osvete, te se dao u bijeg. U potragu za Šijakom uključene su bile brojne policijske snage, ali vrijeme je teklo, a od ubice nije bilo ni traga ni glasa. Sve do 1978, kada je uhapšen u mjestu Gaj, u okolini Goražda.

Kako se ispostavilo, on je sve vrijeme bio po šumama u obližnjem području, pri čemu je napravio i zemunicu. Osuđen je najprije na smrtnu kaznu, ali je zbog njenog ukidanja dobio 20 godina robije. Umro je prirodnom smrću prije sedam godina.

Dugo se govorilo kako je Šijak tokom skrivanja imao pomagače, ali i da je surove zime u šumi preživljavao zahvaljujući tome što je bio partizan tokom Drugog svjetskog rata.

Drugi slučaj, zasigurno i najpoznatiji, dogodio se sredinom osamdesetih.

U martu 1985, u okolini Hadžića, Junuz Kečo ubio je suprugu. Govorilo se kako je zločin bio motivisan ljubomorom, a ubica se iste noći dao u bijeg. 

Uslijedila je potraga koja je trajala gotovo godinu.

Tri mjeseca nakon ubistva, Kečo se spustio u Kiseljak, gdje je pucao u čovjeka za kojeg je vjerovao da je ljubavnik njegove supruge, a koji je to preživio. Pušku je navodno prethodno nabavio od rođake koju je posjetio tokom skrivanja.

Ondašnja milicija od tada je dodatno pojačala potragu, tražili su ga na izuzetno velikoj, nepristupačnoj površini, a naročito na planini Volujak.

Najzad, uhvaćen je u februaru 1986. godine, i to u Budvi. Na naše je primorje došao jer je tamo radio nekoliko ljeta ranije. Spavao je u tvrđavi Mogren, koristio je i napuštene vikendice, prema sopstvenom priznanju.

Na našem primorju predstavljao se kao Jozo Klarić.

No, 17. februara 1986. zaustavila su ga dva čovjeka koji su shvatili kako je on bjegunac za kojim se traga godinu. Time je i završena potraga za njim.

Osuđen je na 15 godina robije i kaznu je služio u zatvoru u Foči. No, odatle je uspio da pobjegne početkom rata. Tokom 1993. godine, ubijen je iz snajpera, i to zajedno sa 14-godišnjom pastorkom.

Priča o njemu predstavljena je i u filmu „Kuduz“ iz 1989. godine.