O razlozima zbog kojih veliki broj građana(oko 3% ukupnog stanovništva) nije želio da se izjasni, kad su u pitanju identitetska pitanja, redakcija portala je zatražila mišljenje od lokalnih političara, politikologa, prosvjetnih radnika i duhovnih lica. Kad se saberu svi utisci može se makar djelimično izvesti zaključci o trenutnom stepenu demokratizacije društva u Crnoj Gori.

Preko društvenih mreža kontaktirali smo lokalne političare pozicije i opozicije i evo nekih razmišljanja:

„Uh, teško pitanje. Vjerovatno ima ljudi koji se ne slažu sa postupkom popisa, smatraju da ne treba da se sprovodi. Njihovo neizjašnjavanje je svojevrstan bojkot procesa“.

„Popis smatram klasičnom statističkom kategorijom koja je državi važna radi kreiranja određenih politika i zato se radi od prilike na 10 godina. Nacionalna pripadnost je intimna stvar koja nije suština popisa. Potpuno je razumljivo da je upravo tih oko 700 ljudi izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti doživjela kao nešto krajnje intimno, što nije od presudne važnosti kada je u pitanju ova vrsta statistike.U velikom broju zemalja u svijetu u popisnici ne postoji ta stavka“.

„Uvijek ima odredjen broj ljudi koji ne žele nigdje da se svrstavaju.To je mislim više psihološki aspekt, nego neki drugi razlog“.

Svoje mišljenje su dali i politikolozi i prosvjetni radnici:

„Ne znam, moguće da su se zasitili ljudi tih ideoloških tema, posebno što se to nametalo kao primarno pred popis“.

„U suštini, mislim da je crni narod sluđen kad su u pitanju nacionalna i verska pitanja, a ne osjeća dovoljnu sigurnost i slobodu da kaže ono što osjeća. U trenutnoj situaciji, kad se ne zna ko, kako i do kada može vladati, ljudi se plaše da otvoreno kažu ko su. To je tužna slika stanja u zemlji i najjači pokazatelj do koje mjere se pojedinac ne osjeća slobodan. Rijetki su oni koji ne robuju sistemu, bez obzira ko je na vlasti, i koji će uvijek biti ono što jesu, ma kakvi vetrovi duvali i ma kakve promjene nastupale. Nego, dobro je dok postoje takvi, a ipak postoje u svim nacijama i vjerskim konfesijama“.

„CG je samo deklarativno građanska država. Ovde ljudi žele da ih oslovljavaš sa narodom, jer se diče seljačkim porijeklom. Narod u smislu obespravljeni puk… Biti građanin za njih je uvredljivo.Ovaj popis je pokazao mnogo bune ni oko čega. Jer se etnička struktura nije bitnije promijenila“.

„Zato što im se smučila ova podjeljenost ,a na uštrb boljeg i humanijeg života. Siti smo svega,osim ugodnog života,koliko toliko. O zdravlju niko ne razmišlja,o ekonomiji pričaju bajke . Samo nacionalizam i vjera . Dokle više“!

„Pritisci i strah.Onda ima i Srba, Bošnjaka, Muslimana koji se nisu izjasnili, da ne prave problem sebi i svojoj porodici“.

Nekoliko novinara je takođe navelo svoje mišljenje:

„Pretpostavljam da se narodu više smučilo to preganjanje ko je Crnogorac, ko Srbin, Bošnjak, Musliman… Cijene rastu, politika se svela na ličnu korist i apanaže, veliko je razočarenje naroda…sa druge strane mislim da ima jedan broj onih koji se i dalje boje nekakvih pritisaka pa izbjegavaju da se izjasne.Vidim svi slave, mislim da niko nema razloga… narodu su dojadili, sve će manja izlaznost biti. S tim što bih ovo zadržavanje intime na poslednje mjesto stavila, nije to baš uobičajeno u našem mentalitetu“.

„Ne znam, pretpostavljam da su zasićeni, umorni i da više ne žele da budu dio ovog ludila koje živimo“.

Ne znam zašto se neko izjasnio, a neko nije. Svako ima pravo da se izjasni ili ne, to zavisi nekad od ličnog stava, nekad od atmosfere u kojoj se popis pravi. Američki popis (svakih deset godina) nema pitanja o vjeroispovjesti i državljanstvu. Zakonom je zabranjeno da se obavezno pita o pripadnosti odredjenoj religiji, ali popis može sa uključi te podatke, ako su prikupljeni na dobrovoljnoj osnovi. Popis uključuje podatke o rasi, etničkoj pripadnosti, prihodu, zaposlenosti Itd“.

„A vjerovatno im je muka više od raznih podjela, a i neki možda i ne žele da se zna kako se izjašnjavaju… Na kraju krajeva to je ponajmanje bitno, bitnije je što stari naše društvo i što nas nema…“

“ U državi koja se deklariše kao građanska, multinacionalna sredina, sasvim je nepotrebno u okviru popisa tražiti izjašnjavanje u vezi identitetskih pitanja. To bi trebalo da bude lična stvar svakog pojedinca, a ne važan podatak za državu koja želi da baštini evropske vrijednosti“.

Navodimo i jedno interesantno razmišljanje duhovnog lica:

„Pa po meni ima više razloga koje ne opravdavam lično, ali razumijem… 1. Nepovjerenje u tajnost podataka 2. Zadržavanje svoje intime (a vjerovatno te tri smatraju intimnim pitanjima) 3. Neznanje 4. Dojadilo narodu i vjerovatno imaju loša iskustva u zadnje vrijeme, upravo zbog stvaranja grupacija unutar društva, baš na osnovu ova tri pitanja, pa ne žele više da ih iko svrstava, po njima, ni u kakve torove… Sigurno je kod svakoga nepopisanog bar 2 razloga od ova 4 što sam nabrojao… Vjerovatno ima još, ali mi sad ne padaju na pamet…“

Po poslednjem popisu koji je sproveden u Crnoj Gori 2023.godine 17907 –2.88 % stanovnika nije željelo da se izjasni na nivou Crne Gore,dok u Pljevljima nije željelo da se izjasni: 691 – 2.86% stanovnika.

Razlozi zbog kojih veliki broj građana prilikom popisa stanovništva ne želi da se izjasni o identitetskim pitanjima, poput nacionalnosti i vjere, mogu biti brojni i kompleksni, a često zavise od društvenog, političkog i istorijskog konteksta zemlje u kojoj se popis sprovodi. Neki od glavnih razloga uključuju:

1. Politička i društvena osjetljivost: U mnogim zemljama, uključujući Crnu Goru i region Balkana, pitanja nacionalnosti i vjerske pripadnosti su duboko povezana s političkim i društvenim podjelama. Građani mogu izbjegavati izjašnjavanje kako bi izbjegli da budu svrstani u određene političke ili društvene kategorije, koje mogu izazvati neprijatnosti ili neželjene etikete.
2. Pritisak zajednice: U nekim slučajevima, građani mogu osjećati pritisak da se izjasne na način koji ne odgovara njihovim stvarnim uvjerenjima ili identitetu, što može dovesti do toga da odluče da se ne izjasne uopšte. Ova vrsta pritiska može dolaziti od porodice, susjeda ili šire zajednice, u zavisnosti od dominantnih identitetskih obrazaca u određenom području.
3. Nepripadnost određenoj grupi: Neki građani ne žele da se izjasne jer se ne osjećaju pripadnicima niti jedne od ponuđenih nacionalnih ili vjerskih grupa. Mogu osjećati da njihov identitet nije adekvatno predstavljen postojećim kategorijama, pa zbog toga radije ostavljaju ova pitanja nepopunjenim.
4. Nepovjerenje prema državnim institucijama: Nepovjerenje u državne institucije može igrati značajnu ulogu. Građani mogu smatrati da će njihovi odgovori biti zloupotrijebljeni u političke ili druge svrhe, te se iz tog razloga odlučuju da ne otkrivaju svoje lične stavove o osjetljivim identitetskim pitanjima.
5. Neutralnost i privatnost: Neki građani jednostavno smatraju da su pitanja nacionalnosti i vjere privatna stvar i da ne bi trebalo da budu predmetom zvaničnih anketa ili popisa. Oni mogu vjerovati da izjašnjavanje o ovim pitanjima nije od suštinskog značaja za društveni život, te biraju da ne odgovore kako bi očuvali svoju neutralnost ili privatnost.
6. Miješani identiteti: U sve globalizovanijem svijetu, mnogi pojedinci imaju složene identitete koji uključuju više od jedne nacionalnosti ili vjere. Ovi građani mogu izbjegavati izjašnjavanje jer ne osjećaju da postoji jednostavan odgovor koji odražava njihovu ličnost i kulturnu pozadinu.
7. Reakcija na prethodna politička iskustva: U regionima gdje su identitetska pitanja bila predmet političkih manipulacija ili sukoba, poput Balkana, građani mogu biti skloni da izbjegavaju izjašnjavanje kako bi se distancirali od prošlih iskustava etničkih ili vjerskih podjela.

Ovi razlozi pokazuju da izjašnjavanje o identitetu na popisu nije samo tehničko pitanje, već duboko političko i društveno pitanje koje reflektuje različite nivoe identitetske samosvijesti, strahova i društvenih dinamika.