Pojam prokrastinacija u vezi je sa voljnom aktivnošću u kojoj osoba, iako svjesna negativnih posljedica, odlaže ono što treba da uradi: ne uči, ne mijenja besmisleni posao, ostaje u lošoj vezi.

Sve češće čujemo pojam prokrastinacija u javnom govoru, od prijatelja i naročito na društvenim mrežama. Ova riječ označava odlaganje nekog posla ili odluke za sjutra ili za neki drugi dan, a iza toga stoje različiti uzroci: nekada sasvim naivni, nekada u skladu s raspoloženjem i situacijom, a ponekad budu toliko jaki da osoba ne može da izvrši nijednu svoju zamisao.

Koliko puta ste rekli sebi ovo ću uraditi sjutra, a da nije u pitanju neka nebitna stvar, već nešto od čega zavisi vaša karijera, prihodi i bolji kvalitet života? Ne postoji osoba koja ne odlaže stvari u životu. Neko to radi češće, neko ređe, ali odlaganje je sastavni dio života.

Strah kao kočnica

Riječ je o voljnoj aktivnosti i osoba je svjesna negativnih posljedica koje će nastupiti, ali bez obzira na to odlaže ono što bi trebalo da uradi. Odlaže se učenje za ispit, odlaže se odluka o promjeni stila života, odlaže se odluka o prekidu loše veze ili davanje otkaza na besmislenom poslu, kao što se i odlaže potraga za boljim poslom, partnerom i bilo čime što čini sastavni dio života ljudi.

Obično se uzroci odlaganja traže u samoj ličnosti. Neko osjeća strah ili ima nizak stepen tolerancije na frustraciju, drugi zbog želje za perfekcijom ne kreću u posao ili aktivnosti jer time štite svoje samopouzdanje. Ili, u skladu sa savremenim hedonističkim principima, osoba bi više voljela da radi nešto što je izazovno, zanimljivo ili ono što voli, nasuprot nečemu što je dosadno. Pritom svako od nas zna da ne postoji posao ili aktivnost, koliko god zanimljivo djelovali spolja, a da ne sadrže repetitivnost i monotoniju u manjoj ili većoj mjeri.

I recepti za prevazilaženje prokrastinacije idu u poznatom smjeru: odredite prioritete i nagradite sebe za urađen posao, napravite podsjetnik, razmislite zašto nešto ne želite da uradite na vrijeme, zamislite pozitivan ishod, promijenite iracionalna uvjerenja da je kratkoročno zadovoljstvo dovoljno dobro i slično. Ovakav pristup je najčešće uspješan.

Prokrastinacija može da bude i odraz društvenih okolnosti. Događa se da neko shvati da svojim zalaganjem neće dobiti ono što želi jer su društvene okolnosti nepodsticajne, rigidne i ne dopuštaju inicijativu. Ni ubjeđivanja da se upornošću to može prevazići ne pomažu ako se nailazi na opstrukciju, maltretiranje i nemogućnost ostvarivanja svojih prava, neka mogu biti banalna, neka od suštinskog značaja.

Na primjer, kupili ste neki proizvod i on ima grešku ili se pokvario, a vi odlažete da to reklamirate. Mrsko vam je jer znate da vas čeka popunjavanje formulara, čekanje odgovora, pa i moguće objašnjenje da ta roba nije bila za to namijenjena i da je krivica vaša. Druge situacije su još ozbiljnije: krenuli ste u preduzetnički posao, ali nailazite na mnoge prepreke u državnoj administraciji, neažurnost, sporost, niko vas ne informiše ni poučava, ali prijete mogućim kaznama.

Ili, imate šefa ili radite s kolegom koji „ubija” svaku inicijativu, ne umije da se ponaša i nije vičan poziciji koju obavlja. Razgovor o problemima i nesuglasicama se odlaže do samog kraja, kada čovjek ili „pukne”, doživi katarzu ili se pomiri sa sudbinom. Ukoliko se osoba pomiri sa situacijom, nastupa opšti pad motivacije, posao se otaljava i cilj je da se sve samo završi, bez obzira na kvalitet koji se ostvaruje takvim radom. Uradio se posao, odsjedjelo se na radnom mjestu, primila plata i – to je to. Nerijetko neko tako dočeka i kraj profesionalne karijere i penziju. Postoje osobe koje se za to spreme već u tridesetim godinama, neke kasnije.

Lijenost i odugovlačenje

Prokrastinacija se ipak razlikuje od lijenosti koja je hronično stanje i odnosi se na potpuni izostanak inicijative, nedostatak volje i motivacije, dokonost i odlaganje svega u dugom vremenskom periodu.

Većina ljudi je i odgovorna pa uradi ono što mora bez obzira na to da li su u pitanju kućni poslovi, završetak školovanja ili važan radni zadatak, briga o djeci ili roditeljima. Štaviše, odugovlačenje i otaljavanje obaveza dobar je uvod u razmišljanje o tome šta to mi radimo u svojim životima i zašto. Da li odlažemo stvari u tolikoj mjeri da je vrijeme da nešto promijenimo u svom životu? Da li smo prezasićeni nečim i da li bi trebalo da odmorimo od toga i nađemo neku drugu aktivnost? Da li smo sagorjeli u onome što radimo ili su međuljudski odnosi toliko loši da bi nam bilo kakva promjena dobro došla? Da li da mijenjamo ili napuštamo društveno okruženje? Da li je vrijeme da počnemo nešto novo?