Umjesto vremena provedenog u vojsci, mladi će moći da nastave školovanje, radno se angažuju ili se posvete drugim korisnim aktivnostima, rekao je avgusta 2006. tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, objavljujući da se ukida obavezni vojni rok.

Osamnaest godina kasnije, u Crnoj Gori se razmišlja o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka.

Ministar odbrane Dragan Krapović podržava tu mogućnost.

Iz Ministarstva odbrane ne isključuju mogućnost da će i Crna Gora razmatrati to pitanje. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu da bi eventualna odluka morala biti zasnovana “na širokom konsenzusu i analizi potencijalnih posljedica”.

Priča je aktuelizovana najavom Hrvatske i Srbije da će od sljedeće godine ponovo uvesti obavezno služenje vojnog roka.

Za vojnog analitičara Aleksandra Radića, Crna Gora trebalo bi da “prati” politiku drugih regionalnih zemalja.

“Sada i nemate neki izbor. Slijedite poteze koje su već učinjeni… Crna Gora je tu u talasu u kome nešto mora preduzeti, pa bolje da se to uradi na vrijeme nego da se kasni”, kazao je on za RSE.

Oko trećina zemalja NATO ima obavezni rok

A Crna Gora je obavezno služenje vojnog roka ukinula 2006, iste godine kada je na referendumu obnovila nezavisnost.

Jedanaest godina kasnije postala je članica NATO.

Odluka o vraćanju obaveznog vojnog roka je na zemljama članicama, u ovom slučaju Podgorice, kazao je jedan zvaničnik Alijanse na upit RSE kako u NATO gledaju na tu mogućnost.

“Oko trećine članica NATO-a ima neki oblik obaveznog vojnog roka, a neke saveznice razmatraju da to isto urade”.

Dodaje da NATO ne propisuje obaveznu vojnu službu.

“Način na koji se vojni kadar regrutuje i zadržava (u službi) je odluka pojedinačnih nacija. Važno je da saveznici i dalje imaju sposobne oružane snage da zaštite našu teritoriju i stanovništvo.”

U tom pogledu, kako je rekao, u NATO-u cijene kontinuirani doprinos Crne Gore zajedničkoj evroatlantskoj bezbjednosti.

Hrvatska i Srbija prate jedna drugu

U Hrvatskoj, koja je članica NATO od 2009, bi od januara sljedeće godine trebalo da krene obavezno služenje dvomjesečnog vojnog roka, koji je do sad bilo na dobrovoljnoj bazi.

I Srbija, koja je vojno neutralna, odlučila je da dobrovoljni vojni rok zamijeni obaveznim. Trebalo bi da se primjenjuje od septembra i da traje 75 dana.

Aleksandar Radić kaže da tajming donošenja odluka u Hrvatskoj i Srbiji ukazuje da te dvije zemlje i dalje “poprijeko gledaju jedna na drugu”.

“I ako jedna napravi potez koji dovodi do vojnog jačanja, onda to radi i druga.”

Navodi i primjer da su u sklopu modernizacije vojske obje zemlje kupile francuske borbene avione Rafal.

“Očigledno je da prate jedna drugu i u odluci o služenju vojnog roka.”

Sagovornik RSE dodaje da je i Kosovo izrazilo namjeru da uvode obavezno služenje vojnog roka.

“Tamo postoji snažno političko opredjeljenje za to, koje ima utemljenje na nacionalizmu i na prepoznavanju srpskog faktora kao rizika. Kod njih će se lako pridobiti javno mijenjenje za takvu ideju.”

Radić ukazuje da će se poput Crne Gore najvjerovatnije i u Sjevernoj Makedoniji otvoriti pitanje vraćanja vojnog roka.

“I vjerovatno, potez po potez, i Makedonija će doći pred izbor da uvede obavezno služenje vojnog roka.”

On ističe da je poseban slučaj Bosna i Hercegovina, zbog međuentitetskih odnosa između entiteta Federacije i Republike Srpske.

Radić kaže da bi vraćanje vojnog roka u BiH bilo dodatno kompleksno pitanje s obzirom da bi se “na takav mehanizam gledalo kao na potencijalno stvaranje baze za međunacionalni konflikt u tom složenom mozaiku tri konstitutivna naroda i dejtonskog nasljeđa”.

“Mislim da će tamo služenje vojnog roka ostati tabu tema”, zaključuje Radić.

Dileme zvanične Podgorice

U Crnoj Gori je nakon ukidanja obaveznog prije pet godina otvorena mogućnost dobrovoljnog služenja roka.

On traje tri mjeseca i otvara mogućnost zapošljavanja u Vojsci Crne Gore, koja broji oko 2.400 pripadnika.

Prelazak na obavezno služenje vojnog roka kompleksno je pitanje, naveli su iz Ministarstva odbrane za RSE.

“To iziskuje ozbiljnu analizu svih aspekata, uključujući potencijalne ekonomske troškove, uticaj na obrazovanje i zapošljavanje mladih, kao i etičke i moralne stavove građana.”

Ističu da su neophodne i javne konsultacije, koje bi uključivale predstavnike mladih, stručnu javnost, nevladine organizacije…

Važna karika u donošenju odluke je i Generalštab Vojske Crne Gore, ključna vojna institucija zadužena za sprovođenje ove politike.

Oni bi, kako navode iz Ministarstva, pripremili argumente za donošenje konačne odluke na političkom nivou.

Inače u Crnoj Gori Vojskom komanduje predsjednik države na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, u kome su pored njega i predsjednici Vlade i Skupštine.