Najmanje dva braka dnevno u Crnoj Gori okončaju se razvodom pred crnogorskim sudovima, pokazuju podaci koji su dostavljeni iz Sudskog savjeta.
Podaci iz Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) pokazuju da je u periodu od 2020. do polovine ove godine najviše brakova pravosnažno okončano u 2023. godini – čak 884, a najmanje 2022. godine – 798.
Podaci Sudskog savjeta dostavljeni našoj redakciji pokazuju da su pravosnažnim odlukama osnovnih sudova u Crnoj Gori radi razvoda braka u 2020. godini završena 822 predmeta, u 2021. godini – 879, dok je u prvoj polovini ove godine bilo 411 razvoda.
– Najveći broj predmeta nalazio se u radu pred osnovnim sudovima u Podgorici, Kotoru i Baru – kazali su iz Sudskog savjeta.
Najviše brakova razvedeno je pred Osnovnom sudom u Podgorici – čak 1.541 u periodu od 2020. do sredine 2024. godine.
U prethodnom četiriipogodišnjem periodu, pred Osnovnim sudom u Nikšiću okončano je 375 brakova, u Baru 341 brak, u Kotoru 312, u Bijelom Polju 197, u Rožajama 196, u Beranama 195, u Herceg Novom 182, a na Cetinju 143. Pred sudom u Pljevljima razvedeno je 95 brakova, u Danilovgradu 85, u Kolašinu 58, u Plavu 37, u Ulcinju 26, a na Žabljaku 11.
Iz Sudskog savjeta su naveli da su u prvoj polovini ove godine sudovi primili ili prenijeli 1.218 predmeta brakorazvodnih parnica.
Advokatica Maja Zeković kaže da bi kod razvoda braka, kao jedne veoma osjetljive životne situacije, izdvojila dva prilično učestala problema koji se pojavljuju u sudskim postupcima, a čije rješavanje je neophodno zbog očuvanja najboljih interesa maloljetne djece, ali i savjesnih i odgovornih roditelja od manipulacija i zloupotreba onih koji to nijesu. Jedan problem, po njenim riječima, odnosni se na probleme lažnih prijava za porodično nasilje, a drugi na problem podjele imovine stečene u braku.
Zeković je kazala da briga o djeci u vidu izdržavanja i predrasude da se radi o sredstvima koja troše partneri kojima se sredstva uplaćuju predstavljaju dio ukorijenjenog negativnog narativa u vezi sa razvodom i najčešće sa razvedenim ženama. Ona ukazuje da se alarmantan problem javlja kad je u pitanju stvaranje zajedničke imovine u braku i do apsurda nepodudaranja odredaba Porodičnog zakona kojima je propisano šta sve predstavlja zajedničku imovinu bračnih partnera sa odredbama Zakona o privrednim društvima.
– Naime, nemali je broj slučajeva da se najveći dio imovine, čak i višemilionske, zajedno stvarane decenijama u bračnoj zajednici vodi na privredna društva koja osniva jedan od partnera u Crnoj Gori, najčešće muškarac, i da se nakon razvoda braka ništa od te imovine ne može tretirati kao zajednička imovina, koja podliježe podjeli na osnovu doprinosa u sticanju bračne tekovine, tako da se veoma često dešava, zbog ovako nelogičnih i krajnje neodrživih zakonskih rješenja u našem nacionalnom zakonodavstu, da supruge, a pritom majke dvoje, troje ili više djece, o kojoj su najčešće one vodile brigu, nakon desetak ili više godina braka nemaju pravo na imovinu koja je evidentno stvarana tokom braka i koja bi po svim relevantnim parametrima morala spadati u bračnu tekovinu na koju one imaju identična suvlasnička prava – upozorila je advokatica Zeković.
Ovakvim zakonskim rješenjima, kako dodaje, do krajnjih granica se obesmišljava sam institut zajedničke imovine propisan Porodičnim zakonom, a partneri dovode u paradoksalnu situaciju da, pored višedecenijskog ulaganja u stvaranje imovine, iz formalnih razloga ostaju bez ikakvog prava na tu imovinu, što je po njenom mišljenju krajnje nehumano zakonsko rješenje, koje bi, kako cijeni, moralo biti predmet stručne pažnje za reagovanje i hitne izmjene.
Zajednička imovina
Shodno Porodičnom zakonu, podsjeća Zeković, zajedničku imovinu sačinjava imovina koju su bračni supružnici stekli radom i po osnovu rada u toku trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
– U zajedničku imovinu takođe ulaze i prihodi od posebne imovine koji su ostvareni radom bračnih supružnika, imovina stečena korišćenjem prava intelektualne svojine, imovina stečena po osnovu osiguranja, kao i igrom na sreću u toku trajanja bračne zajednice. Dakle, kada se ovakvo zakonsko određenje analizira, postavlja se pitanje da li formalno nepostojanje potpisa oba bračna druga u osnivačkom aktu privrednog društva u kojem je ulog jedan euro smije biti smetnja za tretiranje i tog oblika djelovanja kao zajedničke imovine bračnih drugova ukoliko postoji interes oba bračna druga – naglasila je Zeković.
Nezanemarljiv broj prijava za nasilje kojeg nije bilo
Govoreći o problemu lažnog prijavljivanja partnera za nasilje, advokatica Zeković ukazuje da u svjetlu skorašnjih događaja tragičnih za porodice žena žrtava nasilja, ali i za crnogorsko društvo uopšte, svi kao građani moramo raditi na tome da se podigne svijest o činjenici koliko je važna zaštita od nasilja i pravovremena i adekvatna reakcija na nasilje. Ističe da je važno i da specijalizovani timovi rade u porodičnim postupcima na svim nivoima kako bi se mogle na vrijeme razobličiti i nerijetke zloupotrebe prava i manipulisanje pravima kroz lažna prijavljivanja partnera za nasilje samo radi kratkoročnog cilja da se nanese štete, što takođe, kako upozorava, djeluje razarajuće na porodice i na zajedničku djecu partnera.
– Ono što prepoznajem kao sveprisutan problem jeste nezanemarljiv broj prijava za nasilje kojeg nije bilo, odnosno lažno prijavljivanje, pa se u takvom ambijentu otežava rad i djelovanje nadležnih za sprečavanje radnji koje to po svom karakteru jesu. U ovakvim situacijama policija mahom reaguje represivno i bez minimuma provjere navoda tzv. prijava za porodično nasilje, a što im je imperativna zakonska obaveza, zadržava prijavljena lica 24 časa, iako za to ne postoji nijedan zakonit ili opravdan osnov, povlađujući takvim postupanjem strani koja se rukovodi pobudom nanošenja štete bračnom partneru, kao i dobijanjem privilegija u postupku brakorazvodne parnice, što je samo po sebi zaista opasno ponašanje – ukazala je Zeković.
Pročitajte još