Policija još nije očišćena od kompromitovanih kadrova i biće potrebno mnogo truda da se taj posao privede kraju, ali kvalitetnih kadrova u službi ima dovoljno, ocijenio je u intervjuu za „Dan“ Igor Rmandić, predsjednik Nezavisnog sindikata policije (NSPCG).

Prema njegovim riječima, osim kadrovskih problema, na rad službe negativno utiču i brojne opstrukcije od strane pojedinaca kojima je uniforma pokriće za bavljenje kriminalnim aktivnostima, ali i česte promjene na funkciji direktora Uprave policije.

Mogu li najnovije izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima riješiti kadrovske probleme u policiji? Kako u kraćem roku nadomjestiti deficitarni kadar?

– Kada je NSPCG prije dvije godine počeo da priča o problemu nedostatka kadra bili smo proganjani i šikanirani, a danas vidimo da o tom problemu raspravlja i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, što pokazuje svu ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima sigurno ne mogu u kratkom roku riješiti ovaj problem, ali jesu dobra polazna osnova za to. Uz dobru organizaciju, jasno postavljene kriterijume za selekciju i definisane procedure, siguran sam da možemo doći do kvalitetnog kadra. Takođe, moramo biti vrlo oprezni kako do kvantiteta ne bismo došli nauštrb kvaliteta. Smatram da je i za službu i za društvo uopšte loš i nekvalitetan kadar mnogo gora opcija od manjka kadra. Tu moramo biti vrlo oprezni.

Dok pojedini policijski službenici žive luksuzno i u očiglednom neskladu s primanjima, mnoge njihove kolege jedva sastavljaju kraj s krajem. Kako to komentarišete?

– Ogromna većina policijskih službenika živi vrlo skromnim životom, a jedan dobar dio njih sigurno i na rubu egzistencije. Da je to tako dovoljno nam govori činjenica da su policajci prinuđeni da u slobodno vrijeme rade dodatne poslove kako bi prehranili svoje porodice. Možemo slobodno reći, u prenesenom smislu, da je Ministarstvo unutrašnjih poslova najveća zanatska firma u Crnoj Gori jer su njegovi službenici u slobodno vrijeme moleri, zidari, tesari, keramičari, električari, a često rade i najteže fizičke poslove. S druge strane, imamo jedan veoma mali, ali i vrlo upadljiv broj onih koji žive na visokoj nozi, voze skupa auta, školuju djecu u inostranstvu, posjeduju vrijedne nekretnine itd. To stvara vrlo negativnu sliku o čitavom ministarstvu, jer obični ljudi percipiraju kao da smo svi isti, tj. loši. Jačina, spremnost i odlučnost kako službe, tako i čitave države na ispitu su upravo u ovim slučajevima. Pitanje je hoćemo li položiti taj test.

Zalažete li se za veting u bezbjednosnom sektoru?

– Apsolutno. Samo sveobuhvatnom i ozbiljnom reformom koja će se baviti profesionalizmom, stručnošću, imovinskim stanjem, ali i mnogim drugim aspektima svakog pojedinca, možemo doći do zdravog, kvalitetnog i konkurentnog kadra. Istovremeno, moram priznati, plašim se da je to u Crnoj Gori utopija. Sistem u kome imate toliko kupljenih diploma, namještenih postavljenja, nestručnih kadrova na odgovornim mjestima nije nimalo lako očistiti i urediti. Daću vam jedan primjer. Svjedoci smo da komisija za provjeru diploma za više od tri godine nije uradila ništa, nemamo konkretnih rezultata. Jedno pitanje je da li su nesposobni ili su nestručni. Drugo pitanje je ko je provjeravao njihove diplome.

U kakvim ste profesionalnim odnosima s resornim ministrom Danilom Šaranovićem, s obzirom na činjenicu da ste imali poprilično turbulentan period dok je na čelu MUP-a bio Filip Adžić?

– Ono što zasad karakteriše odnos sa gospodinom Šaranovićem jeste njegova spremnost na dijalog, uvažavanje argumentacije i, u krajnjem, odsustvo sujete, rekao bih. Primjetna je želja da se sistem unaprijedi. Međutim, to ne ide lako. Hodnicima ministarstva i dalje šetaju „duhovi prošlosti“ koji na sve moguće načine pokušavaju da uspore, pa čak i da onemoguće progres. Konstantnim opstrukcijama, te strukture pokušavaju da stvore osjećaj nesigurnosti zaposlenih i nesređenosti čitavog sistema, što, u krajnjoj liniji, za posledicu ima veliko nezadovoljstvo zaposlenih, kao i vrlo negativne efekte po ugled čitavog ministarstva. Uklanjanjem tih ljudi iz sistema skinuli bismo okove prošlosti i napravili krupan korak ka oporavku. Kvalitetni ljudi su u prethodnom periodu bili potpuno sklonjeni u stranu, zanemareni. Ako želimo da napravimo jaku, profesionalnu i pouzdanu službu, predstoji nam prilično veliko i ozbiljno „spremanje“ i „provjetravanje“.

Posledice čestih promjena na funkciji direktora     

Koliko su česte promjene na funkciji direktora policije uticale na efikasnost službe?

– NSPCG je imao, a i danas ima vrlo jasan stav o tome. Česte promjene direktora i način na koji je to rađeno sigurno nisu dobro uticali kako na samu policiju, tako i na njen ugled i povjerenje građana. Nesigurnim, kratkotrajnim rješenjima na poziciji direktora gubi se jasan i čvrst komandni lanac, a on je osnov funkcionisanja ove službe. Ta nesigurnost se onda posledično spušta do najnižih nivoa komandovanja, pa taj lanac postaje vrlo ranjiv i nestabilan. Gubitak konzistentnosti dovodi do gubitka autoriteta na različitim nivoima i sve to za posledicu ima smanjenju efikasnost, koju jedna ovakva služba sebi ne smije da dozvoli. Upravo iz tog razloga vjerujem da je to prošlost i da je pred nama jedan stabilan period bez turbulencija te vrste.

Uniforma „kišobran“ za kriminalne aktivnosti    

Smatrate li da je policija očišćena od kompromitovanih kadrova koji su dovođeni u vezu sa kriminalnim klanovima?

– Mislim da taj posao još nije završen i da će biti potrebno još puno truda i rada da se to uradi. Sistem je urušavan godinama i nije ga lako očistiti u kratkom periodu. Oni koji zloupotrebljavaju uniformu i koriste je kao „kišobran“ za svoje kriminalne aktivnosti dobro su se umrežili, zauzeli određene pozicije, postavili svoje kadrove, koji se međusobno štite i veoma je teško sve to očistiti. Ali, način sigurno postoji. Siguran sam da postoje i ljudi u službi koji su spremni da iznesu taj teret, ali su oni ranije bili sklonjeni i nije im data prilika. Duboko vjerujem da će se to promijeniti.

Strože kazne za napadače na policajce  

Svjedoci smo da je policajcima sve češće ugrožena bezbjednost na radnom mjestu. Kako zaštititi one koji treba da štite javni red i mir?

– Policajac je sluga ovog naroda i ove države. Jedina profesija kojoj zakon nalaže da da svoj život da bi zaštitio tuđi. I ne bježimo od te odgovornosti, a zauzvrat ne tražimo puno. Želimo samo poštovanje. Dio tog poštovanja su i strože kazne za napadače na policiju, koje će donijeti sigurnost i nama i građanima. Tužilaštvo, sudstvo i policija su na istom zadatku i samo jedinstvenim pristupom možemo dati snažan odgovor kriminalu, a građanima pružiti visok nivo bezbjednosti. Mediji, NVO sektor, naučna i stručna zajednica, kao i pojedinci, takođe su neizostavan dio tog zajedničkog fronta za bezbjednije društvo. Upućeni smo jedni na druge, ovo je država svih nas, a borba je zajednička.