Pravoslavni vjernici, 28. avgusta, slave praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao Velika Gospojina. To je jedan od dvanaest najvećih hrišćanskih praznika i za njega se vezuju različiti običaji.

Prema kanonu SPC, Uspenje Presvete Bogorodice spada u red Bogorodičnih praznika i proslavlja se svake godine 15. avgusta po julijanskom kalendaru, a 28. avgusta po gregorijanskom i novojulijanskom. Do tog praznika traje i dvonedeljni post.

Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznijela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.

Prema vjerovanju Srba, u periodu između dve Gospojine (Velike i Male Gospojine) – „periodu prelaza” – važno je obaviti obrede kojima se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za rodnost i plodnost zemlje i stoke.

Vrjieme između dvije Gospojine, naziva se međudnevnica, a vjeruje se da je taj period najbolji za branje plodova i ljekovitih trava. Tada žene beru međudnevičke trave: kičicu, krlju (ricinus), hajdučku travu, papričicu ili bobicu, ugaslicu, konjski bosiljak… Ovim travama liječe se razne bolesti. Takođe, ostavljaju se i „međudnevička jaja” od živine kao najbolja za jelo i rasplod.

Uveliko se odlazi na izvore koji tada imaju ljekovito dejstvo. Bogorodica je zaštitnica bolesnih, pa su za Veliku Gospojinu u Srbiji mnogi bolesnici odvođeni na izvore da se umiju.

Na Veliku i Malu Gospojinu žene poštuju veliki broj zabrana koje se odnose na obavljanje poslova u kući i oko nje.

Sjutra po običaju žene idu na pričest, zato što se Bogorodica smatra zaštitnicom žena i majki.

Srbi veoma poštuju Bogorodicu, pa širom zemlje mnoge porodice slave današnji praznik kao svoju krsnu slavu. I veliki broj crkava i manastira SPC slavi Veliku Gospojinu kao svoju slavu.