“Uhapšen zbog sumnje da je fizički napao doktora”, “Uhapšen zbog napada na medicinsku sestru”, “Ministarstvo osudilo napad na doktorku Doma zdravlja”, “Niković: Pacijent ošamario doktora Hitne u Nikšiću”…

Ovo je neki od naslova u crnogorskim medijima u posljednja dva mjeseca.

Prema statistici Ministarstva zdravlja, u posljednjih pola godine 11 odsto medicinskih radnika bilo je izloženo fizičkim napadima.

“Statistika je poražavajuća. Da je i jedan procenat napadnut previše je a kamoli 11. Radimo težak posao, dajemo sve od sebe i neprihvatljivo je da nas bilo ko napada”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) direktor Hitne pomoći Crne Gore, Vuk Niković.

Prema podacima istog internog istraživanja, među ljekarima i medicinskim osobljem u Crnoj Gori verbalni napad doživjelo je 79 odsto ljekara domova zdravlja, čak 95 odsto ljekara Hitne.

U posljednjih šest mjeseci, šest odsto izabranih ljekara, kao i sedam odsto medicinskih sestara i tehničara doživjelo je fizički napad u ambulantama domova zdravlja.

“Uvrede, psovke i vrijeđanja su gotovo svakodnevica i to zbog banalnih situacija. To nas pogađa. Ljudi smo, od krvi i mesa, ne možemo uvijek biti sa osmijehom i trpjeti uvrede i prijetnje”, navodi za RSE direktorica Domova zdravlja Podgorica, Dragana Durković.

Napad na zdravstvene radnike do januara ove godine bio je tretiran kao krivično djelo, dok se sada tretira kao prekršaj.

‘Uhvatio me je za vrat, vrijeđao…’

Krajem juna u jednom podgoričkom domu zdravlja, na periferiji grada, napadnuta je doktorica.

“Dok sam čekala koleginicu da preuzme smjenu, ušao je čovjek da traži uput za laboratorijske nalaze. Objasnila sam da sam završila i da dođe sjutra”, ispričala je neposredno ova doktorica za RSE.

Kazala mu je da to nije nešto što ne može da čeka ali, kako navodi, nije odustao od zahtjeva.

“Pobjesnio je. Vrijeđao me, govorio: ‘To ćeš sad odmah da mi napišeš, jesi li čula?’. Onda me je uhvatio za vrat i pribio uz zid. Osjetila sam užasan strah, nemoć, bol. Koleginica je pozvala obezbjeđenje, on me je pustio ali dugo nisam mogla da dođem sebi”, kaže doktorica.

Otišla je u policiju, dala izjavu i podnijela prijavu. Njemu je sjutradan dodijeljen drugi izabrani doktor ali u istom zdravstvenom objektu.

Kako je ispričala za RSE, dugo je bila u strahu.

“U podsvijesti mi je bilo ‘šta ako se vrati’. Vrlo je teško vratiti se normalnom funkcionisanju nakon toga”, ističe doktorica.

Direktorica Durković kaže da su podnijeli tužbu protiv tog pacijenta.

“Važno je da stanemo iza zaposlenih, da ih zaštitimo”, navodi ona.

‘Povodi za uvrede uglavnom banalni’

Durković ističe da je u domovima zdravlja na čijem je čelu, nestrpljenje najčešći okidač za napade – i verbalne i fizičke.

“Na primjer treba da uzmu doznake. Poslodavac im ih traži za poštedu od posla i onda misle da se to mora odmah završiti, čim pokucaju. Čekanje im nije opcija. A mi u tom momentu nekog pregledamo. Kažemo da ćemo to naknadno završiti ali nema se razumijevanja”, kaže ona.

Navodi i da se sama tokom tri decenije duge karijere sa napadima susretala i lično i neposredno.

“Ti si kučka, ti si govedo, dno, i uz to raznorazne psovke upućuju. I to vas pogađa. Iako tu osobu ne poznajete lično, dugo mislite na to šta vam je rekla”, priča Durković.

Smatra da je neophodno edukovati pacijente.

“Moraju da prave razliku između onog što jeste i nije hitno. Da znaju da za hitne slučajeve postoje hitne pomoći a da se u domovima zdravlja obavlja nešto što može da pričeka. To su ‘hladne stvari’. Sve što zahtjeva neku veću dijagnostiku, ide se u Klinički centar a mnogi to ne znaju”, dodaje ona.

Dugo čekanje kao razlog za negodovanje

Pacijentkinja iz Bara čekala je početkom jula na Klinici za onkologiju Kliničkog centra četiri sata na zakazani pregled.

“Kada sam prišla šalteru i pitala zašto još nisam došla na red, sestra me ubjeđivala da nisam ni predala papire pa me ne mogu ni prozvati. Pomračilo mi se. Rekla sam da jesam i to baš njoj u ruke. Pogledala je opet po stolu i rekla “A, jesi. Sad će te prozvati”, priča pacijentkinja.

Dodaje da se redovno čeka i da je iznenađena što nema više osjećaja za onkološke pacijente “gdje je svaki minut dug kao sat zbog strepnje šta će biti na pregledu”.

Ispričala je i da su ženu koja je s njom čekala vratili jer je navodno pogriješila dan pregleda.

“Odnos je loš, ali svakako ne treba batine da dobijaju”, navodi pacijentkinja.

Uz molbu da joj ne objavljujemo ime, uz osmijeh, dodaje: “Inače će me sljedeći put ostaviti da čekam cijeli dan”.

Žalbe pacijenata bez efekta

Dužina čekanja na pregled i dijagnostičke procedure najčešći je razlog za prigovor Zaštitniku prava pacijenata Kliničkog centra, kazali su za RSE.

Prošle godine im se obratilo 755 pacijenata ili članova porodica, od čega se 488 odnosilo na prigovor, dok su ostala obraćanja bila informativnog tipa.

Nakon analize tih prigovora nijesu, kako navode, našli osnova za pokretanje disciplinskih postupaka protiv ljekara.

Iz Kliničkog centra ukazuju da je broj prigovora zanemarljiv, s obzirom da su prošle godine obavili oko milion i po zdravstvenih usluga, što je oko 0,03 procenta prigovora.

Ove godine, do jula evidentirano je 20 prigovora.

“Najveći broj primjedbi se odnosio na način komunikacije zdravstvenih radnika i pacijenata, a manji broj za nezadovoljstvo zdravstvenom uslugom”, navode iz Kliničkog centra.

Tenzije kao standard u radnom danu ljekara

“Godinama je sektor zdravstva loše vođen. Problemi su se samo gomilali a tenzične situacije su standard u našem poslu”, kaže direktor Hitne pomoći, Vuk Niković.

Dodaje da su problemi stresa među zdravstvenim radnicima godinama gurani pod tepih, navodeći epilog svog istraživačkog rada od prije par godina

Tada je od 50 zaposlenih u Hitnoj pomoći, njih 76,6 odsto ocijenilo da im rad u toj službi narušava zdravlje:

“A preko 70 odsto da se na kraju radnog dana osjeća uplašeno”, ističe Niković.

Iako je nalaze prezentovao nadležnim, kaže da su ih ignorisali, zbog čega se danas plaća cijena.

“Sprečavanje ljekara, tehničara, tima hitne pomoći da rade bez dodatnog stresa za svaku je osudu. Taj problem zahtijeva, ne samo ekspertizu nego i reakciju”, riječi su Nikovića.

Smatra da tim ljudima treba podrška jer je posao ionako težak i stresan.

“Svako od njih ima svoje privatne probleme koje mora ostaviti kod kuće i posvetiti se pacijentima”, ističe on.

Niković navodi da svaki zaposleni nakon deset godina rada u Hitnoj pomoći ima neko hronično oboljenje.

Šta je rješenje?

Ranije zakonske odredbe kojima su napadi na ljekare povlačile krivičnu odgovornost promijenjene su na inicijativu Ministarstva pravde, pa se napad sad kvalifikuje kao prekršaj.

Iz Ministarstva nisu odgovorili na upit RSE zašto je taj član promijenjen.

Ipak, na inicijativu Ministarstva zdravlja razmotriće da napad na zdravstvene radnike bude ponovo tretiran kao krivično djelo.

Niković tvrdi da ga je ministar, koji je u međuvremenu došao na tu funkciju, uvjerio da će nova zakonska rješenja predvidjeti rigorozne kazne.

“Takođe, sa Ministarstvom zdravlja, Fondom zdravstva i Upravom policije radimo na rješenju. U proceduri smo nabavke opreme za monitoring svih jedinica hitne pomoći, panik tastere i sos sisteme za dojavljivanje”.

Trenutno, oko 67 odsto medicinskih radnika u domovima zdravlja radi u objektima koji nemaju službu zaštite i obezbjeđenja, a nijedna jedinica Zavoda za hitnu medicinsku pomoć do sada nije imala bilo kakvu vrstu zaštitarske ili policijske službe.

Za sada u ovim zdravstvenim institucijama postoji samo video nadzor.