Predsjednica udruženja „Banka Hrane“ Marina Medojević oglasila se povodom početka školske godine i, kako tvrdi, nedovoljne brige nadležnih za djecu čije obrazovanje se dovodi u pitanje, posebno kada dolaze iz socijalno ugroženih porodica.

Njeno saopštenje prenosimo integralno.

„Obrazovanjem se siromaštvo smanjuje i jedan je od najefikasnijih načina za dugoročnu borbu protiv siromaštva.

Fale se partijski funkcioneri da su učinjeli “čudo” što učenici imaju besplatne knjige u osnovnoj školi (OŠ). Znaju li oni da je to samo jedno od prava koje učenicima pripada, posebno socijalno ugroženima u državama EU, na koje se ugledamo.  

Ako su djeca dobili knjige i to samo u OŠ, nisu pribor za školu i tehnička pomagala, koja su postala nužnost u obrazovanju. 

Nemaju naša djeca u školi ni užinu što je takođe standard u državama EU zajednice. Biti gladan u školu znači imati lošije rezultate u nastavi, što za posledicu ima napuštanje daljeg školovanja i nastavljanje lanca siromaštva porodice. Banka hrane više od deceniju pokušava da uvjeri nosioce vlasti u važnost uvođenja jednog besplatnog obroka u školi – bezuspješno.

Socijalno ugrožena djeca nemaju adekvatnu obuću i odjeću za školu. To je briga njihovih roditelja, humanih pojedinaca i NVO, ali nije onih koji primaju platu da pomažu onima koji ne mogu pomoći sebi.

Radni angažman djece tokom raspusta dovodi do gubitka prava na jedino socijalno primanje  namijenjeno siromašnima( MOP). Umjesto da djecu podstičemo da rade i doprinose svojoj porodici posebno kada su socijalno ugrožena, mi ovakvim zakonskim rješenjima ih kažnjavamo. 

Mi porodicu, korisnika MOP-a ostavljamo bez mizernog primanja ( kreće se od 89 do 165 eura ) kada im dijete završi srednju školu. Ni redovan student neće dobiti mogućnost da njegova porodica nastavi da koristi  MOP.

Mi štedimo na sirotinji stotinjak eura a omogućavamo funkcionerima da se bahate u hiljadama.

Ovo su samo neki od problema koji ne brine djecu i roditelje u socijalno odgovornim državama. 

Obrazovanje je jedan od najefikasnijih načina da se spriječi prenošenje siromaštva iz generacije na generaciju. 

Nije pravedno ne praviti gradaciju visine dječijeg dodatka prema imovinskom i dohodovnom statusu porodice, jer on nekome znači samo malu pažnju države a djetetu i njegovog porodici u stanju nužde, znači pruženu mogućnost da se prehrani, kupi školski pribor, knjige za srednju školu, obuću- odjeću…

Nepravedno je ograničiti dječiji dodatak na petoro djece, kod socijalno ugroženih porodica.

Sve što je vezano za školovanje, rast i razvoj djece koja žive u nemaštini, mora biti besplatno.

Hrana za bebe, oprema za bebe, skolski obrok, odjeca, obuća, udžbenici, školski pribor, časovi u školama jezika, predmeta koji im slabije idu, sporta, mora biti bez nadoknade za ugroženu kategoriju djece do okončanja školovanja, kako bi se smanjile socijalne razlike među djecom i podržali oni kojima prijeti život na margini.  

Ovo je i način dugoročnog smanjenja siromaštva. Populizam je prevagnuo nad stvarnom brigom za one koji nemaju. Govoriti o brizi za standard građana a zaboraviti one koji su najugroženiji je nepošteno.

Usmjerite socijalni reflektor ka svoj djeci koja su uskraćena za osnovna ljudska prava i pomozite im da dostojanstveno žive. To je jedino vrijedno pohvale. Potencijala imamo ali je politicka volja upitna.“