Svake godine počevši od 2009. godine,  19. avgust se obilježava kao Svjetski  dan humanosti. Na ovaj dan nastoji se pojačati svijest o nužnosti pomaganja osobama u potrebi, ali i odati počast onima koji pomažu. Ovo je i prilika da podsjetimo vlade svih zemalja na njihovu odgovornost za zaštitu i brigu o sigurnosti građana koji sami sebi,  ne mogu pomoći. 

Solidarnost građana je na zavidnom nivou , bez obzira što se za prosječnog stanovnika Crne Gore, ne može reči da živi dobro. Prosječna plata je daleko ispod Minimalne potrošačke korpe; obračun  sindikalne potrošačke korpe ( SIK) Crne Gore kaže da ona iznosi 1870  eura i da 585  eura treba samo za hranu četvoročlanoj porodici sa dvoje maloljetne djece. Oni koji žive od minimalne plate i minimalne penzije, a njih je najveći broj, jedva spajaju kraj sa krajem.Kako žive oni koji nemaju nikakvih  primanja najmanje zanima one, koji primaju platu da o njima brinu. 

Plemeniti ljudi  koji žele pomoći  onima kojima je potrebno, ne traže izgovor. Pomažu i odvajaju  od onog  malo što imaju.  To se ne može reći za one koji zahvaljujući visokim primanjima i unosnim poslovima, žive život daleko iznad standarda naše države( a i mnogih bogatijih država).  

Državna “elita” ne vidi  težak život građana Crne Gore i ne traži način da im pomogne.

Cijene i dalje rastu,  ljudi ne mogu da se prehrane, plate stanarinu, troškove režije, spreme djecu za predstojeću školsku godinu. 

Obećavali  su prodaja dva majbaha i namjeru da se od tog novca pomognu socijalno ugroženima. Ideju  Banka hrane da se po trzišnim  cijenama naplate krediti i stanovi,  dobijeni po posebno

povoljnim uslovima, što je mogao biti početni kapitala za gradnju socijalnih stanova, nisu  ni razmatrali.   

Skoro svakodnevno smo svjedoci  apela za pomoć.SMS donacije su postale normalna pojava u našim životima.Ne osjeća se niko  prozvanim zbog toga.Ne grize savjest funkcionere  da se ljudi odriču lijekova, ugrožavaju zdravlje  jer nemaju novca. Ne smata im ni što djeca odustaju od školovanja nakon OŠ,  jer nemaju sredstava da kupe udžbenike, školski pribor i ostale neophodna pomagala za učenje.  

“Normalno” je da imamo najviše službenih automobila po glavi stanovnika, analitičari kažu i ministara i potpredsjednika

( zakonodavne i izvršne vlasti). Broj savjetnika i konsultanata (zapošljavanja u raznim  statusima ) se ne smanjuje u javnoj upravi.

Privilegije funkcionera   se ne smanjuju, iako djeca nemaju čak ni užinu u školi, niti dovoljan broj  obroka u Narodnim kuhinjama. 

Hoćete li se gospodo, koji  privremeno odučujete u ime svih nas,  izviniti se  što ste vaše potrebe stavili iznad elementarnih ljudskih (  hrana, mjesto za život, liječenje)? 

Vidimo da funkcioneri na navišem nivou posjećuju prestižna  svjetska  ljetovališta a našima mališanima je nedostižan jednodnevni izlet do Sutomora. 

Švedska ministarka je podnijela ostavku  (kao  lični moralni čin)  jer je  nehatom iskoristila  službenu ,  umjesto ličnu   karticu  kupivši  čokoladicu-tobletone. Naši funkcioneri državni novac nerijetko doživljavaju kao ničiji, pa ga nemilice troše. 

Borba za život i dostojanstvo ljudi ne smije biti podređena bilo čijim foteljama. Pokažite gospodine premijeru,ministri i ostali javni funkcioneri,  malo milosti ako nemožete  odgovornosti.  

Sve je veći broj humanitarnih organizacija koje pomažu velikom broju ljudi koji sa svojim primanjima ne mogu obezbijediti neophodne potrepštine za normalan život. Od hrane preko garderobe, kupovine lijekova, kirije, drva…, sve je predmet pomaganja.   

Sve pohvale dugujemo volonterima koji nesebično doniraju svoje vrijeme i rad kako bi olakšali život onima kojima je svaka pomoć itekako dobrodošla. 

Ako želimo da imamo bolje društvo, počnimo od malih stvari,ne okrećimo glavu od ljudi u potrebu. Učimo djecu empatiji, ne dozvolimo da izrastu u ljude nezainteresovane  za probleme drugih jer takvo društvo ne može biti humano niti srećno.

HUMANOST KAO I SIROMAŠTVO NE POZNAJE NACIJU, VJERU NITI POLITIČKU PRIPADNOST

Fondacija BANKA HRANE Crne Gore