Rijetko koji grad kao Pljevlja ima ogromne zelene površine na pješačkoj udaljenosti od 300 do 500 metara od uže gradske zone i mogućnost da hodom iz skoro svakog dijela grada dođe do gradskih parkova i uživa u zelenilu u parkovima i okolnim brdima. U okviru uže gradske sredine posebno su značajni parkovi Vodice i Stražica.

Brda iznad Pljevalja u većinom bila bez vegetacije sve do iza Drugog svjetskog rata. U posleratnom periodu krenulo se sa pošumljavanjem okolnih brda i pošumljavanjem gradskih parkova. Na okolnim brdima posađene su kulture četinara, većinom crnog i bijelog bora i smrče, dok su u gradskim parkovima posađeni lipa, jasen bijeli, javor, bagrem, divlji kesten, topola i cer.

Velika većina drveća u gradskim parkovima je stara oko 70 godina i višedecenijskim lošim klimatskim uticajem vidno je izumiranje mnogih šumskih kultura.

Mnogi ljubitelji šetnji u prirodi, posebno oni koji često posjećuju gradske parkove, mogli su primjetiti da postoji drveće koje je sklono padu i predstavlja opasnost za ljubitelje prirode.

Povremeno se može primjetiti trulo drveće koje je završilo na zemlji. Klimatski uticaj na šume u Pljevljima je izuzetno veliki,a sve zbog velikog prisustva vlage, gustih pljevaljskih magli ispunjenih smogom i prisustva kisjelih kiša.

Uređenje šuma urbane zone, trasiranje staza za šetnju i izletišta je u nadležnosti komunalnog preduzeća „Čistoća“ i njihove radne jedinice „Zelenilo“.

Očigledno je da zbog velike površine pod šumom u gradskim parkovima i okolnim brdima nije moguće da postojeći broj radnika može blagovremeno odraditi sve poslove na uređenju zelenih površina.

Iz tog razloga je veoma bitno da prioritet ima održavanje drveća u dijelu trim staza i drugih površina koje koriste izletnici, da bi se spriječile eventualne tragične posledice, jer je dobar dio drveća visok i do 20 metara sa masivnim granama, od kojih su mnoge suve i sklone padu sa velike visine.

Foto: Velika topola na Stražici sa debelom suvom granom iznad glava šetača

Svakako je potrebno ukloniti svako drvo koje je sklono padu, potkresati suve grane pojedinog drveća, a istovremeno pokrenuti akcije za sadnju novog drveća, jer ništa ne može vječno.