Porodice žrtava zločina na Cetinju ostale su danas, nakon dvije godine, same u svom bolu, kaže kriminolog Velimir Rakočević ističući da je preuzimanje odgovornosti, pa čak i one moralne, za ovaj zločin u potpunosti izostalo.

„Ovo je najteži zločin koji se desio u novijoj crnogorskoj istoriji. Možemo, nažalost, reći da samo porodice žrtava i dalje trpe veliku bol za tragično stradali članovima svoje porodice i da su usamljene u bolu. Nažalost, to tako biva na ovim našim prostorima, ali država ima obavezu, ako ništa drugo, da nadoknadi štetu. Dakle, po konvenciji Savjeta Evrope o nadoknadi štete žrtvama krivičnih djela je da žrtvama nadoknadi štetu i da spriječi ovako teške zločine u budućnosti“, kazao je Rakočević.

A država je, kaže naš sagovornik, u ovom slučaju višestruko zatajila.

„U jednoj modernoj državi je neprihvatljivo da postoji lice koje je naoružano i ima oružje u svom posjedu, da je registrovano i da se vode postupci za krivična djela s elementima nasilja. Da je sistem bio uvezan, da je bilo te razmjene podatka to lice, ne samo da ne bi bilo moguće da izvrši zločin, nego bi bilo odmah razoružano i lišeno slobode, na osnovu informacija koje imamo“.

Uprkos brojnim propustima, od istrage, preko ponašanja nadležnih u Tužilaštvu kada je riječ o neprocesuiranju Borilovića za ranije incidente, niko za to nije odgovarao.

„Nije do sada, makar nijesmo imali informaciju da je pokrenut krivični postupak ili bilo koji drugi postupak protiv konkretne osobe, jer kod nas upravo izostaje ta vrsta odgovornosti. Dakle, to propuštanje preduzimanja nekih radnji je očigledno, tako da će trebati vremena da se ta odgovornost izoštri i da, naravno, oni koji su na bilo koji način svojim nečinjenjem doprinijeli ovako teškom zločinu, da snose određene, pravne prije svega, konsekvence“.

Preuzimanje odgovornosti je potpuno izostalo i kada je riječ o onoj moralnoj odgovornosti.

„Ako ništa drugo, postojala je makar moralna odgovornost visokih državnih funkcionera, međutim, imajući u vidu dosadašnje prakse, nije se desilo da bilo ko od njih podnese ostavku i očigledno će još dosta vremena proteći da budemo svjesni moralne odgovornosti koja u ovom slučaju nije smjela izostati“.

Očigledno je da nijesu izvučene pouke, kako bi se makar ubuduće izbjegli ili ako se i dese sa njima lakše suočili i kao država i kao društvo.

„Policija preduzima određne mjere u smislu obuke, opremanja svojih službenika i u lokalnim policijskim stanicama jer smo imali jedan strateški promašaj da smo za neutralisanje opasnih učesnilaca krivičnih dijela koji su naoružani, predviđena samo SPJ i PJP. Dakle, lokalni policajci po gradovima čak nijesu imali ni približno odgovarajuće obuke, nijesu bili opremljeni i to se nažalost vidjelo u Prijestonici kada je trebalo više od pola sata da se ovo lice liši života“, zaključuje Rakočević.