Knjige moraju da budu dostupne svima i ne smiju da budu luksuz koji će poslužiti kao eventualni izgovor za neobrazovanje. Zbog sveobuhvatnog uticaja savremenih tehnologija i brzog konzumiranja sadržaja, knjiga, u svom tradicionalnom obliku, mora opstati.

Odrasli, sve češće, umjesto knjige biraju mobilne telefone, pa nije čudno što je broj onih koji čitaju sve manji, kaže za “Vijesti” Anita Stojanović, profesorica jezika i književnosti u podgoričkoj OŠ “Radojica Perović”.

Zbog toga, kaže ona, obrazovanje i uspjeh učenika u školi uveliko ispaštaju.

“Ne bih rekla da naša djeca koriste internet i tehnologiju u cilju edukacije i u tome jeste problem. Iako se misli da su novije generacije informatički pismene, to uopšte nije tako, jer oni telefon, uglavnom, koriste za gledanje i snimanje kratkih video klipova, ili igranje video igara. Naravno da sve to ostavlja posljedice na njihovu sposobnost usvajanja novih znanja i razumijevanja onoga što pročitaju”, kaže Stojanović.

PISA testiranje se ne doživljava ozbiljno

Crnogorski đaci su na PISA testiranju (Program za međunarodno ocjenjivanje učenika) za 2022, imali najgori rezultat u protekloj deceniji. Crnogorski petnaestogodišnjaci su u segmentu naučna pismenost na 62. mjestu, čitalačka na 56, a matematička na 54. mjestu. PISA je sistem rangiranja obrazovnih standarda za petnaestogodišnjake, koji je uvela Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Stojanović je kazala da su ti rezultati posljedica toga što je učenicima “veoma teško da rade zadatke koji podrazumijevaju pronalaženje informacija”.

“… Razumijevanje pročitanog, tumačenje značenja, zaključivanje, upoređivanje, promišljanje o sadržaju ili ideji teksta, a PISA zadacima upravo to od njih traži. Tim testiranjima se provjerava koliko su učenici sposobni da primijene znanje stečeno u školi u svakodnevnim životnim situacijama. Nažalost, rezultati govore da naši učenici imaju vrlo malo vještina koje su im potrebne za svakodnevni život i posao”, kazala je ona.

Ističe da su razlozi za loše rezultate učenika na PISA testiranju brojni, a jedan od njih je, tvrdi Stojanović, slaba motivacija učenika “jer znaju da to nije za ocjenu”.

“U tom smislu potrebna je jaka medijska kampanja kako bi se podigla svijest o značaju ovog testiranja. Takođe, neophodna je potpuna promjena obrazovne paradigme, da svako od nas u svojoj učionici napravi neke promjene u načinu prenošenja znanja i provjeravanja naučenog, pa da učenici ne uče napamet i samo dok ne dobiju ocjenu, već da se od njih traži da primjenjuju znanje, da kritički promišljaju, da se nastavni sadržaj što više povezuje sa situacijama iz života…”, kazala je “Vijestima”.

Mladi nezainteresovani za knjigu

Stojanović naglašava da knjiga odavno gubi “bitku” sa modernim tehnologijama, jer, kako kaže, ne može da pruži konzumentima interaktivan sadržaj “koji će im na duže zadrati pažnju”.

Stojanović primjećuje da je manji broj “djece koji zaista čitaju lektiru ili neka druga djela”.

“Što se tiče lektire, uvijek sam se trudila da je obrađujem na drugačiji i zanimljiv način, da osmislim neke zabavne igre kao što su: escape room, kvizovi, takmičenja, potraga za blagom…, i djeca su na to uvijek lijepo reagovala. Generacije koje dolaze odrastaju uz veliki izbor medijskih sadržaja i nije im više lako da se fokusiraju čak ni na čitanje i razumijevanje nekog kraćeg teksta. Kad čitanje predstavlja napor, obavezu i muku, onda imate učenike kojima je teško i film da odgledaju umjesto čitanja lektire. Oni traže laka rješenja, pa su to, najčešće, skraćeni sadržaji na internetu ili audio knjige. I razumijevanje pročitanog je slabo, pa najčešče mogu samo da prepričaju djelo bez dubljeg analiziranja i tumačenja ideje i postupaka likova”, kazala je Stojanović.

Istakla je da su cijene knjiga “već sad prilično visoke”, dodajući da se “ranije neko ‘lako, ljetnje štivo’, moglo kupiti za pet do šest eura, a sada su takve knjige duplo skuplje”.

“I na sajmovima nema nekih velikih popusta tako da je to nešto što bi posljednje trebalo da poskupi, čak i da se cijene snize, ne da rastu. Takođe, biblioteke škola bi morale da obnove i prošire svoj fond, da se čitanje knjiga više promoviše na nivou cijele države, da se generalno ulaže više u obrazovanje, a posebno u infrastrukturu jer je u prebukiranim školama teško realizovati i redovnu nastavu”, ocijenila je Stojanović.

Knjiga kao dio prošlosti je distopijska pomisao

I građani smatraju da čitalačka kultura nije na zavidnom nivou, a da knjiga, uprkos brojnim naporima, polako gubi bitku sa internetom i modernim tehnologijama.

Studentkinja Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore (UCG) Iva Korović kazala je da je afinitet prema knjizi individualna stvar. Ističe i da je misao da knjiga može postati dio prošlosti “izuzetno distopijska”.

“Za mene knjiga nikada neće izgubiti primat, dok drugima, možda, nikad nije zauzimala bitno mjesto na ljestvici. Bilo to radi kompaktnosti elektronskih formata, ako se preko njih literatura čita, ili gubitka interesovanja za književnošću. Ipak, mislim da knjiga gubi bitku sa internetom. Trenutno poznajem manje od 10 osoba koje praktikuju izolaciju od tehnologije uz knjigu. Adaptacije poput filmskih i serijskih su svakako popularnije, od romana u audio ili elektronskom formatu”, smatra Korović.

Mišljenja je da knjige utiču na “izgradnju dobrog vokabulara, jer čitanjem portala i sličnih, komercijalnih medijskih sadržaja to nije moguće”.

“Kroz osnovno obrazovanje uvedene su obavezne letkire, kako bismo mogli da, još u tom uzrastu, razvijamo kognitivne vještine, kao i da gradimo fond riječi. Alarmantno je što se slabiji vokabular najviše prepoznaje kod mlađih generacija, koje su, čini se, navikle na telefon prije nego na svesku”, kazala je ona.

Podgoričanka Jovana Vukčević, pak, ne dijeli stav da knjiga gubi bitku sa savremenim tehnologijama.

“Iako su digitalne tehnologije, kao što su društvene mreže, video igre i striming servisi, postale dominantne u svakodnevnom životu, knjige i dalje zadržavaju značajnu ulogu. Mladi ljudi, možda, provode više vremena koristeći tehnologiju, ali to ne znači da su potpuno napustili čitanje. Pored toga, e-knjige i audioknjige omogućile su im lakši pristup literaturi. Adaptacije knjiga u filmove i serije često podstiču interes za te iste knjige, što može rezultirati povećanjem čitalačke publike”, ocijenila je ona.

I Vukčević je saglasna da manjak čitanja negativno utiče na vokabular mladih. Prema njenim riječima, posljedica prevelike izloženosti kraćim multimedijalnim sadržajima je pogubna po sam vokabular. Ističe da moguće poskupljenje knjiga, ipak, neće dovesti “do toga da knjige potpuno nestanu”.

“Poskupljenje može dovesti do smanjenja prodaje tradicionalnih, papirnih knjiga, ali će vjerovatno podstaći veću potražnju za digitalnim formatima, koji su često pristupačniji. Biblioteke i dalje igraju ključnu ulogu u omogućavanju pristupa knjigama široj publici, a različite inicijative za promociju čitanja mogu pomoći u održavanju interesa za knjige. Osim toga, postoje i brojne besplatne ili jeftine opcije, kao što su polovne knjige i razmjene knjiga”.