Profesor na Kriminalističko-bezbjednosnom fakultetu u Beogradu Božidar Otašević, gostujući u emisiji “Razgovori sa Mladenom Stojovićem”,  kazao je da je pregledana ogromna arhivska građa iz Srbije i Crne Gore i dodao je da su odlučili da rasvijetle događaje u andrijevačkom srezu od 1941. do 1945. godine.

U emisiji je predstavljena knjiga “Prećutani zločini – muslimanska milicija u andrijevačkom srezu”.

Otašević je istakao da su zločini bili kontinuirani, te dodao da čim se formirala vlast tamo je zabranjeno jugoslovensko državljanstvo, ukinut je jezik i ćirilica, formirali su škole na albanskom, protjerivani su Srbi, a imanja su im oduzimana, dok su Srbi umirali.

“Posle Trinaestojulskog ustanka intenzitet zločina bio veliki, a svakodnevno su se dešavala ubistva u plavsko-gusinjskom kraju, posebno u Velici. Oko 150 pravoslavaca je na najbrutalniji način ubijeno tokom par mjeseci nakon Trinaestojuskog ustanka. To su sve bili civili koji nisu ni jednoj grupacji pripadali. Formiran je i logor u Plavu”, naglasio je on.

Kako je napomenuo, cilj Italije je bio stvaranje Velike Albanije i cilj joj je bio da se ovi djelovi pripoje Albaniji.

On je naveo da je ovaj događaj tabu tema zbog bratstva i jedinstva koje je bilo dominantno u novijoj istoriji.

“Mi smo se trudili da u zborniku budemo umjereni i izbalansirani, a prepustili smo čitaocima da donesu zaključke”, dodao je on.

Kako je dodao, tokom andrijevička operacije njemačke snage su u jednom momentu doživjele poraz

“Peko Dapčević je dobio od Tita neredbu da se povuče jer je Koča Popović u južnoj Srbiji došao u neizvjesnu situaciju. Ja mislim da se partizanske jedinice tada nisu smjene povući i znali su kakve zločine trpi stanovništvo u andrijevičkom srezu. Kada su se povukli, mještani su prepušteni bili SS devizijama na milost i nemilost. Ona su uništena i nikakve šanse nije bilo da se izvuku”, naglasio je on.

Otašević je naveo da se nije pričalo o tim greškama.

“Postojala je namjera da se o ovim zločinima ćuti”, naglasio je on.

Naglasio je i da je Njemačka tražila opravdanje za poraz, te dodao da su oni tražil da se selo Velika uništi.

Velikoalbanska ideja. kako je dodao, prisutna je od prizrenske lige.

Profesorica na Kriminnalističko-policijskom fakultetu Ivana Krstić Mistridželović navela je da zločini nisu učinjeni samo u selu Velici već su bili kontinuirani i masovni, te da su počinjeni pod velom okupacine vlasti od strane muslimanske milicije.

Ona je navela da se u poslednje vrijeme vrlo često koristi termin genocid, po pravnoj definiciji je potrebna namjera fizičkog istrebljenja stanovništva, dok kako je dodala, etničko čišćenje znači iseljavanje stanovništva.

“Ovdje treba biti obazriv, u tome šta je namjera. Ostavljamo ovo pitanje na tumačenje pravnicima, zavisi od istorijskog konteksta. Ako bi se posmatrala geneza međuvjerskih i međuetničkih odnosa na ovim prostorima, onda ima elemenata genocida”, dodala je ona.

Podjednako je, kako je dodala,  zainteresovana za nastavak istraživanja koje je profesor Otašević pokrenuo.

“Duboko smo zašli u temu o kojoj smo objavili ovaj prvi zbornik”, navela je ona.

Filip Vučetić iz Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore kazao je da su pokrenuli inicijativu da se formira grupa koja bi istraživala šta se zaista desilo u Velici 1944. koliko je bilo žrtava i ko je u tome učestvovao.

“To je ostalo mrtvo slovo na papiru. Ostalo je na inicijativi, dalje od toga se nije išlo. Nismo dobili odgovor, a njihov prijem nije baš za priču”, naglasio je on.

Pokolj u Velici je, kako je dodao, vrh ledenog brijega u Drugom svjetskom ratu.

” U andrijevikom srezu se zločini od početka rata do ’45. se dešavaju u kontinutitetu. Smatram da smo ovim zbornikom demantovali tezu da se zločini u Crnoj Gori dešavaju prije Trinaestojulskog ustanka. Zločini se u kontinuitetu dešavaju od 41. do 43, pa se nastavljaju i nakon kapitulacije Italije”, kazao je Vučetić.

On je naveo da je uticaj velikih sila na Balkanu prisutan od davnina.