Da u Crnoj Gori često ne pomažu diplome, kao ni doktorska i magistarska zvanja, pokazuju podaci o nezaposlenosti u našoj državi. Tako u Crnoj Gori posao traži 16 doktora nauka i 259 magistara.

Sagovornici „Dana“ upozoravaju da je i dalje, nažalost, partijska podobnost ključna za dobijanje posla u državnoj upravi u Crnoj Gori, te da ne pomažu ni znanje ni zvanje.

– Na evidenciji nezaposlenih nalazi se 16 doktora nauka, što je u odnosu na isti period prošle godine smanjenje za 15,79 odsto, kada ih je bilo 19. Na evidenciji nezaposlenih se nalazi 259 magistara i mastera, što je u odnosu na isti period prošle godine, kada ih je bilo 272, smanjenje za 4, 78 odsto. Od 16, 14 doktora nauka je na evidenciji duže od godinu – navodi se u podacima koje su „Danu“ dostavili iz Zavoda za zapošljavanje.

Podaci pokazuju da posao traže tri doktora bioloških nauka, dva doktora ekonomskih nauka, te po jedan doktor tehničkih nauka za elkektrotrehniku i elektroniku, doktor menadžmenta, doktor psihologije i pedagogije, biotehnike, doktor filoloških nauka, naučni istraživač filozofije, doktor političkih nauka, doktor ekološke nauke, doktor nauka – farmacet, doktor nauka – zaštita životne sredine.

– Od 259 magistara na evidenciji je duže od godinu njih 122, a 137 kraće od godinu. Na evidenciji je devet žena doktora nauka i 174 žene magistara i mastera. Po tri doktora nauka nalaze se na evidenciji biroa rada Podgorica, Nikšić i Budva, a dva u Ulcinju – kažu u Zavodu za zapošljavanje.

Foto: DAN

Najviše magistara je na evidenciji u Podgorici i to 72, zatim Nikšiću 51, Ulcinju 28, Rožajama 21, dok u Pližinama i Šavniku nema nijedan magistar koji čeka na posao.

Komentarišući činjenicu da diplome ne znače ni siguran posao, Mirza Krnić iz pokreta Preokret ocjenjuje za „Dan“ da smo „nažalost zajednica koja ne vrednuje znanje i dok god to ne promijenimo suočavaćemo se s tim da ne učimo ništa iz prethodnih iskustava“, a da s druge strane na birou rada imamo veoma kvalifikovane kadrove koji bi nam zapravo mogli pomoći da nešto sistemski savladamo i premostimo, ako ništa drugo.

– Stvar je vrlo jednostavna, kada o zapošljavanju odlučuju partije kojima ne trebaju sposobni, već podobni, kojima onaj koji zna pravi njima zapravo problem, one se odlučuju za marginalizovanje tih kadrova čije nam znanje i te kako treba. Naš politički sistem je toliko iskrivljen da on urušava svaku ideju da možete na osnovu sopstvenog znanja i rada nešto postići. Partije nas žele potčiniti na način da su one adrese za sve: da kod njih i preko njih sve rješavamo. Kada tako posložite stvari, onda obrazovanje ne služi onome čemu bi trebalo. Vi u krajnjem vidite i da se partije ne bore za resor prosvjete kada raspodjeljuju kolač vlasti. Tu je „gužva“ oko bezbjednosti, prosvjeta i obrazovanje su za njih skoro, pa nebitni. Išli su toliko daleko da su se rugali i resoru prosvjete i umjetnosti kada su Ministarstvo prosvjete nazivali „ministarstvom za muzičko i likovno“.

Njima znanje smeta i oni koji znaju, njih ugrožavaju. To je srž priče, a stanje na birou rada je samo posljedica – izjavio je Krnić.

Poručuje da nam treba preokret u smislu da znanje počnemo postavljati kao jedan od najpoželjnijih kvaliteta koji nam trebaju.

– Htjeli to ili ne, trebaju nam politike i političari koji će gurati stvari u tom pravcu. Dok god se to ne dogodi, rezultati će biti takvi da na birou rada imamo doktore i magistre nauka, a da nam Vladu vode ljudi koji ne umiju sprovesti ni proceduru za razrješenje, recimo, direktora Uprave policije, što je aktuelni slučaj – ukazuje Krnić.

Predsjednica Fondacije Banka hrane Marina Medojević kaže da u Crnoj Gori, nažalost, vrijednost legalno dobijenih diploma sa kredibilnih (naših i stranih) univerziteta malo vrijedi, ukoliko nijeste član partije ili koalicije na vlasti.

– I nije to odskora. Decenijama unazad podobni su bili iznad obrazovanih i moralnih. Što je kičma savitljivija, a glava praznija, poželjniji si kandidat za zaposlenje u državnim i organima lokalne samouprave. Većina želi raditi u državnoj upravi jer su plate veće, uslovi rada bolji, pravo na plaćen odmor, bolovanje u slučaju bolesti se lakše ostvaruje. A i naša privreda je uništena, pa su mnoga radna mjesta nestala – istakla je Medojević.

Navodi da se integritet i glasno izgovoren stav skupo plaćaju u Crnoj Gori.

– Generacije mladih svršenih akademskih građana Crne Gore su bili samo broj na ZZZ bez šansi na zaposlenje ukoliko nijesu spremni za kompromise. A zna se šta oni podrazumijevaju. Svojevremeno su i meni, diplomiranom ekonomisti, decenijama na evidenciji ZZZ kazali, ‘a što Vam se suprug (Nebojša Medojević) ne potrudi oko zaposlenja‘ (imaju uvid u kartonu o članovima porodice). Na moj odgovor da sam ja individua za sebe (i zato se prijavljujem na ZZZ) i ne želim, niti moj suprug želi da pravi „pakt“ sa neistomišljenicima na vlasti, kako bih se ja zaposlila, rečeno mi je da sam time izabrala prioritete. Nažalost, ni danas nije situacija mnogo bolje – ocjenjuje Medojević, dodajući da su još postale konkurentnije kupljene diplome pa se mogu naći, kako se priča i među visoko pozicionirim funkcionerima i danas.

Mladi obrazovani odlaze, nema napretka ako ovako ostane

Medojević naglašava da dok su poslušni i s manje karaktera ljudi poželjniji i dok se kupovinom diploma nadomještavaju mjesecima spremani ispiti studenata, naša javna uprava će biti puna službenika koji služe kao fikus u veoma pretrpanim kancelarijama, a dobijaju nemale plate i sjutra će imati sigurnu penziju (koju neće imati mnogo onih koji se nijesu dali „prodati“ zarad radnog mjesta).

– Vremena su se promijenila, sve je više stranih stipendija za odlične učenike tako da nam najbolji mladi odlaze sa nevelikom željom da se vrate, ukoliko sistem vrednovanja ostane isti. Otuda pad broja visokoobrazovanih ljudi na ZZZ. Uspješne države daju prednost kanditatu za posao koji dolazi sa prestižnih (kredibilnih) univerziteta, a lažnih diploma nema. Tu je ključ napretka jedne države. Najbolji su na cijeni, nema mjesta političkim manipulacijama i rodbinskim uticajima – izjavila je Medojević.

Prijavljivanje na biro gubi smisao

– Prijavljivanje na ZZZ gubi smisao, još jedan razlog za manji broj na evidenciji (mnogo njih koji su bili samo privremeno evidentirani jer su shvatili besmisao prijavljivanja svakih 45 dana mi je reklo, da ga decenijama unazad nije ni bilo) jer se malo ko zaposlio posredstvom ove institucije, a zaštite nezaposlenih, veće od one koji imaju oni koji se ne prijavljuju, nema. Ni jedni ni drugi od države ne dobijaju nikakvu materijalnu pomoć, kako mi simbolično rekoše nezaposleni, čak ni besplatnu kartu za gradski saobraćaj – zaključuje Marina Medojević.