Pravoslavna crkva i vernici obilježavaju danas Velike (zimske) zadušnice, kao znak sjećanja na sve preminule.

Na taj dan se posjećuju groblja i prislužuju svijeće na grobovima najbližih i u hramovima.

Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje, kada se posebno molimo za pokoj duša preminulih.

Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, a u subotu pred Duhove su ljetnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.

Na dan zadušnica ide se u crkvu, gdje se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se prislužuju svijeće, a sveštenik obavi kratki obred i okadi grobove.

Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo, koje podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti Sunca.

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane grijeha.

Svijeća je simbol svjetlosti Hristove koja treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.

Zadušnice su dan posvećen upokojenim, pa prema tome, treba otići na službu u crkvu, obići grobove, preliti ih vinom, urediti i okititi cvijećem i upaliti svijeće.

Oni koji nisu u mogućnosti da odu na groblja zbog udaljenosti, treba da idu do najbližeg hrama, i da tu obave pomen za svoje upokojene.

Pošto je to dan kada se posebno obraća pažnja na dijelenje milostinje, obavezno se svakom prosijaku koga sretnemo, udijeli milostinja i da dio hrane koju smo ponijeli sa sobom.