Vlada Crne Gore, tačnije Ministarstvo rada i socijalnog staranja, smatra da Ustavni sud treba da odbije inicijativu grupe penzionera koja smatra da su poslednje izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) diskriminatorske.

Poslednjim izmjenama Zakona o PIO minimalna penzija je povećana na 450 eura.

Ustavnu inicijativu potpisalo je deset penzionera: Željko Šušović, Gojko Janković, Labud Janković, Četna Sušović, Milovan Bogičević, Vukoman Mihailović, Ljubinka Franc, Bons Guberninić i Vanja Popović iz Podgorice i Milinko Koruga iz Pljevalja. Oni su tražili da Ustavni sud ocijeni član 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO. Tu inicijativu su podnijeli u decembru, Vlada je nedavno odgovorila na nju, dok Ustavni sud još nije donosio odluku po njihovoj inicijativi. „Dan“ je početkom sedmice pitao Ustavni sud kada će donijeti odluku, ali nam nije odgovoreno.

Podnosioci inicijative smatraju da su poslednjim izmjenama Zakona o PIO diskriminisani penzioneri čija je penzija veća od najnižeg iznosa penzije, odnosno malo iznad 450 eura, jer njima nije povećana penzija u istom procentualnom iznosu. Vlada povećala minimalne penzije sa oko 300 eura na 450 eura, gdje su najveće povećanje imali upravo penzioneri sa minimalnim primanjima, dok su, na primjer, penzionerima koji su primali 455 eura penzije povećane u malom iznosu, shodno redovnom usklađivanju. Istim zakonom je predviđeno da se penzionerima sa minimalnim primanjima naredne dvije godine ne povećavaju penzije, dok će ostalim biti redovno usklađivane.

– Osporena odredba zakona nije u saglasnosti se članom 8 Ustava Crne Gore i člana 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava osnovnih sloboda – navedeno je u inicijativi, koju je Vlada nedavno razmatrala.

Visina koeficijenta zavisila od radnog staža

Penzioneri u inicijativi navode da su svi radnici od svoje bruto zarade, čija je visina zavisila od stručne spreme, minulog rada i poslodavca, izdvajali sredstva u Fond PIO kako bi ostvarili pravo na penziju, te da je visina koeficijenta zavisila od radnog staža, stručne kvalifikacije i izdvojenih sredstava od bruto plate u navedeni fond.

Takođe su naveli da visina penzije isključivo može zavisiti od utvrđenih koeficijenata prilikom ostvarivanja prava na penziju i da niko nema pravo da mijenja te koeficijente i da izjednačava penzionere koji su ostvarili pravo na penziju sa 15 godina staža osiguranja sa onima koji su ostvarili pravo na penziju sa 40 godina staža osiguranja, one penzionera koji su plaćali doprinose na minimalnu zaradu sa onima koji su uplaćivali doprinose na cijeli iznos bruto zarade, one bez stručnih kvalifikacija sa onim penzionerima koji imaju najviši stepen obrazovanja i, na kraju, one penzionere koji su radni vijek proveli kod poslodavaca koji su loše poslovali sa onim penzionerima koji su radni vijek proveli kod poslodavaca koji su dobro poslovali.

U Vladi i Ministarstvu rada, na čijem čelu je Naida Nišić, smatraju da nema osnova za prihvatanje inicijative.

– Osporenom odredbom propisano je da iznos najniže starosne penzije ne može iznositi manje od 450 eura. Ustavnim odredbama država je ovlašćena da zakonom uredi prava koja se obezbjeđuju u okviru sistema penzijskog i invalidskog osiguranja. Dakle, propisivanje uslova za sticanje prava na penziju, način njenog određivanja, kao i određivanje same visine penzije, stvar je zakonodavne politike države. Saglasno tome, članom 29 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da osiguranik ima pravo na najnižu penziju ako je njegova penzija, primjenom bodovnog sistema, niža od najniže penzije koja se garantuje zakonom, odnosno da najniža penzija ne može iznositi manje od 450 eura.

Institut najniže penzije utvrđen navedenom odredbom zakona počiva na načelima uzajamnosti i solidarnosti i ima za cilj da zaštiti one osiguranike čija je starosna, prijevremena starosna, odnosno invalidska porodična penzija manja od egzistencijalnog minimuma koji je određen upravo najnižim iznosom penzije. Dodatno, ističemo da osporenom odredbom člana 3 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije povrijeđeno načelo o zabrani diskriminacije propisano članom 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, po kojem se uživanje svih prava i sloboda koje predviđa sama konvencija obezbjeđuje bez ikakve diskriminacije i izuzetaka po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje.

Ovo je osnovna odredba o zabrani diskriminacije i njena svrha je da se pojedinci zaštite od diskriminacije u uživanju prava i sloboda propisanih i zajemčenih odredbama Konvencije i svih njenih protokola koji su stupili na pravnu snagu. Ovo pravo nije propisano kao samostalno i nezavisno pravo, već je polje njegove primjene ograničeno i vezano za prava i slobode zagarantovane Konvencijom, dok je utvrđivanje najnižeg iznosa penzije stvar zakonodavne politike države – navedeno je u mišljenju Vlade, uz zaključak da smatraju da Ustavni sud nema osnova da usvoji ustavnu inicijativu.