Građani Podgorice sa kojima smo razgovarali protekle sedmice su ogorčeni zbog visokih cijena ljekova i nestašica koje se ponavljaju u apotekama.

Sugrađani koje smo anketirali ističu da su cijene medikamenata visoke i da država treba da utiče na cjenovnu politiku. Ističu da bi trebalo poboljšati proceduru registracije ljekova, te napraviti listu besplatno dostupnih ljekova.

Penzionerka Anka iz Podgorice kazala je da mnogo ljekova nedostaje i da apoteke „nisu dobro snabdjevene“.

„Ja sam srčani bolesnik i dijabetičar. Nedostaje štošta, apoteke su loše snabdjevene. Dio ljekova koji su meni potrebni naručujem iz Srbije. Da nemam rodbinu u Beogradu, jako teško bih dolazila do ljekova koji su meni potrebni“, rekla je ona Gradskom portalu.

Dodala je da njoj cijene ljekova ne predstavljaju problem s obzirom na, kako kaže, visoku penziju koju prima.

„Situacija bi bila bolja kad bi država radila ljudski, odnosno, kad bi svako radio svoj posao“, odgovorila je Anka.

Student Željko, iz Podgorice, nam je kazao da apoteke imaju sva medicinska sredstva koja su njemu potrebna.

„Kao mlada osoba, ne kupujem puno ljekova, ono što koristi jeste Rapidol S za glavobolju ili neki antibiotik odnosno probiotik. Jedino što nedostaje su, možda, neki prustupačniji ljekovi“, rekao je on.

U odnosu na cijenu ljekova, Željko, je izrazio nezadovoljstvo, primjećujući da su cijene naglo porasle.

„Ove ljekove koje generalno kupujem su prije, recimo, godinu i po dana bili znatno pristupačniji i mnogo jeftinije. Konkretan primjer je Rapidol S koji je tada koštao 1.70 eura a sad je već preko dva eura, što dovoljno govori o skupoći“, kazao je on.

Penzioner Šeko, iz Podgorice, kazao je da su apoteke snabdjevene ljekovima koji su njemu potrebni, međutim ističe da su cijene ljekova za njega, pak, visoke.

„Sve što meni, od ljekova, treba je dostupno. Ali ti ljekovi su, za mene, dosta skupi. Dobro bi bilo da država nešto učini kako mi penzioneri ne bi plaćali te ljekove. Da nam ih da besplatno“, rekao je Šeko.

Smatra da država ne može previše da utiče kako bi se situacija promijenila.

„Jedino što može da učini jeste da smanji cijene ljekova, tako što će ih prilagoditi prosječnoj zaradi u Crnoj Gori. Mislim da je potrebno proširiti spisak ljekova koji su dostupni preko recepta. Posebno bi trebalo prilagoditi cijene ljekova primanjima penzionera“, kazao je Željko.

Apoteke su uglavnom snabdjevene ljekovima, primjećuje Marija iz Podgorice, ali ističe da zbog velike potrošnje nekih ljekova često se dešava da nedostaju pojedini medikamenti, koje propisuju propisane ljekari.

„Imala sam problem sa dozama, da nemaju dozu koja je prepisana. I znam da su ponekad neki najvazniji ljekovi deficitarni zbog velike prolaznosti vjerovatno ali to nije trajno“, smatra Marija.

Dodaje da bi cijene ljekova mogle da budu niže za razliku od suplemenata i farmaceutske kozmetike.

„Mislim da bi mogle da budu nize cijene, ljekovi su cjenovno korektni, ali suplementi i farmaceutska kozmetika je katastrofalno skupa“, saopštila je Marija.

Ističe da bi država trebala da proširi spisak ljekova koji idu na recept.

„Nisam sigurna ali definitivno da povećaju spektar ljekova koji idu na recept i tako smanje teret građanima ili u krajnjem da ograniče dalji rast cijena ili uvedu subvencije na najprodavanije ljekove“, kazala je ona.

Da ipak fali ljekova smatra Jovana koja kaže da neki od njih nedostaju u određenim djelovima godine.

„Ne, ljekovi nedostaju, nisu uvijek dostupni, postoje periodi u godini kad nekih ljekova u apotekama, jednostavno, nema“, kazala je ona.

Naglasila je da je zadovoljna cijenom određenih ljekova, dok postoje i oni koji su, za nju, skuplji nego što bi trebali da budu.

„Mislim da su cijene ljekova protiv bolova korektne. Međutim, smatram da su cijene vezane za nervni sistem veće nego što bi trebale da budu“, rekla je Jovana.

Kazala je da bi država trebala da utiče na proceduru registracije ljekova, sa jedne, i da formira fond koji izdavao određene ljekove besplatno, sa druge strane.

„Država jedino što može da uradi jeste da poboljša proceduru registracije ljekova, koje su poprilično obimne. Institut ne odgovara na vrijeme, procedura se oteže zbog ljudskog faktora, odnosno nesposobnosti da se pruži adekvatna i kvalitetna usluga. Država može da napravi fond ili da odvoji određena sredstva za neke ljekove i medicinska sredstva koji treba da budu dostupni besplatno. Ovdje kao primjer bih navela cjelokupnu aparaturu za dijabetičare ili tome slično“, zaključila je ona.