Bolesti zavisnosti sve su prisutnije širom svijeta, te izuzetak nije ni Crna Gora. Iz Instituta za javno zdravlje IJZ za CdM su pojasnili da se zavisnost smatra hroničnom bolešću koja se često ponavlja, što znači da je za većinu osoba koje pate od bolesti zavisnosti proces liječenja i rehabilitacije dugotrajan, ponekad čak i doživotan, i obuhvata razne specijalizovane programe. Poručuju da pristup tretmanu zavisnosti treba da bude sličan pristupu tretmanu drugih hroničnih, nezaraznih bolesti. Četiri vodeće zavisnosti su od psihoaktivnih supstanci gdje se ubraja narkomanija i pušenje, zatim alkohola, potom kocke, te interneta.

Najteži oblik zavisnosti je narkomanija – zavisnost od zloupotrebe opojnih sredstava.  Zloupotreba droga i problem zavisnosti su kompleksni izazovi sa ozbiljnim socijalnim, psihološkim i zdravstvenim posljedicama kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.

Liječenje zavisnosti od psihoaktivnih supstanci je specifičan i dugotrajan proces. Međutim, kako kažu u IJZ, bez resocijalizacije, održavanje apstinencije je veoma teško.

“Cilj liječenja je što ranije identifikovati što veći broj osoba zavisnih od psihoaktivnih supstanci, kako bi se omogućio stručni nadzor unutar zdravstvenog i socijalnog sistema”, kazali su CdM-u iz IJZ, i istakli da se u Crnoj Gori, tretman osoba sa problemom zavisnosti od psihoaktivnih supstanci sprovodi se kroz dva sistema.

Zdravstveni sistem je odgovoran za liječenje bolesti zavisnosti, dok se u okviru sistema socijalne zaštite sprovode mjere rehabilitacije koje su usmjerene na socijalnu reintegraciju i održavanje apstinencije.

“Pomoć i usluge uključuju detekciju, dijagnostiku, hitne intervencije, detoksikaciju, psihofarmakološko liječenje osnovne bolesti i komorbiditeta, produženo liječenje, socijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju, pružanje stalne stručne pomoći, savjetovanje, prevenciju, saniranje i smanjenje štetnih posljedica upotrebe droga, praćenje, kao i porodičnu terapiju”, pojasnili su iz IJZ.

Zdravstvena zaštita se pruža na tri nivoa. Primarna zdravstvena zaštita je fokusirana na liječenje i promociju zdravlja, dok se na sekundarnom i tercijarnom nivou pružaju usluge liječenja u ambulantama i bolnicama. U IJZ naglašavaju da su osnovni principi zdravstvene zaštite: dostupnost, univerzalnost, jednakost, kvalitet i efikasnost.

“U Crnoj Gori proces liječenja bolesti zavisnosti sprovode bolničke i vanbolničke ustanove. Primarna zdravstvena zaštita za osobe koje koriste droge sprovodi se kroz domove zdravlja u zemlji i to u njihovim Centrima za mentalno zdravlje i psihijatrijskim ambulantama”, navode iz IJZ.

U toku liječenja, kažu, mnogim osobama koje koriste droge je neophodno osigurati hospitalne intervencije u specijalizovanim bolničkim programima.

“Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, liječenje se obavlja na posebnim odjeljenjima i u psihijatrijskoj bolnici (detoksikacija, tretman kriznih stanja, tretman zavisnosti kod pacijenata/kinja sa komorbiditetom, terapijske grupe, itd.). Tercijarna zdravstvena zaštita se sprovodi unutar Kliničkog centra Crne Gore. Psihijatrijska klinika je u sastavu Kliničkog centra Crne Gore”, ističu u IJZ.

Svjedoci smo da se često dešava da osobe koje su razvile problem zavisnosti, nakon završetka tretmana, imaju poteškoće u uspješnom uklapanju u društvo zbog stigme koja postoji, kao i zbog nedostatka podrške porodice i šire zajednice, brojnih izazova, što može dovesti do recidiva, odnosno povratka prethodnom načinu života.

“U okviru socijalnog sektora rehabilitacija i resocijalizacija uključuju skup aktivnosti i mjera koje pomažu osobama koje su koristile droge da se uključe u različite oblike društvenog života, smanje štetne posljedice dugogodišnjeg konzumiranja droga i poboljšaju kvalitet života”, kažu u IJZ.

Nesiguran smještaj, nezaposlenost i mogući boravak u zatvoru u prošlosti su pokazatelji socijalne isključenosti koja pogađa mnoge osobe sa ovim problemom.

Iz Instituta za javno zdravlje poruluju da je socijalna reintegracija ključna za uspjeh dugoročnog tretmana, uključujući mogućnosti za završetak školovanja i prekvalifikaciju.

Prema njihovim riječima socijalne intervencije uključuju pomoć u osnovnim životnim potrebama kao što su hrana, odjeća, smještaj i zapošljavanje, kao i osnovnu brigu o zdravlju, prijateljstvu, zajedništvu i sreći te grupe samopomoći.

Zdravstveni i socijalni sistemi, kažu u IJZ, moraju biti povezani tako da korisnici nakon liječenja u zdravstvenom sistemu imaju adekvatan tretman u sistemu socijalne zaštite kako bi se osigurala apstinencija i rehabilitacija.

“Cilj rehabilitacije i resocijalizacije je prekid destruktivnog i autodestruktivnog ponašanja, promjene na ličnom, društvenom i porodičnom nivou, uspostavljanje socijalnih, emotivnih i moralnih kompetencija, jačanje socijalnih mreža, prevencija recidiva i povratak u porodicu i širu društvenu zajednicu”, navode u IJZ.

U Crnoj Gori, posebno naglašavaju, ne postoje dovoljni hospitalni kapaciteti za tretman zavisnosti, a neophodno značajno unaprijediti i dalje razvijati kako prostorne tako i profesionalne kapacitete za tretman osoba koje koriste droge i imaju problem zavisnosti na svim nivoima zdravstvene i socijalne zaštite, kao i u oblasti resocijalizacije i rehabilitacije.

Takođe je neophodno jačati i unaprijeđivati preventivne servise koje pružaaju usluge iz oblasti smanjenja štetnih posljedica upotrebe droga, kao i primarnu prevenciju.

“Odgovornost je kompletnog društva da osigura zaštitu od životnih okolnosti koje pogoduju razvoju različitih oblika zavisnosti. Stoga je država u okviru svih sistema – zdravstvenog, socijalnog, vaspitno-obrazovnog sistema, sistema lokalnih zajednica, u okviru okruženja kao i u medijskom sistemu ali i u okviru sistema čija je nadležnost smanjenje ponude droga, odgovorna za sprovođenje programa sa ciljem spriječavanja, odgađanja i smanjenja korišćenja sredstava koja izazivaju zavisnost”, naglašavaju u IJZ.

IJZCG je zdravstvena i naučno-istraživačka ustanova, koja u oblasti upotrebe psihoaktivnih supstanci sprovodi populaciona istraživanja, istraživanja među mladima i istraživanja među vulnerabilnim populacijama, koja se tiču prevalencije i obrazaca upotrebe psihoaktivnih supstanci, kao i nehemijskih sredstava zavisnosti (kocka, internet, igranje igrica, itd).

“Na ovom području posjedujemo značajnu bazu podataka sa trendovima još od 2008. godine. Podatak o dobrovoljnosti liječenja posjedujemo iz Registra narkomanije, koji vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore, i koji ćemo opisati u odgovorima na sljedeća pitanja. Prema tim podacima, preko 90 odsto onih koji su prijavljeni u Registar narkomanije u IJZCG odlaze na liječenje dobrovoljno, odnosno na nagovor porodice i prijatelja”, objašnajavju u IJZ.

Recidiv vrlo vjerovatan

“S obzirom na to da je zavisnost hronična bolest, recidiv upotrebe droga nije samo moguć, već i vrlo vjerovatan. Stopa recidiva je slična stopama kod drugih hroničnih bolesti poput dijabetesa, hipertenzije i astme, koje takođe imaju fiziološke i bihevioralne komponente”, upozorili su iz IJZ.

Liječenje hroničnih bolesti uključuje promjenu ukorijenjenih ponašanja, a recidiv ne znači da liječenje nije bilo uspješno.

“Kod osobe koja se oporavlja od zavisnosti, recidiv ukazuje na potrebu ponovnog i prilagođenog tretmana prema potrebama pacijenta”, naglašavaju u IJZ.

Uloga porodice ključna

Porodična podrška igra ključnu ulogu u procesu liječenja zavisnika, dok dobri odnosi sa značajnim osobama pozitivno utiču na psihičko i mentalno zdravlje klijenata, posebno sa aspekta socijalnog funkcionisanja.

“Prije otvaranja Javne ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci u Podgorici na Kakaričkoj Gori, Crna Gora nije imala specijalizovanu ustanovu za stacionarni tretman osoba koje su razvile zavisnost o drogama.  Tretman u ovoj ustanovi se sastoji iz dvije faze koje traju po godinu dana. Tokom prve godine, poznate kao rezidencijalna faza, u ustanovi se sprovode individualna, grupna i porodična terapija, kao i aktivnosti radno-okupacione terapije. Nakon izlaska iz ustanove slijdi druga faza, nerezidencijalni tretman, koja je najrizičnija. Zato je ključno uključivanje klijenata u programe psihosocijalne podrške i profesionalne rehabilitacije kako bi proces resocijalizacije bio uspješan nakon povratka u društvo”, ističu između ostalog u IJZ.

Liječenje zavisnosti od psihoaktivnih supstanci je specifičan i dugotrajan proces. Međutim, napominju u IJZ, bez resocijalizacije, održavanje apstinencije je veoma teško.

Klijentima se pruža pomoć u skladu sa stručnim smjernicama koje obuhvataju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, uključujući detekciju, dijagnostiku, hitne intervencije, detoksikaciju, psihofarmakološko liječenje osnovne bolesti i komorbiditeta, produženo liječenje, socijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju, stalnu stručnu pomoć, savjetovanje, prevenciju, saniranje štetnih posljedica upotrebe droga, praćenje i porodičnu terapiju.

“Porodična terapija može biti sprovedena sa cijelom porodicom ili pojedinačno sa članovima, u zavisnosti od specifičnih potreba svake porodice. Pored problema zavisnosti, u okviru porodične terapije se često obrađuju i druga pitanja kao što su poboljšanje roditeljskih vještina i funkcionisanje porodice u društvenoj zajednici. Stoga je važno da se porodična terapija sprovodi sa svim članovima kako bi se unaprijedile komunikacijske vještine”, poručuju u IJZ.

U okviru grupa samopomoći postoje otvoreni sastanci kojima prisustvuju članovi porodice. NVO koje pružaju usluge osobama koje koriste droge takođe pružaju usluge i članovima porodica, kao i u JU kakaricka Gora

“Ipak, činjenica je da je u svim relevantnim dokumentima i izvještajima prepoznata i potreba unaprijeđivanja specifičnih resursa za pružanje ove vrste pomoći, uglavnom edukacija iz oblasti porodične psihoterapije”, napominju.

Mediji da koriste korektnu terminologiju

Iz IJZ napominju da je jako važno i da mediji koriste korektnu terminologiju kada govorimo o ovoj temi, kako bi uticali na smanjenje diskriminacije i stereotipizacije osoba koje imaju problem sa upotrebom droga.

“Tako se ne koristi termin „narkoman“, već osoba koja koristi droge. Umjesto termina „narkomanija“ koristimo termine upotreba droga ili zavisnost o drogama”, kazali su u IJZ.

Pet ključnih indikatora za praćenje situacije na području droga

Podatak o potražnji za tretmanom usljed upotrebe droga predstavlja jedan od ključnih izvora informacija na polju epidemiologije droga. To je jedan od pet ključnih indikatora za praćenje situacije na području droga koje definiše Evropski centar za monitoring droga i zavisnosti o drogama u cilju obezbjeđivanje na dokazima zasnovanim, objektivnih, pouzdanih i uporedivih informacija o drogama i zavisnosti o drogama na evropskom nivou.

Ključni indikatori predstavljaju neophodnu komponentu svake analize opsega odgovora na problem upotrebe droga kao i procjene uticaja politika i aktivnosti na ovom području.

Uz upotrebu odgovarajućih paralelnih setova podataka, ovaj indikator se koristi za: opis prevalencije upotrebe droga i prevalencije tretmana, procjenu zdravstvenih posljedica upotrebe droga u cilju identifikacije trendova i obrazaca upotrebe droga, pružanja slike o dostupnosti ustanova za tretman, identifikaciju obrazaca upotrebe droga i obrazaca prijema ustanova za tretma i planiranje i evaluaciju službi za tretman osoba koje koriste droge, itd.

“Registar narkomanije”, odnosno Registar potražnje za tretmanom usljed upotrebe droga je u Institutu za javno zdravlje Crne Gore uveden 2013. godine. Registar je u nacionalnoj legislativi nazvan “Registar narkomanije” u skladu sa Zakonom o zbirkama podataka u oblasti zdravstva, kojim se reguliše oblast sakupljanja podataka iz javno-zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. Kao ustanova odgovorna za vođenje registra definisan je Institut za javno zdravlje Crne Gore.

“Podaci o osobama koje koriste droge koje se liječe u centrima za tretman javnih zdravstvenih ustanova evidentiraju se elektronski direktno u “Registru narkomanije” ili se pak šalju u papirnoj formi i potom unose u Registar od strane osoblja Registra”, napominju u IJZ.

Prijavljene podatke provjeravaju voditelj Registra i zamjenik voditelja, a u slučaju nedostajućih, nejasnih ili nedosljednih podataka kontaktira se odgovorno lice u centru za tretman radi dopune ili korekcije prijave. Tada se konačan oblik prijave evidentira u Registru.

Zbog procedure prijavljivanja koja podrazumijeva da zdravstvene ustanove podatke o osobama koje su se javile na tretman u ustanove zdravstvene zaštite dostavljaju do polovine sljedeće godine za prethodnu godinu, IJZ nema podatak o tome koliko je osoba trenutno na liječenju.

“Na osnovu podataka iz dosadašnjih prijava, možemo reći da je najveći udio prijavljenih zahtjeva za tretmanom u 2022. godini iz vanbolničkih ustanova. Glavni način dolaska na tretman je lični dolazak. Upotreba opioida uzrokovala je 93,9 odsto svih prijavljenih zahtjeva za tretmanom u Crnoj Gori. Mali broj prijavljenih korisnika u kategorijama koje nijesu opijati ne dozvoljava zaključak o promjenama u trendovima i obrascima upotrebe ovih supstanci”, precizirali su iz IJZ.

Međutim, značajno je napomenuti da potražnja za tretmanom usljed upotrebe droga nije jedini indikator koji ukazuje na veličinu problema.

U toku Evropsko internet istraživanje o drogama (EWSD 2024) 

Institut za javno zdravlje Crne Gore trenutno sprovodi Evropsko internet istraživanje o drogama (EWSD 2024) u saradnji sa Evropskim centrom za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). Cilj istraživanja je prikupljanje informacija i preciznije razumijevanje prakse i obrazaca upotrebe droga širom Evrope.

Ciljna grupa istraživanja su punoljetne osobe koje su koristile neku od sljedećih supstanci bar jednom u prethodnih 12 mjeseci: kanabis, kokain, ekstazi/MDMA, amfetamine, metamfetamine, NPS (nove psihoaktivne supstance), heroin i ketamin.

Ispunjavanjem upitnika, koji je dostupan isključivo elektronski (online) na „EU Survey“ platformi, učesnici imaju priliku da doprinesu stvaranju preciznije slike o obrascima konzumiranja droga. Istraživanje je dobrovoljno i u potpunosti anonimno.

Povjerljivost podataka se garantuje kroz postupak prikupljanja i čuvanja informacija. Ne traže se lični ili identifikacioni podaci, a upitnik se popunjava na online platformi koja rigorozno poštuje evropske standarde u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti. Ne koriste se tokeni, niti se bilježe ili čuvaju IP adrese računara sa kojih je upitnik popunjen.

Elma Mahmutović