Biznismen Duško Knežević, koji se od izručenja iz Velike Britanije 30. aprila nalazi u pritvoru, više puta je ustvrdio da je spreman pod određenim uslovima da svjedoči protiv bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Kneževića Specijalno državno tužilaštvo od 2019, kroz osam optužnica, tereti za krivična djela u privrednom poslovanju, stvaranje organizovane kriminalne grupe i pranje para, kojima je državu oštetio za stotine miliona eura.

„Postoji snimak na kome je Milo Đukanović u mojoj kući i gdje se vidi da mu u sportskoj torbi dajem novac koji uzima i razgovora koji je vođen tom prilikom“, izjavio je Knežević 2019. nakon bjekstva u London za podgoričke Vijesti.

Pet godina kasnije, uoči izručenja je najavio da u Crnu Goru dolazi sa „plavom torbom“.

Iz pritvora u Spužu je preko advokata za RTCG poručio da ne želi status svjedoka-saradnika jer bi to značilo priznaje krivice za djela koja mu se stavljaju na teret.

Potvrdio je da je spreman da svjedoči o poslovima Đukanovića u slučajevima „Prvi milion“, „Ničija kuća“, ali ne dok je u zatvoru u Spužu.

Opcije Kneževića kao svjedoka

Naglašavajući da biznismen Duško Knežević negira sve optužbe pravnik i bivši ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović kaže za Radio Slobodna Evropa da bi on mogao biti svjedok saradnik u onim predmetima u kojima nije označen kao organizator kriminalne grupe.

„I to samo ako bi pružio dokaze koji bi bili od takvog značaja da bi bio viši javni interes da mu se dodijeli status svjedoka saradnika tužilaštva i isključi iz krivično pravne odgovornosti“.

On potvrđuje da taj status generalno podrazumijeva njegovo priznanje krivice, da je bio dio kriminalne organizacije, te da bi trebalo da objasni svoju ulogu u kriminalnoj organizaciji:

„Svjedok saradnik daje podatke i dokaze od značaja za otkrivanje drugih članova bitnijih od njega i dovodi do otkrivanja krivičnih djela zbog čega ga država oslobađa krivične odgovornosti.“

Sekulović kaže da bi Knežević uslovno mogao da bude i obični svjedok kada bi bio voljan da dâ doprinos u razrješenju određenih krivičnih djela:

„Knežević može da bude svjedok u postupku u kome on ne bi bio okrivljeni i da tužilaštvu preda određene dokaze koji mogli biti od koristi za eventualno pokretanje postupka protiv Đukanovića.“

On zaključuje da u toj varijanti, Kneževićevo potencijalno svjedočenje ne bi uticalo ni na koji način na druge postupke koji su protiv njega pokrenuti.

Sekulović kaže da je teško javno komentarisati spekulacije o potencijalnom procesuiranju bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića:

„Bilo je ranije više predmeta protiv njega u fazi izviđaja. Da li su oni nanovo otvoreni i da li Knežević može pomoći tužilaštvu, mi ne znamo.“

O Kneževićevom statusu odlučivaće sud na osnovu predloga tužilaštva.

Knežević je godinama važio za čovjeka bliskog Đukanoviću i njegovoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS), tokom čije vladavine je stekao finansijsku imperiju.

Kada i kako je došlo do sukoba

Njegov poslovni uspjeh počinje sredinom devedesetih, 2000. osniva Atlas banku i Atlas grupu koju čini 30-tak kompanija iz oblasti finansija, obrazovanja, nekretnina, turizma, medija, zdravstva.

Problemi počinju 2014. kada arapski investitori prekidaju sa njim saradnju i uzimaju mu udio ekskluzivnog poslovnog Atlas kapital centra, zbog kašnjenja gradnje i trošenja više „miliona bez njihovog znanja“.

Slijede problemi i u drugim projektima a 2017. policija hapsi više njegovih službenika pod sumnjom za pranje novca.

Početkom 2019. Knežević javno optužuje Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine a tadašnjeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da Đukanoviću pomažu u toj namjeri.

Kako bi izbjegao hapšenje krajem 2018. je otišao u Britaniju čiji je državljanin.

Crna Gora je januara 2019. za njim raspisala potjernicu.

Knežević tada objavljuje snimak iz 2016. na kome se vidi kako funkcioneru Đukanovićeve DPS Slavoljubu Stijepoviću daje kovertu sa navodno 100.000 eura za finansiranje partijske kampanje.

Nakon toga otvara niz afera u kojima teško optužuje bivšeg predsjednika države i višestrukog premijera čija je partija tri decenije vladala Crnom Gorom.

Godinu kasnije političke okolnosti u Crnoj Gori bitno su promijenjene.

Đukanovićeva partija gubi vlast na izborima avgusta 2020. a on mandat predsjednika Crne Gore okončava maja 2023. nakon gubitka predsjedničkih izbora.

Aprila ove godine uhapšen je Milivoje Katnić a godinu ranije i Blažo Jovanić, koji se terete za druga krivična djela, koja nemaju veze sa Kneževićevim slučajem.

Prvi milion Đukanovića dobijen preko Kneževića

Jedan od slučajeva za koje se Knežević nudi za svjedoka je „prvi milion“.

Riječ je o kreditu koji je Đukanović dobio 2007. godine uz pomoć Kneževića od londonske filijale Pireus banke.

Đukanovićeva firma Capital Invest saopštila je 2019. da je Knežević tada, kako su naveli, „samo administrativno i tehnički“ bio garant za Đukanovićev kredit od milion i po eura.

Oni su negirali da je kredit dobijen zahvaljujući Kneževićevom novcu. Kako su naveli taj novac Đukanoviću su pozajmila dvojica neimenovanih prijatelja koji su ga samo prenijeli na račun Kneževića, s obzirom da je on imao poslovni odnos sa Pireus bankom.

Đukanović se prije dobijanja tog kredita 2007, povukao sa državnih funkcija, ali je ostao poslanik u Skupštini Crne Gore.

Početkom 2008. se vratio na premijersko mjesto, ali kao milioner.

O načinu dobijanja ovog kredita pričao je šest godina ranije u Skupštini Crne Gore. Tada je tvrdio da mu nije trebao depozit:

“ Vrlo odgovorno vam kažem – nema nikakvog mog depozita od milion i po. Ja znam da vi ne morate razumjeti da postoji u poslovnom svijetu nešto što se tiče poslovnog morala, ozbiljnosti i ugleda“.

Da su ipak milion i po eura kao garanciju za Đukanovićev kredit uplatili biznismeni Željko Mihailović i Dušan Ban, potvrdio je Ban 2022. Oni su osnovni kapital stekli u poslovima sa tranzitom cigareta tokom 90-tih nad kojim je tadašnji premijer Đukanović imao kontrolu.

„Capital invest” novcem od tog kredita avgusta 2007. kupuje akcije u Prvoj banci po cijeni od 127 eura nakon čega njihova cijena, za godinu dana, dostiže 610 eura.

Đukanović tada prodajom petine kupljenih akcija vraća kredit od milion i po eura. Većinski vlasnik Prve banke bio je Đukanovićev brat, Aco.

Dubai, San Trope i ‘Ničija kuća’

Knežević je podgoričkom Danu početkom 2019. potvrdio da je u više navrata Đukanoviću plaćao troškove puta i boravka u Dubaiju.

Osim Đukanoviću i njegovoj supruzi marta 2010. finansirao je i boravak tadašnjeg ministara uređenja prostora Branimira Gvozdenovića.

U drugom navratu, godinu kasnije Đukanovićevi troškovi prevoza i hotela koštali su Kneževića oko 38.000 eura.

Prema tumačenju Agencije za sprečavanje korupcije Đukanović nije bio u obavezi da kao poklon prijavi troškove putovanja u Dubai jer se ne radi o novcu, hartiji od vrijednosti ili dragocjenom metalu.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović, takođe o Kneževićevom trošku, putovao u francuski Sen Trope, juna 2010.

Tada su osim Đukanovića sa suprugom o Kneževićevom trošku boravili i Branimir Gvozdenović kao i Đukanovićev kum Goran Rakočević sa suprugama.

Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj.

Knežević je 2018. kazao da se za Đukanovića gradi kuća, koja se „vodi“ na njegovog prijatelja, pored državne vile Gorica u Podgorici, a čija je vrijednost, kako je naveo, 10 miliona eura.

„Đukanović mi je ponudio da se na mene vodi kuća koja je na Gorici, kada je trebalo da se gradi. Međutim ja sam to odbio i kuća se vodi na Vlada Ivanovića – njegovog druga“.

Đukanović je naknadno negirao Kneževićevu tvrdnju da je skriveni vlasnik ekskluzivne vile:

„Sve što je tačno oko kuće je, da je vlasnik tog objekta razgovarao sa mnom da mi je ponudi, ali sam rekao da me to ne zanima u tom trenutku, ali da ipak ne isključujem mogućnost da je nekad kupim“, rekao je Đukanović na konferenciji za novinare 21. januara 2019.

Istom prilikom je odgovorio i na optužbe Kneževića koji je rekao da su gotovo svi biznismeni imali obavezu da novčano pomognu DPS te da je visinu iznosa određivao Đukanović.

„Nađite bilo koga da je od strane mene bio pozvan, da mu je bilo naloženo koliko da pomogne partiji. Nikada“, izričit je bio Đukanović.

Đukanović nije negirao da je Knežević davao novac njegovoj stranci, ali je odbacio da se radi o sumi od 200 hiljada eura koju je naveo Knežević .