Ljudska prava lica lišenih slobode krše se više nego ikad, što zahtijeva da Ustavni sud intenzivno štiti njihova prava, a da niži sudovi poštuju njegove odluke, saopšteno je na okruglom stolu koji je organizovala Internacionalna policijska organizacija (IPO) Crne Gore.

Predsjednik IPO mr, Ivan Pekić, smatra da bi Specijano državno tužilaštvo trebalo da preispita valjanost dokaza koji se pominju u SKY komunikaciji, jer oni moraju biti pribavljeni na zakonit nacin.

„Mi nismo protivnici razotkrivanja SKY komunikacije ni otkrivanja ljudi koji su imali veze sa organizovanim kriminalnim grupama. Tamo smo imali mogucnost da u medijima vidimo slike vrlo teških zločina i krivičnih djela i smatramo da vinovnici tih krivicnih djela treba da se privedu pravdi, ali da se to bazira na dokazima, a ne na pretpostavkama“, istakao je Pekić na okruglom stolu “Kršenje ljudskih prava lica lišenih slobode”.

Ocijenio je da se u Crnoj Gori ne vodi dovoljno računa o pretpostavci nevinosti i da bi o njoj trebalo voditi računa bez obzira da li se neko nalazi na vrlo važnoj poziciji u državi ili ne.

„IPO podržava rad cjelokupnog sektora bezbjednosti, Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost, Ministarstva odbrane, kao institucija. Ne vezujemo se personalno za imena ministara, jer moraju biti svjesni da za  svog mandata moraju da učine nešto kvalitetno na poboljšaju stanja bezbjednosti u državi“, poručio je Pekić.

Ocijenio je da bez uvođenja vetinga, posebno u sudstvu, neće biti boljih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, kazala je da su ljudska prava temeljna, prioritetna i nedjeljiva.

„Ljudska prava su temelj svake jake pravne države i ona je jaka onoliko koliko su zaštićena ljudska prava u njoj. Takođe, ne možemo govoriti o vladavini prava ukoliko imamo grubo kršenje ljudskih prava“, navela je Pajković.

Kazala je da je, pored nacionalnog zakonodavnog okvira, i Konvencija o ljudskim pravima i slobodama uvela minimum standarda kojima se štite ljudska prava lica lišenih slobode.

„Međutim, dešava se da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne. U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustanovnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži.

„Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković  kazao je da iako je u posljednjem periodu manje slučajeva torture, ostaju za brigu slučajevi koje su evidentirali kroz njihovu instituciju, kao i oni o kojima svjedoče izvještaji međunarodnih organizacija.

„Kad je u pitanju institucija ombuidsmana mi vršimo trodimenzionalnu vrstu nadležnosti u onosu na ove slučajeve. Jedna od tih nadležnosti nam daje primat da postupamo o pritužbama svih onih lica koja se nađu pod jurisdikcijom Crne Gore, a pod ovlašćenjima Uprave policije Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Druga je preventivna i ona se najčešće prepoznaje kao preventivni mehanizam za zaštitu torture. Treća je promotivna“, rekao je Bjeković.

U našem fokusu su prostorije za zadržavanje lica i prostorije za izvršenje krivičnih sankcija.

„Kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava jasno se naglašava da postoji mogućnost da se pod torturom između ostalog posmataraju slučajevi kad nije obezbijeđen odgovarajući novi kvalitet boravka unutar prostorija u kojima se nalaze zadržana lica i lica lišena slobode“, naveo je Bjeković.

Ocijenio je da se situacija mijenja, navodeći da imaju dobru komunikaciju sa Upravom policije i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u okviru koje dobijaju relevantne informacije potrebne za spovođenje procedura.

„Ono na šta smo se fokusirali i što ćemo u narednom periodu pratiti je uloga zdravstvenih radnika u registrovanju i dokumentovanju slučajeva torture i djelotvornosti i efikasnosti tužilačkih i istraga koje se sprovode unutar sistema za izvršenje krivičnih sankcija, unutar kontrole rada Uprave policije“, kazao je Bjeković.

Novinarka TV E Svetlana Đokić rekla je da smo svjedoci da se o ljudskim pravima osoba lišenih slobode priča više nego ikad, navodeći da je očigledno da se ta prava krše više nego ikad.

„Nažalost, nerijetko se krše od onih koji dijele pravdu. Krše se od strane sudija koje bi po logici stvari trebalo da budu prvi na liniji fronta u odbrani tih prava“, navela je Đokić.

Istakla je da fizička tortura nije jedini način na koji se krše prava lica lišenih slobode ističući da ništa manje za osudu nije kršenje prava od strane sudija kada je riječ o pritvoru.

„Svjedoci smo da je prethodnih godina Ustavni sud donio čak nekoliko odluka u kojima je konstatovao da se određenoj osobi daljim trajanjem pritvora krše njegova prava zagarantovana Ustavom. Šta su sudije nižih sudova uradile nakon takve odluke? Ništa. Ignorisali su je i nastavili su da donose rješenja kojima se pritvorenicima produžava pritvor i tako svjesno nastavili da krše ljudska prava pretvarajući tako pritvor u kaznu“, rekla je Đokić.

Podsjetila je da je nedavno Ustavni sud u jednom slučaju treći put ocijenio da je podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud nisu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za trajanje pritvora.

„Taj pritvorenik se nakon tri odluke Ustanog suda nalazi „iza brave“. To je samo jedan u nizu slučajeva gdje sudovi dokazano krše ljudska prava osobama lišenim slobode. Broj onih u kojima su niži sudovi uvažili mišljenja svojih kolega je jednocifren“, rekla je Đokić.

Kazala je da se ovakvim postupanjem postavlja pitanje i smisao postojanja Ustavnog suda.

„Ustavni sud mora predstavljati posljednju liniju odbrane osnovnih ljudskih prava i sloboda i mora početi da odgovara na osnovni zadatak – da štiti ustavnost i zakonitost, da štiti prava i slobode građana, a njegove odluke da moraju da poštuju niži sudovi“, navela je Đokić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom pravde, Valentina Pavličić, kazala je da u Crnoj Gori imamo neustaljenu praksu kad je u pitanju prihvatanje jemstva.

„Činjenica što neko ima mogućnost da ponudi veće iznose za jemstvo ne znači da za njega ili za nju to treba unaprijed drugačije posmatrati. Ne možemo mi procijenjivati jemstvo prema iznosu koji se nudi, već prema individui za koju se nudi. U tom smislu smatram da je potpuno neusagašena praksa naših sudova kada i u kom predmetu to treba prihvatiti.

Smatra da nije dobro za Crnu Goru ni nacionalni pravosudnio sistem da imamo ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta.

„Nema te države koja će moći u realnom vremenu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. Dobijamo sporu pravdu. Država treba da obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka u najjednostavnijim predmetima, prema izvještajima koji su rađeni. To nije dobro“, istakla je Pavličić.

Advokat Mitar Šušić kazao je da je vidjivo da u našem društvu često postoji sukob između najvećih instanci po pitanju pritvora.

„Mislim da je to posledica neke naše prenaglaenje višestepenosti u sudstvu i ne izgrađenog autoriteta u sudstvu. Mislim da bi Ustavni i Vrhovnisud u budućnosti morali funkcionisati kao jedan organ, da bi se znalo ko ima vrhovnu sudsku vlast u državi. Trenutno kod nas Vrhovni sud ne funkcioniše kao najviši organ sudske vlasti“, smatra Šušić.

Ocijenio je da nije sporno da trajanje pritvora u nekim slučajevima, ako traje dugo, može biti opravdano.

„Međutim, ako bez kvalitetnih razloga to stavimo kao presedan, uvijek ostavljamo prostor da neko sljedeći zloupotrijebi po isto tom šablonu i nekog nevinog drži u pritvoru po istim tim kriterijuma, uz ista sudska obrazloženja“, rekao je Šušić.

Predsjednik Nezavisnog sindikata policije, Igor Rmandić, rekao jeda tužioci imaju mjesece na raspolaganju da neki predmet kvalitetno pripreme, iznesu ga na sud, a da sudije imaju još više vremena i resursa.

„Policajci nemaju tu priviligeju. Situacije u kojima se oni nalaze zahtjevaju momentalno donošenje odluka. Bojim se da javnost u Crnoj Gori, društvo i nadležne institucije vrlo često ne poštuju pretpostavku nevinosti policijskih službenika“, naveo je Rmandić.

Ukazao je na primjere u kojima su policijski službenici liše slobode određene počinioce krivičnih djela, na zakonit način primjene ovlašćenja, ako primjene sredstva prinude ona budu opravdana od nadležnih organa, ali prestupnici podnesu krivične prijave protiv policijskih službenika.

„U ne malom broju slučajeva se zahjtujeva suspenzija tih službenika, što dovodi do njihove stigmatizacija u društvu, bez obzira da li su krivi ili nisu. U slučajevima kada su krivi, treba da odgovaraju za to. Ali imamo situacije kada se službenici mjesecima vuku po sudovima, plaćaju advokate, i na kraju su oslobođeni optužbe i nemaju nikakvu satisfaksiju nakon toga“, naveo je Rmandić.

Advokatica Andrijana Razić kazala je da je u Crnoj Gori pritvor suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima, postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.

„I ono što je, nažalost, postalo običajena praksa, a to je da onoga momenta kad vi odredite pritvor bilo kojemu hapšenom, osumnjičenom u tom trenutku licu, vi podrazumijevate provizorno osuđujuću presudu, da bi se pokrio pritvor. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Smatra da su odluke Ustavnog suda deklarativne prirode i da je tu pod hitno neophodna intervencija zakonodavne vlasti.