U porodicama je potrebna bolja komunikacija i vrijednosna usklađenost, naročito nakon tranzicije, a jedini pravi i provjereni put je emancipacija, promjena svijesti, odnosa prema radu, prema drugom čovjeku, različitostima, kao i suštinska reforma obrazovnog sistema.

Direktorka Padagoškog centra Crne Gore, Biljana Maslovarić, pojasnila je da je porodica tokom istorije mijenjala svoje oblike, da je poslije Drugog svjetskog rata i velikih pogroma tradicionalna porodica bila u krizi.

„Mi smo 90-ih godina u okruženju imali rat, a to ima reperkusiju na sam izgled porodice. Ona ima u sebi moć, a to je moć socijalizacije. To je primarna ćelija u kojoj dijete usvaja obrasce kako se živi sa drugim ljudima, kako se vjeruje drugome. A ko će kome vjerovati ako ne roditelj svome dijetetu i obrnuto“, kazala je Maslovarić u intervjuu za PR Centar povodom Međunarodnog dana porodice, 15. maja.

Pojasnila je da je forma zajednice ljudi uvijek vezana za finansije i rad, odnosno da ekonomski faktor, status žene i rodne, polne uloge determinišu porodicu.

„Ekonomski faktor je natjerao ženu na marginu društva, da se svede na dvije uloge i da je društvo tako percipira – kao majku i suprugu. U Crnoj Gori unazad 15-20 godina mali procenat žena je uzimao za sebe ono što im pripada nakon smrt roditelja, jer se društveno očekivalo da se odreknu u korist bratće. Žena je stajala kao osoba koja ne radi, koja nema vlasništvo, praktično ni na nebu ni na zemlji“, rekla je Maslovarić.

Smatra da su djeca indikator odnosa između supružnika i da se po njihovim reakcijama prepoznaju obrasci koji vladaju u porodici.

„A to su odnos prema majci, prema ocu, način komunikacije, kako razrješavaju konflikte, rutine, vrijednosti koje zateknemo rođenjem i šta se njeguje. Svjedoci smo da roditelji gledaju svoju djecu i dopuštaju da se ona ponašaju divljački, daju im podršku da viču, ostvaruju svoja prava tako što će lupati, prijetiti. Šta god o djeci kažemo loše to je produkt odraslih ljudi. U našem društvu postoje roditelji koji su sitematski učili djecu da ne rade, da kradu, lažu, budu agresivni. I zato ne treba da se čudimo kada vidimo šta se dešava, nego da se pogledamo svi, od primarne ćelije društva“, rekla je Maslovarić.

Prema njenim riječima, suština svake porodice je ljubav, poštovanje, nada, razumijevanje različitosti.

„Roditelji su dužni i odgovorni da djetetu utemelje prave vrijednosti, da djecu uče da govore istinu, da prvo oni govore istinu kada se obraćaju djetetu. Međutim, zavladao je kič roditelj što se posebno vidi sada na proslavama matura, polumatura. Kupuju se skupe haljine, odijela, jer je neko zacrtao da tako mora. Ništa od toga ne mora. Treba malo hrabrosti, svijesti, obrazovanja i roditeljskog stava da naučimo dijete da biti lijep, biti pametan znači biti dobar čovjek“, rekla je Maslovarić.

Smatra da raskošnog, kreativnog i pametnog čovjeka, koji kritički promišlja stvarnost, mijenja je i koji voli ljude, niko ničim ne može kupiti.

„Često u kući žive stranci. Imamo zajednicu u kojoj nema dijaloga. Od žene se uglavnom očekuje da sve odradi, a muškarac gleda TV i kreira politiku u kući. Međutim, ti obrasci se mijenjaju, iako žena i dalje prolazi kroz nezadovoljstva i frustracije. Sada ima još više obaveza, počela je da radi, da se osvješćuje, shvatila je da nije samo ona odgovorna za vaspitanje djece. Ali evidentno je i da se muškaci više uključuju“, kazala je Maslovarić.

Ocijenila je da je Crna Gora malo, sirotinjsko društvo, da je ekonomski faktor ključan za razvoj svakog pojedinica i svake porodice, a da je kriza porodice neminovnost.

„Kada govorimo s aspekta statistike onda je kriza porodice to što se rađa manje djece nego ranije, što više umire ljudi nego što se rađa. Religija bi rekla da je najvažnije rađati djecu, iako je to odluka dvoje ljudi. Ja bih rekla da komunikacija u porodici nije dobra, da je vrijednosna orjentacija porodice u krizi, da je tranzicija ostavila ogromne, duboke promjene“, objasnila je Maslovarić.

Smatra da nije jedino rješenje da država daje nadoknade za rođenje djeteta, već da stvori prilike, poslove, pruži beneficije, stanove mladim ljudima.

„Vrlo malo političara, ljudi koji upravljaju ovim društvom, su svjesni gdje se nalaze. Skupština mora da usvaja zakone, a ministarstva moraju da mijenjaju naše društvo. Ali to se suštinski uopšte ne dešava. Poenta je da nam se promijeni svijest, odnos prema radu, prema drugom čovjeku, prema različitostima, istini, sreći. Oni koji donose odluke moraju da razvijaju građanski koncept države, a oni to ne rade. Naša najveća vrijednost je antifašizam i to što smo multikulturalno i multinacionalno društvo i treba da živimo kao božanstveni, različiti cvjetovi, ali zajedno“, jasna je Maslovarić.

Primijetila je da mnoge porodice i cijeli jedan sloj društva ostaje na margini, nevidljiv.

„Vidimo samo tipične, crtane porodice, a to su otac majka i dijete. Ako u zajednici nema djece, to se već posmatra kao atipična porodica. Da ne pričamo o onima koji se razlikuju po jeziku, boji kože, običajima, kulturi. Romske porodice, istopolne zajednice takođe ostaju po strani, na margini“, ustvrdila je Maslovarić.

Dodala je da crnogorsko društvo ne trpi različitosti, a to jedan od indikatora „koliko smo neemancipovani“.

„Nužna je emancipacija, nužna je individualizacija kroz obrazovni sistem, ali ne u smislu njegovanja ega, nego razvijanje potencijala svakog djeteta. Jedini put jeste reforma obrazovnog sistema i nema drugog puta. Obrazovanje je ključno, ali ne vidim političare dovoljno snažne i dovoljno spremne da obrazovanje stave na prvo mjesto. Društvo se mijenja tako što se obrazovni sistem mijenja. Sve što imamo kao zajednica i društvo treba da uložimo u obrazovni sistem. Obrazovanje i kultura su dva provjerena puta“, nedvosmislena je Maslovarić.

Za godinu stvarne reforme mogu se, kako je rekla, dogoditi vidljivi pomaci.

„Radom, istinom, reformom obrazovnog sistema, vraćanjem vrijednosne orjentacije kroz obrazovni sistem jačaće nam institucije i servisi. Mi treba da nađemo mjere kako da djecu vratimo u Crnu Goru. Male zajednice se brzo prljaju, ali se one i brzo mijenjaju i samo se radi o političkoj volji onih koji upravljaju sistemom da rade u korist cijelog društva“, zaključak je Maslovarić.