Foto: Pixabay –

Obećanja da će se preko razvojnih projekata, valorizacije prirodnih resursa i modernizacije sela zaustaviti migracija stanovništva na sjeveru Crne Gore ostala su mrtvo slovo na papiru.

O tome najbolje govore informacije o stanju u obrazovanju, na osnovu kojih se da zaključiti da je broj učenika na seoskom području desetkovan u odnosu na neka minula vremena. Podaci govore da su u brojnim selima, zbog nedostatka učenika, škole odavno zatvorene, a da one koje još uvijek rade broje svega po nekoliko prvaka. Primjera radi osnovna škola u Murinu svojevremeno je upisivala preko 100 prvaka, dok ih je prošle godine, zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici, bilo svega 12. Profesor iz Murina Zoran Jokić navodi da su to poražavajući podaci koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

– Bio sam prinuđen, kao neko ko je svoj život vezao za zavičaj, da svakodnevno gledam kako narod odlazi iz ovih krajeva i kako se smanjuje broj djece. Lako je bilo zaključiti da ljudi napuštaju Murino, jer ovdje nema perspektive za generacije koje dolaze. Nije bilo radnih mjesta, a samim tim ni odgovarajućeg života. Jednostavno narod je bio prepušten stihiji, osuđen da se sam snalazi kako zna i umije. Da li poslije svega ima nade za ove krajeve odgovor treba da daju nadležne institucije, koje svih ovih godina nijesu pronalazile odgovarajući model na osnovu kog bi se ovako negativni trendovi bar donekle zaustavili – kaže Jokić.

I mnoštvo porušenih školskih zgrada na ruralnom području sjevernog regiona svjedoči da pojedina sela ostaju pusta. Opšta ocjena mještana je da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore jedan od glavnih uzročnika što je došlo do opadanja broja učenika i zatvaranja pojedinih škola.

U klupama Osnovne škole „Milić Keljanović“ u andrijevičkom selu Konjuhe, nalazi se svega tridesetak učenika. Područna odjeljenja ove škole u selima Kuti, Cecuni i Jošanica su odavno zatvorena, iako je u svakom od njih nekada bilo i po 50 đaka.

– U našim selima obitavaju uglavnom staračka domaćinstva. To znači da država i društvo u cjelini nijesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život, a samim tim i zadržavanja mladih. Zato je danas tužno pogledati naše seoske škole od kojih se mnoge urušavaju, a nekima prijeti potpuno zatvranje. Prosto čovjeka zaboli duša kad se prisjeti nekih minulih vremena i uporedi ih sa ovim današnjim – naglašava Bajo Turović, penzionisan profesor iz sela Konjuhe.

O nestanku škola na sjeveru države, između ostalih svjedoči i osnovna škole u mjestu Vranještica smještenom između Kolašina i Andrijevice. Objekat škole su 1963. godine svojim sredstvima i radom izgradili mještani. Škola u Vranještici brojala je i po 120 učenika, a prije desetak godina, zbog nedostatka đaka, došlo do njenog zatvaranja. Objekat je od tada ostavljen na milost i nemilost zubu vremena.

Sličnu sudbinu doživjeli su i brojni školski objekti u opštinama Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav i Gusinje.

U pet osnovnih seoskih škola na području Berana prošle školske godine nalazilo se svega 28 đaka prvaka Osnovna škola u Lubnicama, udaljena od Berana desetak kilometara, imala je nekada 500 đaka. Ove školske godine nije upisala nijednog prvaka.

– Stanje po pitanju broja učenika iz godine u godinu se drastično pogoršava. Jednostavno djeca nestaju iz naših sela, a to je zaista porazno saznanje. Pogubno je što niko od nadležnih svih ovih godina nije na valjan način sagledao ovu problematiku i ponudio rješenje za spas naših sela. Bojim se da je svako rješenje zakasnilo, jer ko jednom ode sa ovih područja teško se vraća – konstatuje Miloš Raković predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Inostranstvo odvelo mladost iz Bihora

Zabrinjavajuće stanje po pitanju nataliteta nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, koja broji pet osnovnih škola, upisano oko četiri puta manje prvaka u odnosu na prije desetak godina. Petnjičani ističu da danas, zbog naglog iseljavanja lokalnog stanovništav, škole u brojnim inostranim zemljama upisuju više djece čiji su roditelji sa područja Petnjice nego u Bihoru.

-Škole na području Bihora su sve praznije, jer narod, zbog niza otežavajućih okolnosti, masovno napušta zavičaj. Zato narod s pravom u šali govori da su se naši đaci preselili u inostranstvo. Poslije svega dobijam utisak da je ovo neko ciljno uradio samo da iseli sjever Crne Gore i da tako na lakši način prigrabi prirodne resurse sa ovog podneblja – naglašava penzionisani profesor.