Zabrana približavanja, kao mjera bezbjednosti, izrečena je u devet
pravosnažnih presuda od kada je uvedena u Krivični zakonik Crne Gore,
odnosno od jula 2013. godine. Kako se navodi u izvještaju o primjeni
mjera bezbjednosti Ministarstva pravde, u šestogodišnjem periodu
izrečena je i jedna mjera udaljenje iz stana ili drugog prostora za
stanovanje, uz izrečenu pravosnažnu presudu. Ove mjere izrečene su u
krivičnim postupcima koji su se vodili zbog krivičnog djela nasilje u
porodici ili u porodičnoj zajednici, pišu Vikend novine.
“Svim
učiniocima ovog krivičnog djela izrečena je mjera bezbjednosti uz kaznu
zatvora, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme
trajanja ovih mjera”, navodi se u izvještaju.
Od ukupnog broja
izrečenih mjera, mjera zabrana približavanja izrečena je u devet
predmeta dok je mjera udaljenje iz stana ili drugog prostora za
stanovanje izrečena u jednom predmetu, zajedno sa mjerom zabrana
približavanja.
U odgovorima na pitanja Vikend novine izvršna direktorica NVO Centar za ženska prava Maja Raičević navela je da je navedeni broj izrečenih mjera za šestogodišnji period mali, te da to ukazuje na blagu kaznenu politiku.
“Pomenute
mjere bezbjednosti, koje propisuje Krivični zakonik Crne Gore važan su
mehanizam zaštite žrtava, tako da zabrinjava činjenica da su izrečene u
tako malom broju slučajeva, što ukazuje na blagu kaznenu politiku u
slučajevima nasilja u porodici i nasilja prema ženama”, istakla je ona.
Raičević
je na pitanje koje su to prednosti ovih mjera i kako u praksi utiču na
učinioca krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici,
navela da su se pokazale kao dobre u smislu prevencije, ali i
osnaživanja žrtava.
“Ove
mjere su se pokazale kao veoma efikasne, kako za prevenciju novog
nasilja, tako i za osnaživanje žrtava i povećanja njihovog povjerenja u
institucionalni sistem zaštite. Izricanjem ovih mjera se učiniocu
nasilja nedvosmisleno stavlja do znanja da je nasilje njegova
odgovornost, da je neprihvatljivo i da će biti sankcionisano. S druge
strane, stvaraju uslove za komforniji život žrtava i zavisnih članova
porodice (djece, starijih članova porodice) jer nisu primorani da
napuštaju dom i mijenjaju životne uslove”, pojasnila je Raičević.
Kako
je dodala, posebno je značajno ako znamo da žrtve najčešće nemaju gdje
da odu, pa se na ovaj način smanjuje rizik od siromaštva, beskućništva.
“Naravno,
neophodno je da institucije vrše nadzor nad njihovom primjenom i da se
ne oslanjaju samo na prijave osoba koje trpe nasilje”, zaključuje
Raičević.
Ona je pojasnila i to da su pomenute mjere bezbjednosti u
krivičnom postupku važeće tek nakon pravosnažnosti sudske odluke. S
druge strane, postoje i zaštitne mjere koje se izriču u prekršajnom
postupku u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.
“Ako
ocijeni da je neophodno da se žrtva bez odlaganja zaštiti, sud za
prekršaje može prije pokretanja i u toku postupka izreći zaštitnu mjeru,
najkasnije u roku od 48 časova od časa prijema zahtjeva. U slučaju kada
sud izrekne zaštitne mjere prije pokretanja postupka, zahtjev za
pokretanje prekršajnog postupka mora uslijediti u roku od pet dana, na
šta je sud dužan da upozori podnosioca. Podnosilac zahtjeva za izricanje
zaštitnih mjera može biti žrtva ili njen zastupnik, centar za socijalni
rad, odnosno druga ustanova socijalne i dječje zaštite, policija ili
državni tužilac, a može je odrediti i sud za prekršaje po službenoj
dužnosti”, navela je Raičević.
Izricanje mjera bezbjednosti
zabrana približavanja i udaljenje iz stana ili drugog prostora za
stanovanje u odnosu na sudove u Crnoj Gori koji izriču ove mjere, prema
podacima izvještaja Ministarstva pravde, proizilazi da se ove mjere
najčešće izriču u Osnovnom sudu u Podgorici gdje je izrečeno njih osam i
po jedna mjera u nikšićkom i bjelopoljskom osnovnom sudu.
“U svim predmetima, ove mjere su izrečene u krivičnom postupku koji se vodio zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici. Svim učiniocima ovog krivičnog djela izrečena je mjera bezbjednosti uz kaznu zatvora, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ovih mjera. Uvidom u pravosnažne presude utvrđeno je da je u pet predmeta određeno da će ova mjera trajati tri godine po pravosnažnosti presude, u jednom predmetu određeno da će mjera trajati dvije godine po pravosnažnosti presude, te da je u preostala tri predmeta određeno da će mjera trajati jednu godinu od pravosnažnosti presude”, zaključuje se u izvještaju.
Pročitajte još