Glavna rasprava u postupku po tužbi Elzane Hrković iz Pljevalja, koja tereti državu zbog povrede prava na zdravu životnu sredinu, biće održana pred Osnovnim sudom u Podgorici 10. juna, u velikoj sudnici.

To je odlučeno na jučerašnjem pripremnom ročištu, na kojem je sud odbio prigovor zaštitnika imovinskih interesa države o mjesnoj nadležnosti suda u Podgorici i zakazao javnu raspravu na kojoj će biti saslušana tužilja. Postupak vodi sutkinja Tamara Brnović.

Kako je Pobjedi potvrdio pravni zastupnik tužilje, advokat Danilo Vujanović, ujedno će biti omogućeno građanima, javnosti i zainteresovanim medijima nesmetano praćenje postupka.

Nepreduzimanje mjera

Hrković je, podsjetimo, tražila od suda u Podgorici da utvrdi da je država povrijedila njeno pravo na zdravu životnu sredinu propuštanjem da preduzme mjere za poboljšanje kvaliteta vazduha u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom.

Advokat Vujanović smatra da je sud ispravno utvrdio da jeste nadležan, budući da se tužbom traži utvrđivanje odgovornosti za nepreduzimanje mjera od strane zvaničnih institucija države.

Vujanović je uoči pripremnog ročišta ocijenio za naš list da Osnovni sud u Podgorici nema težak zadatak u ovom slučaju ukoliko, polazeći od nepobitnih i dokazivih činjenica, utvrdi nedopustiva prekoračenja srednjih godišnjih vrijednosti zagađujućih materija u vazduhu, koje godinama ugrožavaju zdravlje ljudi.

On je ranije pojasnio da Hrković tužbom traži da joj država nadoknadi nematerijalnu štetu koju je već pretrpjela zbog povrede svojih prava.

– Radi se o simboličnom iznosu koji ne odgovara visini štete, koja je tužilji zaista učinjena, ali njena namjera nije da se obogati – njena jedina želja je da natjera državu da se beskompromisno posveti ekološkoj katastrofi u Pljevljima. Imajući u vidu da će se zagađenost vazduha izvjesno nastaviti sve dok država ne preduzme aktivne korake da se suoči sa problemom, tražimo da joj država ubuduće plaća određeni iznos novca, sve dok se zagađujuće čestice ne svedu ispod granica koje su propisane radi zaštite zdravlja ljudi. Uvjeren sam da je to jedini način da se država motiviše da pomogne građanima Pljevalja – kazao je tada Vujanović.

On smatra da naruku tužilji, pored podataka o zagađenju, ide i to što bogata praksa Evropskog suda za ljudska prava, koju naši sudovi moraju neposredno primijeniti, „pokazuje da su ljudska prava najgrublje povrijeđena kada narušena životna sredina utiče na čovjekov kvalitet života što je u Pljevljima, nažalost, odavno slučaj“.

– Tužba se zasniva na međunarodnom i domaćem pravu koje propisuje da država mora preduzimati sve mjere, neumorno i konstantno, kako bi građanima obezbijedila zdravu životnu sredinu, uključujući čist vazduh – ocijenio je tada Vujanović.

Presude Strazbura

U Evropskoj uniji pravo na zdravu životnu sredinu postalo je ključno pitanje u pravnom okviru, kazala je Pobjedi ranije Diana Milev-Čavor, programska direktorica za pitanja klime i energije u nevladinoj organizaciji Eko tim.

– Sud u Strazburu, odnosno Evropski sud za ljudska prava, u nekoliko je slučajeva odlučivao u korist pojedinaca ili grupa koje su tvrdile da su države članice povrijedile njihova prava na zdravu životnu sredinu. Ovi slučajevi često su se odnosili na pitanja industrijskog zagađenja, emisije štetnih materija ili neadekvatne zaštite prirodnih resursa.

Dodala je da praksa EU takođe uključuje direktive i propise kojima se postavlja visok standard u vezi sa zaštitom životne sredine.

– Građani imaju pravo na pravnu zaštitu u slučaju kršenja ovih standarda, a pristup sudovima, uključujući i sud u Strazburu, može biti ključan za ostvarivanje njihovih prava – kazala je Milev-Čavor.

Smatra da slučaj iz Pljevalja suštinski odražava univerzalnu težnju građana ka očuvanju i poboljšanju kvaliteta životne sredine, kao i spremnost pojedinaca da koriste pravne puteve kako bi zaštitili svoja prava i interese.

Prema njenim riječima, ključ u postupcima u kojima se traži utvrđivanje povrede prava na zdravu životnu sredinu je da se dokaže uzročno-posljedična veza, odnosno da je zbog propuštanja određenih aktivnosti došlo do zagađenja životne sredine ili opasnosti po nastanak štete, odnosno ako govorimo o ljudskim pravima, do ugrožavanja prava na zdravu životnu sredinu.