Ilir Đokaj, optužen da je 30. septembra 2021. godine u Tuzima ubio nevjenčanu suprugu Šejlu Bakiju (19), danas je pred podgoričkim Višim sudom kazao da kakva god da bude presuda, neće biti veća od one kazne koju je sebi presudio. Prema pisanju Dana, državna tužiteljka Ana Radović predložila je jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za Đokaja. Izricanje presude zakazano je za 15. april u 10.30 sati.

„Šejla će nastaviti da živi kroz moje slike i uspomene. Kad bih mogao da vratim vrijeme sve bi bilo drugačije, ja bih bio na njenom mjestu a ona bi bila živa. Samo Bog zna istinu o ovome“, naveo je Đokaj tokom iznošenja završnih riječi.

Zastupnik optužbe, državna tužiteljka Ana Radović navela je da u cjelosti ostaje pri podignutoj optužnici, jer su svi njeni navodi potvrđeni činjenicama. Ona je sudskom vijeću, kojim predsjedava sudija Veljko Radovanović, predložila jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za Đokaja, za krivična djela teško ubistvo, ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje oružja.

„Potvrđeno je da je ubistvo počinjeno iz niskih pobuda“, kazala je Radović, prenosi Dan.

Ona je navela da se iz snimaka razgovora da zaključiti da se Šejla nije osjećala sigurno i slobodno, a njene zadnje riječi upućene okrivljenom Đokaju su bile „Hoćeš li ti mene ostaviti na miru?“.

„Nakon prekida vanbračne zajednice je proganjao. On je nju doživljavao kao stvar, imao je osjećaj posjedovanja“, navela je tužiteljka Radović.

Kako je dodala, preslušavanjem razgovora koji se vodio pred kućom Bakija kritičnog dana, opovrgnuti su navodi odbrane da se Šejlina porodica protivila njenoj vezi sa Đokajem.

„Nakon što se uvjerio da Šejla zaista ne želi da bude sa njim, repetirao je pištolj i s prethodnim umišljajem iz niskih pobuda izvršio ubistvo“, naveo je on.

Kako je navela, punomoćnik oštećene porodice Bakija, advokatica Tijana Živković, iz svih dokaza provedenih na glavnom pretresu proizilazi da je okrivljeni izvršio krivična djela koja su mu stavljena na teret, u vrijeme, mjestu i na način opisan optužnicom, odnosno, da je iz niskih pobuda – osjećaja bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja, sa umišljajem lišio života Šejlu Bakiju, nakon čega je takođe umišljajno pokušao da liši života i njenog oca – Šabana, nanoseći mu tom prilikom osobito teške i po život opasne tjelesne povrede.

„Predlažemo da Sud okrivljenog oglasi krivim, te da mu izrekne kaznu dugotrajnog zatvora od 40 godina. Smatramo da je ovakva kazna jedina moguća i pravična, imajući u vidu sve okolnosti koje utiču na to da kazna bude manja ili veća, posebno uzimajući u obzir okolnost da je okrivljeni nakon izvršenja djela bio u bjekstvu četiri dana, zatim držanje okrivljenog tokom postupka, raniju osuđivanost, kao i okolnost da je oštećena imala svega 19 godina“, istakla je Živković.

Ona je u završnoj riječi, između ostalog, navela da je okrivljeni odbranu osmislio s ciljem da, prije svega, roditelje pokojne Šejle prikaže kao glavne krivce za Šejlinu smrt, da ih prikaže kao njene neprijatelje i zlostavljače, a zapravo je sve suprotno tome.

„Kakav su odnos Šaban i Indira sa njihovom pokojnom kćerkom imali najbolje oni sami opisuju, a što potvrđuju i brojni svjedoci… Okrivljeni je pokušao Šejline roditelje da okarakteriše kao ljude rigidnih stavova, primitivnih razmišljanja i strogog i kontrolišućeg odnosa prema Šejli. Sve je to radio očigledno uvjeren da će iz spisa predmeta biti izdvojen audio – video snimak kao pravno nevaljan dokaz. Međutim, na tom snimku se najbolje i prikazuje Šabanova narav – sa toliko strpljenja, tolerancije i krajnje ljudski pristupa okrivljenom, iako je okrivljeni prethodno cijelu porodicu Bakija uznemiravao, upadao u porodičnu kuću, bezbroj puta prolazio automobilom pored njihove kuće, prijetio i njima i Šejli, uhodio je i proganjao“, navela je Živković.

Ona je dodala da Izvještaj o balističkom vještačenju potvrđuje da okrivljeni nije nasumično pucao, već je itekako znao šta radi.

Branilac optuženog Đokaja, advokat Srđan Lješković, kazao je da je Đokaj priznao izvršenje krivičnih djela iako mu se sve vrijeme spočitavalo da se brani.

„On se nije ni branio. Rekao je istinu i kad je rekao gdje je pištolj ostavio i kuda se kretao pa i onda kada je iznio svoje najdublje emocije zbog čega odbrana predlaže da prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kazne mom branjeniku cijeni sve okolnosti slučaja, jer ono što je na kraju istinito za mog branjenika je da kakvu god kaznu da mu država odredi veća će biti ona kazna koju će on nositi u sebi dok živi“, naveo je advokat Lješković.

On je u završnim riječima ukazao na proceduralne i pravne propuste zastupnika optužbe, ističući da bez obzira kakve su reakcije društva bile zbog ovog događaja u ovom predmetu morale su se poštovati zakonske norme, pravila, procedure, prava okrivljenog.

„A čije je pravo na pravično suđenje je narušeno iako ga kao okrivljenog štiti Konvencija o ljudskim pravima, koju je država Crna Gora ratifikovala“, naveo je Lješković.

Istakao je da na ključna pitanja odbrane, a vezano za uračunjljivost i ljubomoru okrivljenog sud je donio rješenja da angažovani vještaci neće odgovarati na postavljena pitanja. Lješković je naveo da je zastupnik optužbe morao u samom optužnom aktu precizno da definiše pojmove i podrobno objasni patologiju konkretne ljubomore.

„Ali to nijesu uspjeli da dokažu ni zastupnik optužbe ni vještaci sa psihijatrijske klinike jer to nije u njihovom domenu već u domenu Sudske medicine sudske psihijatrije. Ubistvo člana porodice a oštećena je bila član porodice okrivljenog, da bi postojao ovaj oblik teškog ubistva kako ga je zastupnik optužbe kvalifikovao potrebno je da je oštećna kao član porodice kontinuirano zlostavljana a da li u spisima predmeta postoji i jedan dokaz da je oštećena zlostavljana, ne, ne postoji ni jedan dokaz“, naveo je Lješković.

Smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o ubistvu iz niskih pobuda “već se može govoriti o nekom drugom krivičnom djelu ubistvu na mah ili ubistvu iz nehata”.

„Kritičnom prilikom kod mog branjenika nije postojao umišljaj a pogotovo ne stoji teza tužilaštva da je djelo učinio iz niskih pobuda, jer nije prijetio nikome od porodice, nije vitlao pištoljem, nije na silu želio da odvede Šejlu sa sobom, nikome nije ružnu riječ rekao niti glas povisio, a nije ni patološki ljubomoran“, kako reče psihijatar, istakao je Lješković.

Navodi optužnice

Više državno tužilaštvo u Podgorici podiglo je optužnicu protiv Ilira Đokaja, koji se terete da je 30. septembra 2021. godine u Tuzima ubio nevjenčanu suprugu Šejlu Bakiju (19). Tada je ranjen i Šejlin otac Šaban Bakija.

Đokaju je osumnjičen da je 30. septembra, oko 15.15, u Tuzima, u naselju Karabuško polje, sa umišljajem i iz niskih pobuda lišio života Šejlu Bakiju, pri čemu je sa umišljajem doveo u opasnost život oštećenih Šabana, Indire i Bada Bakije.

„On je na terasi porodične kuće oštećenih, iz obijesti i osjećaja posjedovanja oštećene Šejle Bakije, a zbog njenog odbijanja da obnovi ranije prekinutu vanbračnu zajednicu sa njim, ispod dukserice uzeo pištolj i ispalio nekoliko projektila u pravcu oštećene, od kojih je zadobila teške i po život opasne povrede usled kojih je nastupila smrt“, navodi se u spisima predmeta i dodaje da je tom prilikom pogođen i Bade Bakija, koji je zadobio teške tjelesne povrede.

Dalje se navodi da se osumnjičeni Đokaj udaljio prema vozilu parkiranom ispred kuće, a kada je vidio da Šaban Bakija ide za njim, ispalio je još jedan projektil u njegovom pravcu, koji ga je pogodio.

„Pošto je ušao u svoje vozilo, u trenutku dok su se na terasi nalazile oštećena Indira i Bada Bakija, ispalio je još dva projektila u njihovom pravcu, a potom se udaljio sa lica mjesta“, navodi su istrage.