Već kod sastavljanja optužnice u slučaju maloljetne XX, čiji je otac prijavio da je ona navodno seksualno zlostavljana, tužilac je optužnicu obesmislio, jer je osumnjičenom na teret stavio krivično djelo za koje nisu postojala obilježja prema Krivičnom zakoniku u elementima njihovog bića.

To se, pored ostalog, navodi u mišljenju koje je objavio zaštitnik ljudskih prava i sloboda (ombudsman), a u vezi sa pritužbom koju je podnio otac djevojčice. Mišljenje potpisuje zamjenica zaštitnika Snežana Mijušković.

Pritužba se odnosila na Viši sud i Centar za socijalni rad u Podgorici, ali je zaštitnik dio postupka usmjerio i na tužilaštvo:

“Imajući u vidu da se izložene činjenice i navodi podnosioca tiču i dijela postupka koji je vođen od strane nadležnog državnog tužioca”.

Kako je optužnica postala bespredmetna

Tako je tokom postupka utvrđeno da se kod sastavljanja optužnice, osumnjičeni tereti da je počinio obljubu ili sa njom izjednačen čin sa djetetom. U to vrijeme, maloljetna XX imala je više od 14 godina. Prema Krivičnom zakoniku, djetetom se tada smatralo lice koje nije navršilo 14 godina.

“Imajući u vidu da je sud ključni dokaz u vezi sa nepostojanjem obilježja krivičnog djela zasnovao na činjenici da mldb. XX ima više od 14 godina, to je više nego izvjesno da je ova činjenica bila poznata ili morala biti poznata tužilaštvu već na prvom saslušanju oštećene, odnosno da je taj dokaz morao biti sadržan u spisima predmeta kao zapisnik o saslušanju mldb. XX u policiji u svojstvu građanina koji daje potrebna obavještenja. Zbog toga je očigledno da je tužilac previdio ovu važnu okolnost”, navodi zaštitnik, dodajući da je tužilac “već u samoj optužnici osumnjičenom stavio na teret krivično/a djelo/a za koje nisu postojala obilježja prema KZ u elementima njihovog bića”.

“Te samim tim učinio bespredmetnim optužnicu i vrijeme koje je proteklo u preduzimanju istražnih radnji i postupka dokazivanja”, navodi se u mišljenju.

Krivični zakonik je u međuvremenu izmijenjen, a izmjene, prema kojima se dobna granica u definiciji “djeteta” sa 14 pomjera na 18 godina, stupile su na snagu 12. decembra 2023. godine, kada je slučaj XX pred Višim sudom već okončan.

“Ako tužilac iz objektivnih razloga nije mogao drugačije kvalifikovati krivično djelo koje je stavljeno na teret osumnjičenom, to bi bio dodatni razlog za potvrdu stava zaštitnika da problem nije samo procesni aspekt ovog slučaja, već i materijalno pravo koje ne omogućava zaštitu svih maloljetnih žrtava seksualnog nasilja, čime povreda još više dobija na težini i dovodi u pitanje postojanje djelotvornog i efikasnog pravnog lijeka za zaštitu žrtava seksualnog nasilja u domaćem pravu”, navodi zaštitnik.

Odlaganje ročišta, CSR ne zna za slučaj

Krivična prijavu zbog navodnog seksualnog zlostavjanja, otac djevojčice podnio je sredinom septembra 2022. godine.

U pritužbi Zaštitniku, on je, pored ostalog, tvrdio da je prvo ročište pred Višim sudom bilo zakazano 15. maja prošle godine, da je bilo više odlaganja… Kako u vrijeme podnošenja pritužbe još nije bila donijeta odluka, otac je u ime kćerke podnio pritužbu zbog odugovlačenja postupanja Višeg suda.

Početkom decembra, Vijeće Višeg suda u Podgorici donijelo je rješenje koje nije pravosnažno, a u kojem se navodi da “nema mjesta optužbi protiv okrivljenog… jer nema dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za krivična djela koja su predmet optužbe, te da se krivični postupak obustavlja”.

Prema navodima zaštitnika, iz podgoričkog CSR izjasnili su se da ta ustanova nije bila upoznata, niti ih je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) obavijestilo o seksualnom zlostavljanju XX. Naveli su i da su se sa slučajem prvi put upoznali dana 14.12.2023, kada je otac XX podnio zahtjev u prostorijama Centra.

U razgovoru sa ocem djevojčice, krajem februara, zaštitnik je informisan i da “kao oštećeni nikad nisu dobili nikakvu odluku na svoju adresu”, a odluku nije dobila ni njihova punomoćnica, pa nisu imali mogućnost ni da se upoznaju sa odlukom, niti da ulože odgovarajuće pravno sredstvo na odluku sudskog Vijeća.

U dijelu zaključne ocjene u konkretnom slučaju, zaštitnik navodi da nije našao elemente odugovlačenja u početnoj fazi istrage, ali da je, “bez obzira na obim dokaznog materijala, a zbog senzitivnosti ovakvih predmeta, pretjerano dug period u kojem je izvršeno digitalno vještačenje”.

Zaštitnik u mišljenju ukazuje i da je Zakonom o krivičnom postupku propisano da kada sud utvrdi da postoje greške ili nedostaci u optužnici ili u samom postupku ili je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari da bi se ispitala opravdanost optužnice, optužnicu vraća kako bi se nedostaci otklonili ili da se istraga dopuni, odnosno sprovede.

Zaštitnik, kako piše u mišljenju, ne raspolaže podacima i nalozima suda u pogledu dopune istrage, “ali je evidentno da su oni morali biti saopšteni tužiocu u vidu ‘zapaženih nedostataka’ na koje sud pazi po principu dužne pažnje u očuvanju prava stranaka u postupku”.

“Te posebno zaštite maloljetnih žrtava seksualnog nasilja. Imajući u vidu da zaštitnik u ovom dijelu nema nadležnost u odnosu na sud, to se ostavlja drugostepenom sudu da u postupku rješavanja po žalbi ocijeni ove okolnosti i pravilno primijeni međunarodne standarde i unutrašnje pravo.

Rješenje Višeg suda bez pravne pouke

U vezi sa navodima da otac djevojčice nije bio upoznat sa rješenjem suda i da nije mogao da ostvari pravo da se žali, zaštitnik je naveo da se građanima “mora dostaviti obrazložena odluka kojom se odlučuje o njihovim pravima i ista mora da sadrži uputstvo o pravnoj zaštiti”.

“Tim upustvom građanima se posebno ukazuje na pravnu prirodu sredstva, organ pred kojim se sredstvo može koristiti i rok za njegovo podnošenje. Ovo pravo se u praksi primjenjuje i na sve odluke, uključujući one koje se donose izvan konteksta sudskog postupka, kao dio prava žrtava na obrazloženu odluku. U dostavljenom rješenju Višeg suda pravna pouka nije data, što je moglo da utiče ne samo na ostvarivanje prava na žalbu, već i na dužinu postupka”, navodi se u mišljenju. Zaštitnik je našao da su u slučaju XX povrijeđena njena prava, “odnosno da nije ispunjena pozitivna obaveza državnih organa u pogledu efikasne i djelotvorne istrage za krivična djela nasilja nad ženama/djevojčicama u skladu sa članom 3 i 8 EKLJP”.

“Ovaj zaključak se izvodi iz činjenice da je postupak sproveden u odnosu na krivično djelo nedozovoljene polne radnje iz člana 208, stav 2 KZ, a u vezi sa članom 206, stav 1 KZ, kao i u vezi sa činjenicom da državni organi nisu postupali u skladu sa načelom dužne pažnje u fazi sprovođenja istrage i u odnosu na ishod postupka. Takođe, diskutabilno je i pravo žrtve nasilja da se koristi svojim pravima u postupku, a posebno pri činjenici da je o tome morao biti obaviješten organ socijalnog staranja, a što u konkretnim okolnostima nije bio slučaj”, naveo je zaštitnik.

Višem državnom tužilaštvu u Podgorici zaštitnik je preporučio da se u predmetima nasilja nad ženama/djevojčicama “pridržava standarda djelotvorne i efikasne istrage”:

“Koja treba da omogući procesuiranje i kažnjavanje počinilaca ovih delikata u skladu sa principima međunarodnog prava o pravima žrtava seksualnog nasilja”.

Takođe, da vodi računa o okolnostima svakog slučaja i pokaže dužnu prilježnost u predmetima nasilja nad ženama, posebno kada se radi o maloljenom licu.

Višem sudu u Podgorici ukazano je “da mora slijediti standarde ažurnog postupanja i obavještavanja učesnika postupka kada na to upućuje Zakonik i međunarodni standardi zaštite žrtava seksualnog nasilja”.