Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) preporučio je Upravi policije da u budućem postupanju dosljedno postupaju u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, uz napomenu da su dužni da se pridržavaju standarda policijskog postupanja, a naročito standarda koji proizilaze iz obaveza utvrđenih međunarodnim aktima, a odnose se na ograničenost i uzdržanost u upotrebi sredstava prinude i zabranu mučenja i primjene nečovječnih i ponižavajućih postupaka.

To je uslijedilo nakon postupka koji je pokrenut u aprilu prošle godine, kada je u incidentu u Nikšiću jedan policijski službenik preduzeo radnje prema građaninu primjenjujući sredstva prinude, fizičku snagu, iako oštećeni nije pružao nikakav otpor, ni pasivni ni aktivni. Ombudsman je utvrdio da policijski službenik prije primjene sredstava prinude nije dao upozorenje niti izdao naređenje građaninu koji se obratio ombudsmanu. U mišljenju se navodi da je policajac upotrijebio nesrazmjernu silu prilikom nezakonite upotrebe fizičke snage, da je građanina bacio na asfalt, nakon toga sjeo i legao na njega i polomio mu tri rebra, dislocirao dva i nanio mu povrede i po licu, kao i konjuktive oba oka hiperemične. Policajac je nakon toga lišen slobode, a otpušten je 25. aprila prošle godine.

Ombudsman je nakon sprovedenog ispitnog postupka i analize snimka incidenta u Nikšiću konstatovao da je nesporno utvrđeno da je policijski službenik upotrijebio sredstva prinude – fizičku snagu prema podnosiocu pritužbe kada se za to nijesu stekli zakonom propisani uslovi. Zaštitnik podsjeća da je članom 96 Zakona o unutrašnjim poslovima propisano da se upotrebom fizičke snage, u smislu ovog zakona, smatraju zahvati borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelu drugog lica, preduzeti sa ciljem da se odbije napad, savlada otpor lica, spriječi samopovređivanje ili samovoljno udaljavanje lica u zakonom predviđenim slučajevima, uz nanošenje najmanje štetnih posljedica.

– Dakle, postupanje policijskog službenika u konkretnom slučaju nije u skladu sa navedenim, jer nije bio ispunjen nijedan osnov za upotrebu fizičke snage. Štaviše, podnosilac pritužbe u konkretnom slučaju nije ukazivao bilo kakvom svojom radnjom ili postupkom da može doći do situacija kada bi postojao zakonski osnov za upotrebu sredstava prinude, a posebno fizičke snage – konstatovano je u mišljenju ombudsmana.

Zaštitnik ukazuje na član 94 stav 2, koji propisuje da će se sredstva prinude upotrijebiti kad je to neophodno radi zaštite bezbjednosti ljudi, odbijanja napada i sprečavanja bjekstva, ako se davanjem upozorenja ili izdavanjem naređenja ne može izvršiti službeni zadatak. Primijenjeno na konkretnu situaciju, ombudsman smatra da postupajući policijski službenik nije dao upozorenje, izdao naređenje podnosiocu pritužbe, niti je za to imao osnova, posebno uzimajući u obzir da pisana zabilješka koja bi trebalo da bude sačinjena od strane postupajućeg policijskog službenika nakon upotrebe sredstava prinude u konkretnoj situaciji nije dostavljena instituciji Zaštitnika, a pretpostavlja se da nije ni sačinjena.

– S tim u vezi, iz navedenog proizilazi da policijski službenik u konkretnoj situaciji nije imao nijedan zakonski osnov za preduzimanje bilo kakvih policijskih radnji i ovlašćenja prema podnosiocu pritužbe – zaključio je Ombudsman.

Očigledna namjera da se izazovu bol i patnja

Ombudsman smatra da je u konkretnom slučaju policijski službenik postupao u službenom svojstvu očigledno sa namjerom da kod podnosioca pritužbe izazove bol i patnju.

– Podnosilac pritužbe se nalazio u bespomoćnom položaju, posebno pri činjenici da je postupajući službenik očigledno snažnije tjelesne konstitucije i znatno mlađe životne dobi. Kod podnosioca pritužbe su evidentirane tjelesne povrede u vidu faktura VI, VII i VIII rebra sa desne strane, sa manjom dislokacijom na VI i većom dislokacijom na VII rebru, ogrebotine kože iznad desne obrve, kao i konjuktive oba oka hiperemične, na osnovu čega se može zaključiti da je dostignut stepen surovosti i patnje koji potpada pod nečovječno postupanje većeg intenziteta. Nečovječno postupanje prema praksi Evropskog suda za ljudska prava znači zlostavljanje, koje je po intenzitetu blaže od mučenja i koje najčešće podrazumijeva nanošenje tjelesnih povreda uz ozbiljne fizičke ili mentalne patnje. Najčešće je to udaranje, svejedno da li rukama, nogama ili raznim za to podesnim, pa i nepodesnim predmetim, kao u konkretnom slučaju – navodi Ombudsman.