Upornost, želja za napredovanjem i usavršavanjem – osobine su koje koje ga krase. Smatra da bi mladi ljudi trebalo da budu uporni kako u školovanju tako i u traženju posla. Darko Gačević (27), mašinski inežnjer, završio je Mašinski fakultet sa prosječnom ocjenom 8,75, a danas radi u Srednjoj stručnoj školi gdje je jedan od najmlađih profesora matematike. Po njegovim riječima onaj ko je uporan i želi da radi iako ne nađe posao u struci može ostvariti svoje ciljeve. Tako je Darko zadovoljan poslom u prosveti jer rad sa djecom čini ga srećnim i daje mu snage za nove izazove. Svaki dan je za njega novi izazov.

–  Za profesora je bitno šta radi, kako se ophodi na času, koja sredstva koristi za rad. Dobar profesor se ne plaši nikavog ocjenjivanja jer i i sam dobro i pravilno ocjenjuje – ističe Darko kome predstoji polaganje državnog ispita, a planira i magistarske studije.Za njega je vaspitanje i obrazovanje mladih ljudi i usmjeravanje na pravi put  jedan od najljepših poslova.

–  Došao sam u školu u kojoj sa nekad bio đak i divan je osjećaj, jer sam ovdje sticao znanja od svojih profesora, a sada ja prenosim znanje novim generacijama. Posebno mi je drago što su sada moje kolege većina mojih profesora. Biti sa druge strane katedre je lijepo, odgovorno i zahtjevno. Lijepo je biti u kontaktu sa mladim ljudima koji su željni znanja, ali i teško i zahtjevno, što mi se ranije nije činilo dok sam sjedio u klupi. 

Pronašao sam se u ovom pozivu – priča Darko i dodaje da su kolegijalni odnosi u ovoj školi odlični i da su mu starije kolege savjetovale da sa učenicima treba biti drug i prijatelj i da se tako najbolje stiče autoritet.

– Od ove godine se primjenjuje dualno obrazovanje kao i novi programi za pojedine predmete u koje spada i matematika. Upotreba kompjutera i projektora gdje može slikovito da se prikaže gradivo mnogo je olakšalo učenicima. Tu su i razni sajtovi koji su dostupni učenicima kao i elektronsko ocjenjivanje učenika gdje roditelji u svakom trenutku mog da vide ocjene učenika. Organizujemo vannastavne aktivnosti i otvorene časove tako da učenici učestvuju u kvizovima i takmičenjima kako bi im matematika bila što zanimljivija – pojašnjava Darko.

Kao mlad čovjek imao je prilike da ode iz Pljevalja ali je ostao zbog roditelja. Sjeća se Darko vremena kada je išao u osnovnu školu na Vijencu. To mu je, kaže, najljepši period. Darko je rođen u pograničnom dijelu Srbije i Crne Gore, u selu Ranče gdje i danas živi sa roditeljima i babom.

– Četvorogodišnja osnovna škola na Vijencu udaljena je četiri kilometra u jednom pravcu od kuće. Uz svakodnevno pješačenje i odmor na seoskom izvoru, roditelji su me pratili tokom prvog razreda zbog razne divljiči koja je vrebala sa svih strana. Najteže je bilo zime kada padnu veliki snjegovi i mećave, gotovo da se ne bih vidio iz prtine koju bi roditelji probijali. Ali uvijek sam se trudio da ne napravim ni jedan izostanak iz škole u kojoj je u to vrijeme bilo 15, a danas svega četiri đaka – kaže Darko.

Prelazak u OŠ „Ristan Pavlović“ u Pljevljima za Darka nije predstavljao problem jer se brzo adaptirao a i bio dobro prihvaćen od gradske djece.

– Putovao sam đačkim autobusom koji nije bio redovan, pa smo kasnije bili primorani da plaćamo taksi kako bi stigli u školu, a nekoliko puta sam i pješke otišao do grada koji je udaljen 13 kilometara. Nakon završene Srednje stručne škole otvaranje isturenog odjeljenja Mašinskog fakuleta u Pljevljima bila je prava blagodat. Tako sam sa još 14 učenika iz odjelenja upisao ovaj fakultet i od 150 upisanih za period trajanja fakulteta 15 studenata je završilo, dok su ostali napustili ili se prebacili na druge smjerove. Imao sam izvanredne profesore koji su doktorirali na raznim svjetskim univerzitetskim centrima.

Žao mi je što je ugašen ovaj fakultet u Pljevljima jer mnogi roditelji nemaju sredstva da djecu šalju u druge gradove i veće industrijske centre – iskren je Darko koji se je stao na čelo studenata i uz pomoć kolega uspio da se izbori da visokoškolci koji su započeli studije u Pljevljima tu i završe. Nakon završetka studija Darko je radio pripravnički staž u „Javor internacioanal“, a zatim se zaposlio u Čistoći, RJ „Zelenilo“ na radnom mjestu poslovođe, ali je nakon smjene direktora otpušten i godinu nije radio.

Kako je otvoren pogon peleterae u „Vektri Jakić“ konkurisao je na mjesto operatera suve mase gdje je primljen. Zbog kašnjenja plata i po pola godine napustio je ovu firmu nakon dva mjeseca i od početka prošle godine radi u Srednjoj stručnoj školi. Nakon završenih obaveza u školi Darko pomaže na imanju.

– Danas je lakši život na selu. Svaka domaćinstvo posjeduje nešto od mehanizacije. Mi smo za manje od godinu nabavili traktor sa svim priključcima. Imamo pet krava i svakog mjeseca kao registrovano poljoprivredno gazdinstvo ostvarujemo subvencije za sir kojeg prodajemo u Podgorici. Država pomaže jednim dijelom kroz subvencije za mlijeko i sir i nabavku mehanizacije, ali je to nedovoljno. Selo izumire. Mislim da bi država trebalo da opredijeli sredstva za majke na selu i mlade bračne parove kako bi mlade motivisala da se vraćaju na selo. Ljepše je biti svoj gazda nego zavisti od drugog – smatra Darko.

Kako voli da pomaže mještanima angažovan je u mjesnoj zajednici Crljenice kao predsjednik. Tako je prošle godine učestvovao u probijanju smetova i nasipanju puteva zajedno sa radnicima Lokalnih puteva. Napominje da je najveći problem ove mjesne zajednice vodosnabdijevanje.

Kao mlad Darko je ušao je u politiku i dva puta je bio na odborničkim listama i jednom na poslaničkoj. Kako je kazao, nakon uzimanja dnevnika u ruke politiku je ostavio tamo gdje joj je mjesto. Pored svih obaveza Darko stiže i da prikaže odlične rezultate Gimnastičkog kluba „Brothers legion“, prvog registrovanog kluba u Crnoj Gori koji se bavi street vorkaut sportom. Na mjestu predsjednika ovog kluba Darko je već tri godine i zadovoljan je radom i postignutim rezultatima članova kluba koji su učestvovali i na svjetskom prvenstvu u Moskvi.