Vjernici i sveštenstvo Pravoslavne crkve danas slave slavu, koja je poznata i kao školska slava, Sveti Sava, odnosno Savindan.

Rođen je kao Rastko Nemanjić (1174 – 1236.), odrekao se zemaljske vlasti i zamonašio se. Tada je postao Sava. Sava je bio raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića..

Rastko je bio najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i brat kraljeva Stefana i Vukana. Proglasio je samostalnost raške crkve i postavio osnove Pravoslavne crkve.

Kada je napunio 17 godina, odlučio je da ode na Svetu Goru koja se sada nalazi u Grčkoj i postao monah. Toliko se, kako se navodi zaljubio u pravoslavnu vjeru, da je odlučio da napusti svoju titulu princa. Kasnije mu se pridružuje i otac Stefan Nemanja. Njih dvojica su 1198. godine oživjeli zapušteni manastir Hilandar.

Za vrijeme svog života, Sava je putovao, pomagao ljudima i postupao pravedno. Ispisane su mnoge priče o njegovom djelu.

Narodna vjerovanja na Svetog Savu

Postoji narodno vjerovanje da na Svetog Savu ne smije da se nosi ništa crveno. Ovo vjerovanje potiče iz starih vremena, dok su seljaci strahovali da im vukovi ne pojedu stoku. Sveti Sava se smatrao pastirom i zaštitnikom stoke, te se ona na Savindan po običaju sama puštala na ispašu. Međutim, crveno se nije nosilo jer se vjerovalo da boja krvi privlači vukove, pa je taj običaj ostao do danas da se 27. janura ne nosi ništa crveno.

Postoji i vjerovanje da je loš znak ako na Svetog Savu grmi i da će se sigurno nešto rđavo desiti, pošto su udari gromova izuzetno rijetka pojava zimi. O grmljavini na Svetog Savu govori se i u narodnoj pjesmi „Početak bune na dahije“.

„Grom zagrmi na svetoga Savu,
Usred zime, kad mu vreme nije,
Sinu munja na časne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
Da se Srblji na oružje dižu.“

Isto tako postoji i vjerovanje da sunčan dan na Svetog Savu donosi blagostanje i srećnu i rodnu godinu.

Kraj života i ustanovljenje slave

Sava se povukao sa mjesta arhiepiskopa 1234. godine. Za nasljednika je postavio Arsenija, koji mu je bio učenik. Sava se zatim uputio na drugo putovanje na Istok. Prema istorijskim spisima, umro je 1236. godine u Velikom Trnovu. Navodno je dobio upalu pluća. 

Njegove mošti je u manastir Mileševo prenio njegov nećak, kralj Vladislav 1237. godine.

Kao školska slava Sveti Sava je bio ukinut 1945. godine kada su komunisti došli na vlast. U škole je vraćen 1990. godine.